Zašto nam je proroštvo toliko važno?
Proroštvo je jedan od načina na koji Bog komunicira sa svojim narodom, pružajući im vođstvo i smjernice za različita vremena u istoriji. Pravilno razumijevanje i primjena proročanstava izuzetno su važni za zdravo duhovno iskustvo i za kurs kojim se krećemo. Između ostalog, pomažu nam da dublje upoznamo Isusa kako bismo bili spremni za Njegov povratak. Pogrešna primjena proročanstava izvjesno će rezultirati u pogrešnom putu i pogrešnim očekivanjima. Zloupotreba proročanstava je uvijek posledica pogrešnih vjerovanja tj. neispravnih fundamentalnih doktrina i biblijski neutemeljenih projekcija sadašnje istine. Drugim riječima, ukoliko baštinimo pogrešne interpretacije važnih proročanstava koja se odnose na prošlost, sadašnjost i budućnost (eshatologiju), nećemo biti u stanju da prepoznamo znakove vremena u kojem živimo, niti ključne aktere koje Sveto Pismo otkriva kao glavne neprijatelje Božjeg naroda, i, što je još važnije, nećemo biti u stanju da obavljamo misiju koju Bog želi od nas. S pogrešnim porukama i krivim smjernicama koje dajemo ljudima, mi možemo odrađivati posao samo za Sotonu, nikako za Boga.
Da bismo znali kako da se pravilno odredimo prema biblijskom proroštvu, neophodno je da znamo osnovne stvari.
Šta je proroštvo?
U Bibliji, proroštvo se jednostavno odnosi na bilo kakvu komunikaciju Božje volje čovječanstvu kroz ljudsko biće. Naziv „prorok“ odnosi se na osobu koja prima i prenosi ovu poruku od Boga.
Proročanstva se mogu odnositi na:
(1) Stvari koje su se desile u prošlosti
U Bibliji, Bog je dao ove vrste proročanstava kako bi pomogao jevrejskom narodu da uči iz svoje istorije – i dobre i loše.
Podsjećala su Božje sledbenike na ono što ih je učio u drevnim vremenima. A ako ljudi nisu slijedili ova učenja, proroci su dijelili poruke kako bi ih uputili u pravom smjeru – da žive u skladu s načelima koje im je Bog dao za njihovo dobro.
Primjer za to nalazimo u riječima proroka Jeremije.
Budući da se Božji narod okrenuo od Njega, On ih više nije mogao zaštititi i bili su suočeni s predstojećim uništenjem. Jeremija ih je upozorio na ovo uništenje i savjetovao ih da se vrate na „stare staze“ – Božje puteve – kao jedino pribježište:
„Ovako kaže Gospod: Stanite na puteve i gledajte. Pitajte za stare puteve, pitajte gdje je pravi put, i idite njim, pa ćete naći mir svojim dušama.“ (Jeremija 6:16)
Mojsije je takođe morao mnogo puta donositi poruke od Boga Izraelcima dok ih je vodio u obećanu zemlju Hanan. Ako bi počeli sumnjati ili bi ih obuzimao strah, on bi ih podsjetio na ono što je Bog učinio za njih (Izlazak 15-17), a Bog bi ih ponovo opskrbio.
(2) Sadašnja ili savremena pitanja
Bog je takođe govorio svom narodu preko proroka o stvarima koje se trenutno dešavaju. Ponekad je otkrivao nepoznate stvari koje su se dešavale ili je skrenuo pažnju ljudi na odgovarajuće detalje.
Kao za vrijeme vjerskih reformi kralja Josije. Kada je sveštenik Helkija otkrio „Knjigu zakona u domu Gospodnjem“, kralj Josija je zatražio savjet od proročice po imenu Hulda. Proročica je dala iskren odgovor od Boga u vezi sa sudbinom Jude, ali je takođe ohrabrila kraljeve napore da donese pozitivnu promjenu (2. Dnevnika 34:14–28)
Drugi primjer je kada su kralju Ezekiji bile potrebne upute kako se nositi s prijetnjom Asirije da napadne Judu. Preko proroka Isaije, Bog ga je uvjerio u zaštitu (Isaija 37).
