Istorijski kontekst
Knjigu Otkrivenje (na grčkom „Apokalipsis“) napisao je apostol Jovan, rođen otprilike u prvoj deceniji nove ere, jedan od najbližih Hristovih učenika (Jovan 13:23; 20:2) koji je prisustvovao svim bitnim događajima u Isusovoj misiji, raspeću i uskrsenju. Nakon Hristovog uznesenja, Jovan je nastavio da živi i propovijeda kao vjerni Gospodnji svjedok, hrabro „pijući iz čaše“ koja mu je dodijeljena (vidi Djela 4:20; ref. Matej 20:20-23). On je djelovao u Jerusalimu vjerovatno sve do opsade od strane rimskog vojskovođe Tita, kada je grad razoren a hram praktično sravnjen sa zemljom. Još u vrijeme kralja Iroda Agripe I pogubljen je njegov brat Jakov (vidi Djela 12:1, 2), tako da je samo jedan od sinova Zebedijevih, ili, kako ih je Isus nazvao, „Sinova groma“ (Marko 3:17), nastavio svoje svjedočanstvo.
Nakon toga raspoloživi dokazi govore da je Jovan živio u Efesu, odakle je kao svjedok Gospodnji bio prognan na ostrvo Patmos u Egejskom moru, koje se nalazi stotinak kilometara južno od tog grada.
Bog je iskoristio Jovanovo izgnanstvo na tom ostrvu za naročito otkrivenje poslednjem preostalom direktnom Isusovom svjedoku. Istorijski, to je bilo u posljednjoj deceniji prvog vijeka, kada je Jovan imao skoro 90 godina. Progonstva hrišćana u vrijeme imperatora Tita Domicijana (51-96. n.e.) trajala su do 95. godine n.e. pa je vrlo moguće da je Jovan svoje pisanje Otkrivenja završio u Efesu. U tom gradu takođe je napisao Jevanđelje po Jovanu, kao i tri poslanice, uvrštene u kanon Novog Saveza.
Autor knjige Otkrivenja
„Otkrivenje Isusa Hrista, koje mu je dao Bog, da pokaže svojim slugama ono što će se uskoro dogoditi. I on je to poslao i pokazao u znacima preko svog anđela svom sluzi Jovanu, koji je posvjedočio o riječi Božjoj i o svjedočanstvu Isusa Hrista – o svemu što je vidio.“ (Otkrivenje 1:1, 2)
Cijela Biblija je Božje otkrivenje čovječanstvu. Citirani odjeljak pokazuje na koji način se Božje otkrivenje daje čovjeku. Bog, dakle, ljudima govori preko svog Sina, čijim posredstvom smo stvoreni i iskupljeni (vidi Jevrejima 1:1, 2). Jovanu se javio sam Hrist da bi mu otkrio istinu za vrijeme koje dolazi, a posebno za posljedak vremena i završne događaje Plana spasenja. Upravo zbog toga i najavljenih pošasti, pojam „apokalipsa“ je poprimio zlokobno značenje Božjih završnih sudova i prizora na zemlji u uslovima pobune.
Proročanstva su veoma važna iz tri osnovna razloga:
1) Daju nam uvid u istine koje potiče od Boga – Izvora svake istine. Bez božanskog otkrivenja istine, nikada ne bismo imali relevantne informacije o ključnim pitanjima ljudske egzistencije i sudbine. Drugim riječima, bez posebne Božje intervencije, bili bismo osuđeni na dezinformacije, „podesnu istinu“ i beskrajni relativizam, koji odgovaraju čovjeku u njegovom palom stanju.
2) Omogućavaju nam uvid u buduće događaje i konačan ishod borbe između dobra i zla, uključujući i obećanje vječnog života na obnovljenoj Zemlji.
