Skorašnja analiza posletka vremena prof. dr Valtera Fajta, prevedena pod naslovom „Da li je ovo kraj“ (What’s Up, Prof? with Walter Veith, Is it the end?, Special Episode), mora se prokomentarisati u svjetlosti razumijevanja Biblije i ozbiljnih implikacija koje ovako nešto nosi sa sobom. Uzgred, upozoravam gledaoce na prilično nekvalitetan prevod (titl).
Razumijevanje ozbiljnosti vremena i praćenja znakova vremena u kojem živimo, o čemu Fajt govori u početnom dijelu predavanja, svakako nijesu sporni. To je nešto što se očekuje od poznavalaca biblijskog proroštva i Duha proroštva. Isto tako poređenje Isusovih proročanstava o kraju, u kojima je data lokalna i globalna slika završnih poteza u odnosu na zemaljske sile i Božji narod, nije sporno.
Zatim se Fajt osvrće na neke metode datiranja proročanstava. Oko 45 minuta on sam uspješno raskrinkava spekulativnu metodologiju tumačenja proročanstava koju je svojevremeno uspostavio Dezmond Ford (1929-2019), adventistički kontroverzni teolog. Fajt naglašava metodu istoricizma kao jedinu validnu za razumijevanje biblijskog proroštva, gdje je Biblija sama sebi tumač, u smislu davanja ključeva za praćenje i pravilno razumijevanje stvari, s čim bismo se apsolutno složili. Sve drugo je ulazak na opasno tle i izlaganje različitim oblicima manipulacija. Jedan od pogrešnih metoda vremenskih proračuna izvjesno je i onaj zasnovan na računanju jubileja, tipičan za projevrejske teologe.
U dijelu oko 50 minuta i dalje, Fajt se osvrće na jedan rad Džejmsa Vajta vezano za razumijevanje Hristove izjave zapisane u Mateju 24:36: „A o tom danu i o tom času ne zna niko – ni anđeli na nebu, nego samo moj Otac.“ Fajt je trinitarac i očito ima problem sa izjavom da Isus nešto „ne zna“, jer to nije moguće ako je On Bog odnosno jednak Bogu. I to pokušava uskladiti sa spomenutim komentarom Džejmsa Vajta koji je sasvim umjesan i odnosi se na razumijevanje ove izjave u kontekstu znakova vremena koji daju smjernice koliko je Drugi dolazak zaista blizu.
Od 1. sata izlaganja Fajt konačno prelazi na stvari čije pogrešno razumijevanje može zaista biti vrlo problematično. Riječ je o hipotezi o tzv. Velikoj kosmičkoj sedmici odnosno vjerovanju u koncept 6000 + 1000 godina. Prema ovoj hipotezi, 6000 se odnosi na vladavinu grijeha, dok se 1000 godina tj. milenijum odnosi na odmor za Zemlju, kada će spaseni, u periodu koji je zaista vremenski definisan kao hiljadu godinu u Otkrivenju 20:3,6,7, boraviti na Nebu. Dakle, ovo je vrijeme nakon Drugog Hristovog dolaska, kada će Zemlja biti prazna i pusta, a jedini njeni stanovnici, Sotona i pali anđeli, bez mogućnosti da odu igdje drugo. Učenje o milenijumu je biblijski utemeljeno, i to su stvari koje je jako važno poznavati (vidi knjigu Osnovna biblijska vjerovanja, poglavlje 16. „Milenijum i kraj grijeha“). I tu počinje natezanje dokaza za ispravnost koncepta, citiranjem Psalma 90:4 i referentnog stiha u 2. Petrovoj 3:8, koji bi trebalo da dokažu da 1 zemaljski dan korespondira sa kosmičkih 1000 godina.
Zatim dolazi na red njegova analiza izjava Elen Vajt vezano za termine 4000 godina i 6000 godina, iz kojih se jasno vidi da je ona govorila o 6000 godina kao okvirnom periodu, što dokazuju priloške odredbe kao „oko“ (almost, about), „skoro“ (nearly), „više od“ (more than) i „preko“ (over). Fajt i sam kaže da je imao velike nedoumice oko ovih neodređenih izjava, jer je u to vrijeme tražio potvrdu o starosti Zemlje koja bi riješila pitanje stvaranja i evolucije koje ga je mučilo kao bivšeg evolucionistu. Zatim je naišao na podatak iz njene biografije (BIO 366.1) gdje ona potvrđuje proročku viziju u kojoj je ukazano na lanac od 6000 godina zbivanja na Zemlji (ovu viziju primila je 1858. godine). Sledeća tačka je istraživanje adventiste po imenu Warren H. Johns sa Andrews univerziteta koji je došao do zaključka da je Elen Vajt vjerovala kako je prošlo tačno 4000 godina od Stvaranja do Hristovog rođenja. Fajt se ne slaže s ovim sasvim, ali ulazi u obrazlaganje raznih izjava Elen Vajt u kojima nastoji pokazati zašto je ona koristila različite priloške odredbe za vrijeme od 6000 godina. Tada, opet iz jedne izjave Elen Vajt (Confrontation 32.1, 45.1), dolazi do zaključka da je u vrijeme kad je Isus kušan u pustinji, odmah posle krštenja, 27. godine n.e., prošlo tačno 4000 godina od Adamovog pada u grijeh. Iz te pogrešne pretpostavke, Fajt gradi drugu o egzaktnih 6000 godina.