I kada je kralj David počinio preljubu sa ženom jednog od svojih vojnika. Kada je pokušao da to prikrije tako što je vojnik ubijen u borbi, Bog je Davidu poslao i proroka. Prorok Natan je taktično naveo kralja da uvidi ozbiljnost grijeha u koji je upao, da prepozna svoju potrebu da prizna i zamoli Boga za oproštenje (2. Samuelova 11-12).
(3) Stvari koje će se desiti u budućnosti
Kad god čujemo za proročanstvo, skloni smo ga povezati s otkrivenjima onoga što će se dogoditi u budućnosti. I postoji dobar razlog iza ovog refleksa.
Biblija je puna poruka od proroka koji su govorili o stvarima koje će se dogoditi u bliskoj ili daljoj budućnosti.
Evo primjera različitih budućih proročanstava:
- Budućnost pojedinaca
- Mesijanska proročanstva (o Isusu Hristu)
- Budućnost Izraela kao nacije
- Šta će se dogoditi s Božjim narodom u budućim generacijama
- Svjetski događaji i sile koje se tiču Božjeg naroda
- Kraj ovog doba i drugi Hristov dolazak
- Događaji nakon Njegovog drugog dolaska, uključujući hiljadugodišnje kraljevstvo i stvaranje novog neba i nove Zemlje
A najbolji dio je da su se mnoga od ovih proročanstava dogodila upravo onako kako su proroci rekli da će se dogoditi.
Znajući ovo pomaže nam da vjerujemo Svetom Pismu kao Božjoj istinitoj Riječi. I vjerovati da će se proročanstva koja se još nisu ispunila takođe dogoditi kako je predviđeno.
Jesu li se neka biblijska proročanstva ispunila?
Mnoga biblijska proročanstva su se već ispunila u prošlosti, ostvaruju se danas ili će se uskoro ispuniti.
Pogledajmo neke primjere svake od ovih kategorija.
(1) Proročanstva koja su se već ispunila
| Proročanstvo | Predviđanje | Ispunjenje |
| Zarobljeništvo Izraelaca u Egiptu i egzodus | Postanje 15:13 | Izlazak 12:40-41 |
| Proročanstvo o Kiru i kraju vavilonskog ropstva | Isaija 45:1–5; Jeremija 25:11–12; 29:10 | Danilo 1:21; 9:2; 2. Dnevnika 36:21–23 |
| Proročanstva o prvom dolasku Mesije (Isusa) | Mihej 5:2; Isaija 7:14; Zaharija 12:10; Isaija 53:5–12; Psalam 22:16 | Matej 2:4–6; Matej 1:18–25; Luka 1:27; Jovan 19:34; Matej 27:32–56; Marko 15:21–41 |
(2) Proročanstva koja se danas ispunjavaju
Znakovi Isusovog drugog dolaska predviđeni u Mateju 24, Marku 13 i Luki 21 primjeri su proročanstava koja se ispunjavaju pred našim očima.
Vidimo ratove u mnogim djelovima svijeta, povećane prirodne katastrofe, lažne učitelje, proroke i samoproglašene mesije, progon vjernika, izdaju i slabljenje osjećaja zajedništva, gladi i bolesti, moralno propadanje i široko i brzo širenje jevanđelja.
Sve su to stvari za koje je Isus rekao da će se dogoditi prije njegovog povratka.
(3) Proročanstva koja će se ispuniti u poslednjim vremenima
Ova proročanstva predviđaju šta će se dogoditi prije, za vrijeme i nakon Isusovog povratka.