3) Služe kao jedno od najvećih svjedočanstava u validnost Biblije kao bogonadahnute objave čovječanstvu. „Sjetite se prošlosti davne, da sam ja Bog, da nema drugog Boga i da niko nije kao ja; onaj koji kazuje od početka, ubuduće i od ranije ono što se još nije zbilo, govoreći: Moj savjet će se potvrditi i učiniću što želim.“ (Isaija 46:9, 10)
Proročke vizije budućnosti moguće su zbog Božjeg sveznanja i predznanja. Zapazimo redosled prenošenja Božje objave: Bog Otac kao Izvor svega, vrhovni Autoritet, daje otkrivenje svom Sinu, Isusu Hristu, kao glavnom božanskom Kanalu, koji ima izvršnu funkciju u svemu, uključujući Plan spasenja (Kološanima 1:12-17; Efescima 1:4, 11). Sveto Pismo navodi neke eksplicitne tekstove koji potvđuju Isusove božanske ingerencije i djelovanje (Jovan 5:19-30; Matej 11:27; Otkrivenje 5:8,13; Jevrejima 1:1-13), što se implicitno provlači kroz cijelu Bibliju. On, zatim, preko anđela, službenog duha (vidi Jevrejima 1:13, 14; uporedi sa Otkrivenje 22:8, 9), prenosi objavu Jovanu. Ako ovome dodamo osobe osvjedočene na osnovu propovijedanja Božjih slugu, dobili smo obrazac kako funkcioniše Božji plan širenja Riječi za čovječanstvo (vidi Rimljanima 10:17).
Kako je Gospod, Autor Otkrivenja, pokazao Jovanu, piscu ove knjige, scenario završnih događaja na zemlji? Riječima, znacima i simbolima, putem vizija.
Vizija je jedan od oblika komunikacije Boga sa čovjekom, gdje Bog daje vizuelne projekcije primaocu koji pod uticajem Svetog Duha pada u specifični proročki zanos u budnom stanju (vidi 4. Mojsijeva 24:4; Danilo 8:18; Otkrivenje 1:10) ili u snu (Danilo 2:19; 4:5). U viziji izabranom ljudskom oruđu otkrivaju se Božje namjere ili budući događaji putem poznatih (vidi 2. Mojsijeva 25:40; 4. Mojsijeva 8:1; Jevrejima 8:5) ili simboličnih predstava (1. Mojsijeva 28:10-17; Ezekiel 1; Danilo 2:19; 7;2, 7, 13, 15; 8:1-3; Otkrivenje 9:16). Bog koristi pojmove bliske ljudima da bi im prenio važne istine, kao što je činio i sam Isus, što znači da je sama poruka bitna, a ne nužno i slika kojom se ona prenosi (vidi Otkrivenje 12:1).
Vizije i proroštvo mogu biti predmet zloupotrebe drugog natprirodnog izvora: Sotone i palih anđela (vidi 5. Mojsijeva 13:1-5; Jeremija 40:14; Plač Jeremijin 2:14; Ezekiel 13:2-17; 2. Solunjanima 2:8-12).
Tumačenje Otkrivenja
Dakle, u vizijama Gospod predočava stvarnost čovjeku, ali sama vizija je simbolički prikaz, tako da je ne smijemo projektovati ili tumačiti doslovno. Često je vizija uprošćeni prikaz neke realnosti, ali isto tako može biti i ilustracija. U toj vrsti otkrivenja nalazimo i brojne realnosti, kao što su Nebesko Svetilište, skupštine pozvanih od Boga u Aziji, opis suda Božjeg, obnova planete zemlje i našeg univerzuma i sl. Na taj način Bog nas osvjedočava da Njegovo otkrivenje nije proizvod ljudske mašte ili neodređenih fantazija, koje možemo tumačiti po svom nahođenju. U Bibliji se nalaze ključevi za tumačenje proroštva i vizija. Nekad su oni dati neposredno, slično kao što je Hrist svojim učenicima objašnjavao značenje svojih priča odnosno parabola, a u pojedinim slučajevima moramo ih tražiti u drugim djelovima Božje Riječi.
