U prethodnim člancima diskutovali smo o filozofiji koju su Adam i Eva prihvatili kada su jeli sa drveta spoznaje dobra i zla i o tragičnosti pomućenih emocija koje su navele Sotonu da smisli koncept života bez Boga i formiranja sopstvenog identiteta onim što postižemo. Još dok su stomaci Adama i Eve varili plod, mučan oblak bezvrijednosti i krivice je polako zaokupio njihove umove i ugasio taj divan, srećan i radostan odnos između čovjeka i Boga. Prokletstvo zmijine laži je počelo svoj podmukli rad i za kratko vrijeme Adam i Eva su postali zarobljeni plimom krivice i straha. Oni su, zajedno sa Sotonom i njegovim anđelima, izvršili mentalni i emotivni suicid. Izgubili su svoj identitet i vrijednost, i ništa nijesu mogli učiniti da ih vrate. Nijesu mogli da se vrate u prethodno stanje pravednosti pred Bogom. Rasturili su vezu i samo ju je Bog mogao obnoviti. Ova činjenica je evidentna kada pogledamo i na sopstvena iskustva. Ako neko pokvari svoju odnos sa nama, moć da popravi tu vezu je na onome koji nije kriv; onaj koji je kriv je predao svoje vlasništvo nad vezom.
Podsjetimo se. Bog je izvor života, mudrosti i radosti. Adam i Eva su se distancirali od tog izvora vjerujući u laž da sve to posjeduju u sebi. Njihove moći rezonovanja više ne mogu biti nesebične i objektivne. Njihovi umovi su u potpunoj harmoniji sa Sotoninim. Nemaju više mogućnost da razotkriju laži koje im Sotona govori. Sotona počinje da puni njihove umove mnogim lažnim teorijama o Božjem karakteru. U isto vrijeme, Sotona govori Adamu i Evi da su loši. Govori im da zaslužuju da umru i da su bezvrijedne individue. Sotona je i dalje nastrojen da uništi osjećaj identiteta i on to čini govoreći im laži o Bogu i laži o nama samima. Dok god vjerujemo u laži o Bogu i laži o sebi, ne možemo se nadati da ćemo biti u trajnoj vezi sa Njim. Ti napadi su upravljeni u sam centar Njegovog zakona i samo vjerovanje u njih je upravljeno da ga uništi i porekne odnos koji je njime obezbijeđen.
Stranac je rastavio najbolje prijatelje. Kada Bog dođe u posjetu i pozove ih po imenu, glas koji su nekada čuli kao najslađi u univerzumu, sada ih tjera na skrivanje puno straha i očajanja. Sotonino programiranje je uspjelo!
Zamislite da dolazite kući sa posla, radosno očekujući doživljaj pun sreće koji ste razvili sa svojim djetetom. Svaki dan vaše dijete istrči pred kuću radosno vičući, „Tata, tata“ i onda se baci u vaše naručje i nježan zagrljaj. Kako prilazite kući vidite da vaše dijete nije izašlo da vas dočeka. Začuđeni, ulazite na vrata i čujete prestrašeni vrisak i male korake kako brzo bježe u vrt da se sakriju. Nešto je puklo u vezi. Gdje je bila ljubav, sada je strah. Ni jedan otac ne uživa da njegova djeca bježe da se sakriju kada čuju njegov glas. To boli. Tragedija je da nas grijeh može učiniti zastrašenim od Osobe sa najviše ljubavi, velikodušnosti, strpljenja i ljubavi prema slobodi u univerzumu.
U Edenskom vrtu, Bog se suočio sa veoma ozbiljnom dilemom. Kako da im pristupi sada kada slušaju tuđ glas? Svaku riječ koju Bog izusti oni sada interpretiraju kao zlu. Ovo će imati ozbiljne posljedice za ljudski rod kada nam Bog, kasnije u istoriji, bude dao Bibliju. Adam i Eva znaju da su krivi, ali sada nemaju sigurnosti niti vrijednosti da prihvate da su pogriješili, jer su prihvatili pogrešne ideje o Bogu, izvoru života i mudrosti. Postali su prkosni pod kontrolom duha krivice i nesigurnosti. Izgubili su moć da rezonuju iskreno.
Bog poziva Adama, „Gdje si?“, ne zato što ne zna, već da dozvoli Adamu da se suoči sa problemom. Gdje je tvoj um, Adame? Šta se desilo sa tvojim identitetom? Fizičko uvijek reprezentuje duhovno i fizičko skrivanje Adama i Eve jasno otkriva skrivanje koje se odvija u njihovim umovima. Obukli su se u prevaru da bi spriječili da se suoče sa istinom koja je izgledala zastrašujuće. Bog pokušava da im pomogne da dijagnostifikuju problem da bi im ponudio blagosloveno rješenje.