Ona uključuju sledeće:
| Proročanstvo | Predviđanje |
| Žig zvijeri | Otkrivenje 13:16–17 |
| Pošasti neposredno prije Drugog dolaska | Otkrivenje 15–16 |
| Velika nevolja | Danilo 12:1; Matej 24:21; Otkrivenje 7:14 |
| Drugi dolazak | Jovan 14:1–3; Djela 1:9–11; 1. Solunjanima 4:13–18; Titu 2:13; Otkrivenje 1:7; 14:14–16 |
| Milenijum | Jeremija 4:23–26; Malahija 4:1; Otkrivenje 20:1–10 |
| Izvršni sud Božji | Malahija 4:1; 1. Korinćanima 6:2–3; Otkrivenje 20:11–15 |
| Nova zemlja | Otkrivenje 21 – 22:5 |
Pogledajmo sada različite vrste proročanstava.
Koje su različite vrste biblijskih proročanstava?
Biblijska proročanstva dijele se u dvije glavne kategorije: opšta proročanstva i apokaliptička proročanstva. Opšta proročanstva uključuju ona o Božjem narodu i često su uslovljena njihovim postupcima. Jezik predviđanja je doslovan i direktan ili dat kroz razumljive ilustracije. Apokaliptička proročanstva su, s druge strane, simbolična.
Ove kategorije nam pomažu da protumačimo biblijska proročanstva i da razumijemo zašto je Bog ispunio ili nije ispunio neka proročanstva. Istražićemo ih malo dublje:
Opšta proročanstva
Mnoga opšta proročanstva imala su veze sa nacijom Izraela ili drugim okolnim narodima. Često su bila uslovna, što znači da je njihovo ispunjenje zavisilo od toga da se ljudi povinuju Božjim instrukcijama.
Sam Bog je izložio ovaj princip preko proroka Jeremije kada je rekao:
„Kad nekom narodu i nekom kraljevstvu kažem da ću ga istrijebiti, zatrti i uništiti, ali se taj narod odvrati od svoje zloće za koju sam mu govorio, meni će biti žao što sam htio nevolju da mu nanesem. A kad nekom narodu i nekom kraljevstvu kažem da ću ga izgraditi i zasaditi, ali on počne da čini ono što je zlo u mojim očima ne slušajući moj glas, odustaću od dobra koje sam htio da mu učinim.“ (Jeremija 18:7–10)
Naći ćete sjajan primjer za to u priči o Joni i gradu Ninivi (Jona 3:1–10).
Niniva je bila vrlo nemoralan grad i Bog nije imao izbora osim da ga uništi ako ljudi ne priznaju svoje greške i ne promijene svoje puteve. Ali kada ih je Jona upozorio na njihovu opasnost, oni su se ponizili i pokajali.
Jona 3:10 nam govori da je „Bog vidio njihova djela, da su se odvratili od svog zlog puta, i zato je Bog zažalio zbog zla koje je rekao da će im učiniti, i nije učinio.“
Potkategorija opšteg proročanstva je eshatološko proročanstvo, što znači proročanstva o događajima poslednjeg vremena (eshatologija se odnosi na proučavanje poslednjih vremena). Ona predviđaju šta će se dogoditi prije nego što Isus opet dođe.
Međutim, ona nisu uslovna kao druga opšta proročanstva.
Mnoga eshatološka proročanstva imaju veze s važnim prekretnicama u Planu spasenja i moraju se dogoditi kad god se uklope u veliku sliku tog plana. Ljudi ne mogu učiniti ništa da zaustave ili promijene ova proročanstva.
Dobri primjeri uključuju proročanstva o Isusovom rođenju u Betlehemu (Mihej 5:2), njegovoj smrti na krstu (Danilo 9:26) i znakovima njegovog drugog dolaska (Matej 24).
Apokaliptička proročanstva
Apokaliptička proročanstva takođe nagovještavaju događaje u poslednjim vremenima, ali koriste simbolički, a ne direktan i doslovan jezik. Ona su uvijek bezuslovna, što znači da nisu zasnovana na onome što Božji narod radi ili ne radi.