Koja metoda je validna za tumačenje proročanstava kakva nalazimo u Otkrivenju? Izvjesno, to je istoricizam – iako ponekad podriven svakojakim senzacionalističkim, spekulativnim, kontradiktornim pristupima – pokazuje se kao najvjerodostojniji pristup biblijskoj apokaliptici. Vremenske oznake i indikatori usmjeravaju čitaoca na putovanju koje započinje u vremenu samog pisca i završava se u Božjem vječnom kraljevstvu. To takođe znači da su ovo proročanstva Božje volje i Božjeg predznanja, ne i uslovna, osim u dionicima gdje se ljudi pozivaju na pokajanje. Staza kojom nas istoricizam vodi ima svoj neprekidni kontinuitet, ponekad teže razumljiv i ne uvijek u hronološkom slijedu, ali nas uvijek sigurno vodi prema eshatološkom vrhuncu. Sledeća Isusova izjava Jovanu potvrđuje tačnost ove teze: „Zato zapiši ono što si vidio i ono što se sada događa i ono što će se dogoditi posle ovoga.“ (Otkrivenje 1:19)
Zašto svi ne mogu razumjeti Otkrivenje ili proročke spise u Bibliji? Najprije zato jer ne žele biti povezani sa Autorom proročkih riječi, već nastoje da Božju Riječ iskoriste za dokazivanje svojih predrasuda i zabluda kojima robuju kao zagovornici laži ili vojnici svojih crkava. „A ako je i pokrivena dobra vijest koju objavljujemo, pokrivena je onima koji odlaze u propast, onima kojima je bog ovog doba zaslijepio nevjernički um, da do njih ne prodre svjetlost slavne dobre vesti o Hristu, koji je Božje obličje.“ (2. Korinćanima 4:3, 4)
Ko može razumjeti? „A on je rekao: ‘Idi, Danilo, jer su ove riječi tajna i zapečaćene su do vremena kraja. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i pročistiti. A zli će činiti zlo, i ko je god zao neće razumjeti; ali će razumjeti oni koji su razumni.’“ (Danilo 12:9, 10) O kakvoj vrsti razuma je ovdje riječ? „Bog s neba gleda sinove ljudske, da vidi ima li koga da je razuman, traži li ko njega.“ (Psalam 53:2) Razum dolazi od Boga, Izvora života. Nasuprot tome stoji „mudrost“ palog čovjeka. „Teško onima koji su mudri u svojim očima i razumni sami pred sobom!“ (Isaija 5:21)
Šta je Plan spasenja?
Bog ima svoj plan i svoje namjere. Knjigu Otkrivenje stoga treba posmatrati u kontekstu cjelokupne Božje objave, gdje Bog govori putem proročanstava.
Proročanstva u osnovi možemo podijeliti u tri grupe: i) proročanstva Božje volje (otkrivaju nam Plan spasenja ili glavne referentne tačke); ii) proročanstva Božjeg predznanja (utvrđuju i proširuju vizuru glavnih referentnih tački uz konsultovanje poznate istorije i projekcija budućnosti); i iii) uslovna proročanstva.
Plan spasenja podrazumijeva Božji odgovor na pobunu protiv Božjeg poretka života i autoriteta, kroz savjet Oca i Sina načinjen prije mjerljivih vremena (Titu 1:2; 2. Tim. 1:9). Dakle, Otac i Sin su preventivno djelovali u slučaju da se neko slobodno moralno biće pobuni, što se dogodilo prije stvaranja našeg univerzuma, kada je anđeo najvišeg reda, Lucifer ili Svjetlonoša, pokrenuo pobunu, da bi je zatim prenio na našu planetu. Stoga je Plan spasenja aktiviran odmah po Padu u grijeh. Srž ovog Plana je da se jedino kvalifikovano Biće u svom tvorevini, jedinorođeni Sin Božji, ponudi kao zamjena i Posrednik za grešnika u svojstvu opšteg Čovjeka, dajući tako ljudskom rodu priliku da živi i povrati prvobitni status. Bog tako stiče pravo da usvojenjem vrati zabludjele sinove i kćeri (Efescima 1:5).
Da bi lakše razumjeli kako se Plan spasenja odvija, tabelarno ćemo prikazati njegove ključne faze:
R.B. | OPIS FAZE PLANA SPASENJA | BIBLIJSKA REFERENCA |
1. | Bog je napravio Plan spasenja prije mjerljivih vremena, za slučaj da neko slobodno moralno biće posegne za alternativnom opcijom „nezavisnosti“, otkazivanja poslušnosti Tvorcu i ustrojstvu održivosti života i univerzuma. | Titu 1:2;
2. Timoteju 1:9; Efescima 1:4; 1. Petrova 1:20. |
2. | Sin Božji, kao Izvršni stvaralac (Kološanima 1:16, 17; Jovan 1:3), odlučio je da na sebe preuzme djelo pomirenja i spasenja, tako što će dobrovoljno uzeti prirodu palih stvorenja kao njihov opšti predstav-nik (1. Korinćanima 15:45-50; Rimljanima 5:12, 19; Jevrejima 2:17; Filipljanima 2:7). | Jovan 3:13-17;
1. Korinćanima 15:47; Efescima 5:2; Galatima 2:20; Jovan 8:42; 10:17, 18. |
3. | Plan spasenja aktiviran je odmah po Padu u grijeh, kao i uspostavljanje tipske službe i praznika koji su u detalje ukazivali na djelo Sina Božjeg – Mesije, kao i ulogu čovjeka u procesu spasenja.