Zatvor egocentričnosti
Adam odgovara Bogu da ga je bilo strah jer je go. Ovo priznanje je interesantno u svjetlu 1. Mojsijeve 2:25: „Oboje su bili goli, čovjek i njegova žena, ali se nisu stidjeli.“ Adam je bio go i prije nego što je pojeo plod sa drveta, ali nije ga bilo sramota. Zaključak je da je Adama sada sramota. Hebrejska riječ „buša“ takođe znači zbunjen i razočaran. Adam je bio potpuno zbunjen, pun krivice i razočarenja. Bio je zbunjen time što nije znao ko je i osjećao je krivicu zbog onoga što je učinio. Bog sada želi da ukaže na intenzitet Adamovog bola. „Ko ti je kazao da si go? Da nisi jeo s drveta s kog sam ti dao uput da ne jedeš?“ Bog ne pita Adama, „Kako znaš da ste goli?“ On pita Adama „Ko vam je rekao da ste goli?“ Bog pokušava da mu pokaže na podstrekača koji mu je izrekao laž. Drugim riječima „Ko je izazvao da bježiš od mene?“ „Ko se našao između nas?“
Adamu je direktno postavljeno pitanje, „Da li si jeo s drveta s kog sam ti dao uput da ne jedeš?“ Ovo je jednostavno pitanje koje traži jednostavan odgovor, da ili ne. Sada kada Adamov um zamišlja Boga kao sebičnog i osvetoljubivog, a sebe kao glupavog i bezvrijednog, on sabira dva i dva u svom umu i dobija 64. Adam „zna“ da ako kaže da, zgriješiće, a ako kaže ne, zgriješiće duplo. Jednom zato što je jeo sa drveta, a drugi put za laganje. Znajući da nema izlaz, Adam stavlja svoje bokserske rukavice i izlazi iz svog ugla napadajući (kao što svaka nesigurna osoba radi), pokušavajući da zada par udaraca Bogu. Kao što govori izreka: „Ako propadaš, ne predaj se bez borbe.“
„ŽENA koju si mi TI DAO da bude uz mene, ONA mi je dala plod s drveta pa sam ga jeo.“ Optužba je pala.
Možete li zamisliti Evin šok kada se čovjek, koji se maloprije zavjetovao da će se suočiti sa bilo kakvim posljedicama sa njom, sapleo na prvoj prepreci pravo na lice! Grijeh ne može stvoriti heroja koji se nesebično daje da pomogne i podrži druge. On uvijek rezultira situacijom „Svako za sebe.“
Adamove akcije su izazvane njegovom krivicom, nesigurnošću, kombinovanom sa lažnim poimanjem Božjeg karaktera, i sve to pomiješano sa ponosom koji je osjećao zbog laži o nezavisnom izvoru života. Ovo je velika tuga grijeha: kako Bog da pokaže Adamu da ima pogrešnu sliku svog Oca i da nije bezvrijedan i glup? Kako da Adam procijeni svoju situaciju kada je izgubio moć da rezonuje objektivno? Bog je jedini izvor prave mudrosti, a Adam se okrenuo od tog izvora. I čak i kada Adam rezonuje, kako da njegovo rezonovanje bude oslobođeno od njegovog novog sistema zasnovanog na učinku koji vatreno odbacuje sve što podsjeća na istinu. Adam ne može da podnese da mu Bog govori da je pogriješio, čak i kada je to iz ljubavi i za njegovo dobro, jer njegova egocentričnost upravlja njegovim razumom.
Mnogi ljudi se pitaju kako možemo imati jednu Bibliju, sa jednom porukom, i imati hiljade različitih vjerskih zajednica koje sve propovijedaju da imaju istinu te knjige. Sve se vraća u vrt i na Sotoninu laž. Ljudska priroda je primila model izvora života i sistem vrijednosti koji prirodno izvrće sve što Bog kaže.
Bog nam govori iz kraljevstva u kom imamo samo Njega kao izvor života i naš jedini izvor vrijednosti.
Ovaj sistem vrijednosti zasnovan na učinku je iskrivio svako učenje iz Riječi Božje. Božja istina je pretvorena u laž (Rimljanima 1:25). Zato nam Bog govori:
„‘Vaše misli nisu moje misli, i moji putevi nisu vaši putevi’, govori Gospod. ‘Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su i moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli.’“ (Isaija 55:8-9)
Iz konteksta vidimo da Bog ovdje ne govori o intelektualnoj nadmoći nad čovjekom, niti je to poenta ove izjave.
Pavle to kaže ovako:
„A tjelesni čovjek ne prihvata ono što je od Božjeg Duha, jer je to za njega ludost, i ne može to spoznati, jer to treba da se prosuđuje na duhovan način.“ (1. Korinćanima 2:14)
Razmišljanje zasnovano na učinku ili tjelesna priroda sve vidi kroz okvir unutrašnje sile. Ono podstiče nas uz planinu ponosa kada uspijemo i baca nas u dolinu očaja kada ne uspijemo. Ono izaziva u nama da postavimo pogrešna pitanja, kao „Ko je najveći u kraljevstvu Božjem?“ (Mat. 18:1) i „Šta moram učiniti da naslijedim život vječni?“ (Marko 10:17) ili „Kako ovaj zna knjige, a nije se učio?“ (Jovan 7:15).