Da bi pojačao argumentaciju vezano za vrijeme Drugog Hristovog dolaska, koje se, prema ovom modelu razmišljanja treba dogoditi kad se navrši 6000 godina, Fajt upoređuje stanje u svijetu prilikom Isusovog prvog dolaska sa stanjem koje vlada danas, u smislu globalizacije pod jednom vladom i jednim dominantnim jezikom. Računica je jednostavna: 4000 godina do 27. n.e. + 2000 godina = 2027. godina. I naravno sve ovo zbog vjerovanja u egzaktnu Kosmičku sedmicu 6000+1000. Ali Fajt ide i korak dalje u vrijeme nakon milenijuma, kada će se o Trećem Hristovom dolasku dogoditi drugo uskrsenje stanovnika zemlje na izvršni sud. Naime, prema proroštvu u Otkrivenju 20. glava, Sotona će imati jedno kratko vrijeme koje će opet iskoristiti za nastavak svojih aktivnosti, ovoga puta koncentrisano na odlučni napad na Novi Jerusalim i njegovo osvajanje. I pošto ne znamo koliko bi to tačno moglo trajati, tada, prema Fajtovom tumačenju, i ovaj kraći period treba odbiti od godine 2027, što znači da će Hristov dolazak biti prije 2027. Ali on se ipak na kraju dijelom ograđuje da sve to možda nije tačna projekcija.
Koji su problemi i moguće implikacije ovog određivanja vremena Hristovog drugog dolaska?
(1) Prof. dr Valter Fajt, kao ozbiljan i respektabilan naučnik, morao se pozabaviti preciznijom računicom kada je želio saznati starost planete Zemlje, a koja se može sa velikom pouzdanošću izvesti iz Biblijske hronologije, odakle je jasno da smo prešli 6200 godina. Ovo se nikako ne slaže sa egzaktnom „kosmičkom sedmicom“, inače biblijski neodrživom tezom.
(2) Profesor je takođe pokazao da u stvari ne razumije kako zaista funkcioniše božansko nadahnuće, posebno kad su u pitanju vremenska proročanstva u odnosu na okvirne izjave o vremenskim periodima, kakve nalazimo na više mjesta u Bibliji, i svakako u Duhu proroštva (4000 ili 6000 godina). Na primjer, prorečenih 400 godina robovanja Izraela u Egiptu (1. Mojsijeva 15:13) nijesu trajali egzaktno 400 godina, već 430 (vidi 2. Mojsijeva 12:40,41)!
(3) Ovo krajnje pojednostavljeno fiksiranje vremena je ništa manje opasno za stvaranje problematičnih pretpostavki, koje mogu navesti na fanatizam one koji povjeruju u njih, od onih koje se izvlače iz komplikovanijih proračuna vremena Drugog Hristovog dolaska. Na vjernicima je uvijek bilo da budu spremni kao da će to biti sjutra, umjesto da se pripremaju za određene godine, što nije u skladu sa Božjom namjerom niti sa zdravim razumom.
(4) Krajnosti i razočarenje sa mogućim odlaskom u drugu krajnost odnosno nevjerstvo mogu biti među težim posledicama ovih nepotrebnih konstrukcija.
(5) Nakon ispunjenja velikih vremenskih proročanstava, tj. ulaska u period Istražnog suda, nema više vremenskih proročanstava (Otk. 10:6). Ako zaista vjerujemo u ovo, čemu onda bavljenje spekulacijama?
(6) Fajt bi takođe morao biti svjestan činjenice da adventisti nijesu potpuno ispunili misiju, i da je ista Elen Vajt zbog toga kazala da se Hristov dolazak zato odlaže.
(7) Teološki gledano, ovdje se otvara jedan vrlo veliki problem Božje predeterminacije u vremenskom smislu. Problem postaje još veći time što Fajt ograničava egzaktnih 6000 godina na pobunu i aktivnosti Sotone, kao da je pobuna ono što je bitno i što se mora precizno fiksirati, a ne spasenje ili mogućnost spasenja još ljudi koje je realnost sve dok traje vrijeme milosti. Dakle, ovdje nalazimo na pogrešan pristup i pogrešan fokus.