Istorijski: prije oko 6200 godina |
1. Mojsijeva 3:15, 21;
1. Mojsijeva 4:3-5; 1. Mojsijeva 22. glava; 3. Mojsijeva 23. glava; Jevrejima 8:3-5; 9:1-7. |
4. | Prvi Hristov dolazak, utjelovljenje, život Sina čovječijeg po Zakonu, posredničko preuzimanje grijeha čovječanstva i prva smrt Isusova na krstu – velika posrednička Žrtva.
Istorijski: 4. godine prije n.e. – 31. godine n.e. |
Jevanđelja;
Danilo 9:24-27. |
5. | Ispunjenjem gore navedenog, Hrist se kvalifikovao za vršenje stvarne antitipske službe pomirenja kao naš Prvosveštenik u Nebeskoj originalnoj Svetinji. Time je prestala svrha zemaljske tipske službe i sveštenstva.
Istorijski: od 31. godine n.e. |
Jevrejima 9:11-28;
Danilo 9:27; Kološanima 2:14-17. |
6. | Prenošenje službe pomirenja u Svetinju nad svetinjama i ulazak u antitipski Dan pomirenja. Ovo odgovara posletku vremena ili Božjem istražnom sudu svom narodu, odnosno vremenu milosti. Istražni sud se u cjelosti odvija preko Hrista kao Prvosveštenika i Zastupnika (Jovan 5:24;
1. Jov. 1:2; Jevr. 7:24-27; 9:24). Istorijski: od 1844. godine |
Danilo 7:9,10; 8:14;
1. Petrova 4:17; Jovan 5:24. |
7. | Kraj službe pomirenja i prestanak vremena milosti, Hristov drugi dolazak, uskrsenje umrlih spasenih i preobražaj živih spasenih. Nepokajani zli će tom prilikom biti pobijeni slavom Hristovog dolaska i kataklizmičnim događajima na Zemlji.
Zemlja ostaje pusta sa Sotonom i demonima kao jedinim stanovnicima koje Bog ograničava na planetu koju su uzurpirali. |
Danilo 12:1;
Otkrivenje 19:11-21; Matej 25:31; Jovan 14:2, 3; 1. Solunjanima 4:16, 17; Isaija 24:1-6, 19, 20; Jeremija 4:23-28; Otkrivenje 20:1-3, 6. |
8. | Spaseni se prenose na Nebo (Božje prebivalište), gdje slijedi reviziona faza suda, kada će svi spaseni imati priliku da se uvjere u Božju pravednost prilikom donošenja presude za život ili smrt. | 1. Korinćanima 6:2, 3;
Otkrivenje 20:4. |
9. | Posle 1000 godina slijedi Treći Hristov dolazak, zajedno sa spasenima, i tada će, nakon uskrsenja nepokajnih mrtvih zlih, uslijediti Božji izvršni sud nad njima, Sotonom i demonima i biće kažnjeni ognjem, drugom, vječnom smrću. | Otkrivenje 20:5, 7-15. |
10. | Obnova planete Zemlje i našeg univerzuma za svrhu prema prvobitnoj Božjoj namjeri predstavlja konačnu realizaciju Plana spasenja. | Otkrivenje 21. glava;
Otkrivenje 22:1-5; 2. Petrova 3:13; Isaija 65:17-25; 1. Korinćanima 2:9. |
Otkrivenje kao otvorena knjiga
Uglavnom zbog nepraćenja i nepoznavanja Plana spasenja, mnogi vide Otkrivenje kao zapečaćenu i zatvorenu knjigu čije tajne se ne mogu razumjeti. Iako ima određenih djelova čije potpuno razumijevanje pripada budućnosti, knjiga Otkrivenja korespondira sa knjigom proroka Danila, što znači da ona postaje posebni predmet pažnje i razumijevanja u posljetku vremena tj. specifičnom eonu ili fazi Plana spasenja koja prethodi Drugom Hristovom dolasku (vidi Otkrivenje 22:10). Taj period je prepoznat kao antitipski Dan pomirenja ili vrijeme istražnog Božjeg suda ili vrijeme milosti. O tome će biti više riječi u tumačenjima Otkrivenja koja će uslijediti.