Vrhovi ponosa i dna depresije (uzrokovani vrćenjem u krug u sopstvenoj sili) robe volju i sprječavaju otvaranje prema istinskom identitetu i istinskom odnosu sa Bogom.
Ovaj obrazac zasnovan na učinku će uvijek okrenuti Božju istinu u laž. Obratite pažnju na sledeće.
„A što se tiče hrane žrtvovane idolima, znamo da o tome svi imamo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako neko misli da nešto zna, još to ne zna onako kako bi trebalo da zna. Ali ako neko voli Boga, njega Bog poznaje.“ (1. Korinćanima 8:1-3)
U sistemu zasnovanom na učinku, poznanje istine će služiti oholosti. Ono će potjerati osobu uz planinu ponosa. Razmišljanje zasnovano na učinku ostaje pritajeni neprijatelj kada uđemo u vjeru, ono često nastavi da živi decenijama u životima onih koji se zovu hrišćani. Zaista, obraćenje je proces učenja kako da mislimo kao naš nebeski Otac. Ono pokreće proces samootkrivenja Njegove ljubavi i ponudu Njegove pravednosti, iz neslućenih dubina našeg ponosa. Ono nas uči da gledamo u Njega i zavisimo od Njega umjesto od nas samih. Zato što ovo ne shvatamo, često se nalazimo u krivici i strahu koji nas tjeraju na egocentrično ponašanje.
Pomoć od Boga
Isus otvora vrata nebesa za nas, pomaže nam da uklonimo zlo sjeme razmišljanja zasnovanog na učinku, da iskorijenimo tu životnu filozofiju koja čini da nam učinak i dostignuća budu centar našeg sistema vrijednosti. To je put koji svako Adamovo dijete mora preći. Jedini način da uspijemo je kroz upoznavanje Boga i koracima vjere u načela novog kraljevstva.
Stari život teško umire
Otkrićemo da nije lako preći sa obrasca razmišljanja po učinku na razvijanje odnosa. Vraćanje na platformu vrijednosti po učinku, umjesto na vrijednosti po odnosu zapravo je tajna „uspjeha“ i popularnosti mnogih crkava. Mi kalemimo hrišćansku vjeru na naš korjen zasnovan na učinku.
| U svijetu | U vjerskoj zajednici |
| Obrazovanje (titule) | Biblijsko znanje |
| Sposobnosti kojima se ističemo | Vođstvo u zajednici (grupi) |
| Status u društvu (na poslu) | Položaji u crkvi |
| Posjed | Duhovni darovi |
| Nacionalna ili druga pripadnost | Konzervativna/liberalna teologija |
Na taj način zadržavamo iste bogove, koji sada samo imaju različita imena. Ovaj suptilni transfer bogova iz svijeta u vjersku zajednicu kroz naša lična iskustva, takođe se dešava i na nivou same institucije. To je bio put tradicionalne hrišćanske crkve.
Jevanđelja bilježe da ni najrevniji Isusovi učenici nijesu bili imuni na taj problem (vidi: Matej 18:1; Marko 10:35-41; Luka 22:20-24). Isus je objašnjavao da načela Božjeg kraljevstva počivaju na potpuno drugačijem sistemu vrijednosti (vidi: Marko 10:42-45).
Najjači dokaz da smo i dalje obogaljeni načelima Sotoninog kraljevstva jeste visok nivo razjedinjenosti i manjak istinskog poimanja hrišćanske ljubavi umjesto koje je đavo podmetnuto falsifikat lažne ljubavi u subjektivnom iskustvu.
Naš duboki osjećaj nesigurnosti je ono što olakšava Sotoni da nas iskušava da se dokazujemo ili izvrćemo Božju Riječ. Ako ne upamtimo odakle potiče naša vrijednost, biće nam nemoguće da se odupremo želji da pretvaramo kamenje u hljebove da bi dokazali da smo nešto.
Jedina stvar na ovom svijetu koja je gora od toga da budemo po upravom načela zasnovanih na učinku, jeste da ih koristimo u vjerskom iskustvu. Velike poteškoće hrišćanskog načina života se vrte oko toga kako pristupamo Božjoj riječi, Bibliji. Zapazimo da u događaju zabilježenom u Luci 10:25,26 Isus ne pita zakonika „Šta čitaš?“ nego „Kako čitaš?“ ili kako shvataš (tumačiš, primaš) to što čitaš. Riječ je bila o Zakonu.
Izvodi iz knjige Adriana Ebensa „Povratak Ilije“ (adapatirano)