Da su stvari zaista ovako jednostavne, Sotona bi bio prvi koji bi lako znao kad je vrijeme Drugog Hristovog dolaska, što očigledno nije slučaj. Jedino Bog Otac kao Izvor svega znanja i vrhovni autoritet može imati to predznanje, ali to nikako nije fiksno predodređenje.
Šta nam je činiti u vrijeme kad se stvari komplikuju i razumijevanje postaje otežano?
Najprije želim istaći da ova kratka kritička analiza nikako ne znači podršku vjerovanju u prolongirani Hristov dolazak na neki dugački period. Nije to poenta.
Ono što je jako važno je da budemo razumni i pribrani u svakoj situaciji, da istražujemo za sebe, poštujući svakako kolektivno nasleđe dobre vjere, da ne podliježemo lako nikakvim spekulativnim teorijama i dramatičnim najavama i projekcijama. To je moguće ako smo sami utvrđeni u istini, ako zaista razumijemo osnovna vjerovanja i biblijska proročanstva. Dakle, mora da postoji red u našem razumijevanju stvari. Drugim riječima, ne možemo se baviti integralima ako prethodno nijesmo dobro savladali osnovne računske radnje. Samo konstruktivno znanje, koje ima svoju jasnu koncepciju i pravilno postavljene prioritete, moći će izdržati teške probe koje donosi konfuzija različitih projekcija i mišljenja. Ovo je posebno slučaj u kriznim vremenima kada su ljudi skloni panici, nerazumnim mišljenjima i brzopletim potezima.
Napokon, ne želim nikoga obeshrabriti da odustane od Fajtovih predavanja koja su sadržajna i veoma korisna za razumijevanje svijeta u kojem živimo. Ali imali bismo štošta da prodiskutujemo sa Fajtom, čak i u pogledu njegovih osnovnih vjerovanja kojima je kumovala njegova tvrdoglava lojalnost crkvi i tvrdoglava doslednost vlastitim (neodrživim ili nebiblijskim) stavovima, zbog čije odbrane često pribjegava sofističkoj filozofiji. Nema čovjeka od kojeg treba praviti neprikosnoveni autoritet. To svakako nije ni prof. dr Valter Fajt.
______________________
Translation of the article to English (pdf)
Pavle Simović
Pa dobro vi u Adventizmu imate problema još od 2010 od kada je izašla u javnosti ona afera o podržavanju gej parove i ličnih stvari… pa onda je uslijedilo i pomirenje sa vatikanom koje ste kritikovali još od vremena preteče Adventizma Vilijama Milera što je zaista velika šteta zbog Elene Vajt i njenih spisa, koje su čelni ljudi Adventističke crkve promijenili… tako da i sam adventizam je izgubio na svojoj verodostojnosti, mada sam bio začuđen kada je jedan juzuita čitao spise Elene Vajt ovdje u Podgoricu… Biblija je jedna i pisana na hebrejsko-grčkom a tumačenja je mnogo, kako kome odgovara… pa i vi ovdje imate taj isti odnos prema bibliji na samom početku u vašem prevodu biblije piše kao i svi drugi hrišćanski prevodi ”U početku Bog stvori nebo i zemlju” taj prevod je kriv i netačan, i nevjerujem da vi to ne znate trebalo bi da piše sa hebrejskog na srpsko-hrvatskom ”U početku Uzvišeni stvori dva neba i zemlju” to je pravi prevod sa hebrejskog na srpsko-hrvatskom jeziku ili crnogorskom kako ko više voli… tako da se i vi držite tradiciolanalnih vrijednosti što se tiče odnosa prema bibliji… ništa novo u hrišćanstvu…
Imate i vi čudne neke rezone. Naprije, mi ne podržavamo Adventističku crkvu, iako podržavamo Adventni pokret i originalne spise Elen Vajt. Što se tiče prve rečenice u knjizi Postanja, ona glasi baš onako kako je prevedena u NRP: U početku stvori Bog nebesa (množina) i zemlju.
Ti si tu osobu, Valtera Fajta oduvijek smatrao nečim prevelikim i toliko bitnim. Kad sam ti pred par godina pisao da nikog ne trebaju fascinirati autoriteti ljudskog roda (profesori, doktori, dr.i mr.) ponajmanje mene (naprotiv ljudskim autoritetima volim tražiti greške,) i eto uza sve moje mane pronađem ih i kod profesora i ostalih bitnih glavešina ovog svjeta. Dobro se sjećaš da si mu uputio pitanje (javno, jasno i glasno), ali od takve bitne osobe odgovor nikad nisi primio. Sad me zanima još i ovo, da li si Pavle još fasciniram ljudskim veličinama, poput Fajta, ili uviđaš da ljudske veličine brode u dubljim vodama od obićnih smrtnika?
Naprotiv, potpuno sam imun na titule i položaje ljudi. Fajta sam vrednovao i još uvijek ga vrednujem zato što je hrabro istupio i govorio o stvarima koje svijet treba da čuje.