Dakle, Danilova vremenska proročanstva bila su zapečaćena do posljetka vremena, tj. Bog je tada predvidio njihovo razumijevanje. Međutim, Otkrivenje nije zapečaćena knjiga, ali ona dobija na značaju ulaskom u posljedak. Stoga se mnoga njena proroštva najbolje razumiju iz te perspektive. Ovo je vrlo važno da znamo.
Ako bismo sumirali najvažnije stvari za proučavanje Otkrivenja, to bi mogli izložiti ovako: i) povjerenje u Boga; ii) najmanje osnovno teološko znanje; iii) pošten i otvoren pristup, uz molitvu Autoru da nam pomaže u razumijevanju proročkih riječi; iv) poštovanje načela da Pismo tumači samo sebe; v) korišćenje metode istoricizma, ili konkretno istorijske potvrde razvoja proročke panorame (vidi Jovan 13:19; Isaija 41:21-23, 26, 27; 44:6-8), što znači da moramo znati i istoriju; vi) sposobnost zapažanja i razlikovanja, kao i pravilne primjene biblijske terminologije; vii) osnovno poznavanje jezičke strukture.
Struktura Otkrivenja
Poznavaoci Biblije slažu se da je u pisanju Otkrivenja korištena tzv. hijazmička struktura. Taj pojam označava literarnu strukturu u kojoj se koriste simetrični obrasci koji naglašavaju određene koncepte. Tako Otkrivenje u osnovi možemo podijeliti na istorijsku i eshatološku polovinu.
Istorijsku polovinu čine: 1.1 Prolog (1:1-8); 2.1 Poruke pozvanima, 7 skupština u Maloj Aziji (1:10 do 3:22); 3.1 Sedam pečata (4:1 do 8:1); 4.1 Sedam truba (8:2 do 11:18); i 5.1 Veliku borbu između Hrista i Sotone (11:19 do 14:20). Eshatološku polovinu, dakle događaji koji pripadaju samom posljetku, čine sledeći segmenti: 5.2 Sedam zala (15:1 do 16:21); 4.2 Pad Vavilona 17:1 do 19:10); 3.2 Milenijum (19:11 do 21:8), 2.2 Novi Jerusalim (19:2 do 21:9); i 1.2 Epilog (22:8-17).
Međutim, hijazmička struktura nije stroga, te stoga nema svrhe baviti se nepotrebnim natezanjem simetrija i suprotnosti tamo gdje one ne postoje. Takođe, istorijski i eshatološki dio ne moraju biti egzaktno podijeljeni. Ali ova struktura svakako nam može biti od velike pomoći u razumijevanju i tumačenju, pa ćemo se radije držati nje i tematskih cjelina, umjesto tumačenja po poglavljima, iz prostog razloga što originalni biblijski tekst nije bio podijeljen na poglavlja i retke.
STRUKTURA OTKRIVENJA pdf
Međutim, hijazmička struktura nije stroga, te stoga nema svrhe baviti se nepotrebnim natezanjem simetrija i suprotnosti tamo gdje one ne postoje. Takođe, istorijski i eshatološki dio ne moraju biti egzaktno podijeljeni. Ali ova struktura svakako nam može biti od velike pomoći u razumijevanju i tumačenju, pa ćemo se radije držati nje i tematskih cjelina, umjesto tumačenja po poglavljima, iz prostog razloga što originalni biblijski tekst nije bio podijeljen na poglavlja i retke.
Blagoslov za one koji proučavaju i drže se Božjeg otkrivenja
„Srećan je onaj ko čita i oni koji čuju riječi ovog proročanstva i koji drže ono što je u njemu napisano. Jer je vrijeme blizu.“ (Otkrivenje 1:3)[1]
Korak po korak, bavićemo se ključnim temama završne knjige odnosno Božje poruke ljudima u Bibliji.
____________________________________
[1] Svi biblijski citati uzeti su iz Biblije Novi revidirani prevod, ukoliko nije drugačije naznačeno.
Sviđa mi se, jedva čekam sledeći korak.