Ovakve vrste proročanstava nalazimo u knjigama Ezekijela, Danila i Otkrivenja.
Danilo 7 i Otkrivenje 13 govore o zvijerima s rogovima i krunama. I o aždaji i drugoj zvijeri koja se obožava. Otkrivenje 17 govori o ženi koja sjedi na zvijeri. Sve ovo predstavlja različite događaje i dinamiku poslednjih dana istorije Zemlje i kako oni utiču na Božji narod.
Ponekad Biblija daje tumačenje ovih simbola, ali ponekad možemo koristiti istorijske i kulturne izvore da nam pomognu da povežemo tačke.
Temeljno proučavanje date simbolike uključuje sledeće:
(a) oslonac na proročku panoramu ranije otkrivenu u Bibliji i već ispunjenu u istoriji (kontinuitet, sličnosti i nasleđe glavnih nosilaca pobune protiv Boga);
(b) identifikacija ključnih aktera koristeći istoricizam kao jedinu validnu metodu tumačenja proročanstava;
(c) pravilno razumijevanje odnosa simbolike i realnih događaja koji će je ispuniti;
(d) prepoznavanje znakova vremena u kontekstu najave ispunjenja određenog proročanstva (ovdje trebamo biti posebno oprezni i čuvati se od senzacionalizma, interpretacija na bazi dnevno-političkih zbivanja i primjene događaja i aktera koji ne stoje u direktnoj korelaciji sa Božjim narodom).[1]
Krajnji ishod sistematskog i temeljnog proučavanja uvijek će biti cjelovit mozaik istine, za razliku od pristranih, neobjektivnih i izolovanih tumačenja koja ne mogu proći kritičko preispitivanje.
Ali čak i prije nego što to učinite, možda ćete htjeti razumjeti razlog proučavanja ovih jedinstvenih odlomaka Biblije.
Koja je svrha biblijskih proročanstava?
Dok mnoga proročanstva govore o budućnosti, to nije glavni cilj proroštva. Umjesto toga, cilj je da nam pokaže ko je Bog, da nam dâ nadu i poveže nas s Njegovom voljom i planovima.
Proroštvo pruža informacije koje produbljuju vjeru i nadahnjuju odgovarajuće djelovanje.
Hajde da to raščlanimo:
(1) Otkriva Boga i Isusa i njihov plan za nas
Knjiga Otkrivenja to naglašava u svom uvodu:
„Otkrivenje Isusa Hrista, koje mu je dao Bog, da pokaže svojim slugama ono što će se uskoro dogoditi.“ (Otkrivenje 1:1)
Proročanstva otkrivaju Isusa i poruku koju Bog želi prenijeti svom narodu.
Mnogo puta kroz Otkrivenje (27 puta tačnije!), Isus je simboliziran kao jagnje.
I, Danilova knjiga predstavlja Isusa kao Mesiju koji je bio „odsječen“ za svoj narod i „Sina Čovječjeg koji dolazi s oblacima nebeskim“ (Danilo 9:26; Danilo 7:13).
(2) Daje strpljenje i nadu u teškim situacijama
Kada su Izraelci bili u zarobljeništvu u Vavilonu, postali su obeshrabreni i pitali se kada će se moći vratiti u svoju zemlju.
Tada im je Bog poslao proroka Jeremiju sa ohrabrujućom porukom u Jeremiji 29. Rekao im je da, iako su morali biti 70 godina u Vavilonu, ne bi trebali odustati. Na kraju će ih vratiti u njihovu zemlju.
Njegova riječ za njih je bila:
„Jer ja znam šta namjeravam s vama, govori Gospod, namjeravam da vam dam mir, a ne nevolju, da vam dam budućnost i nadu.“ (Jeremija 29:11)
Na najvećem nivou, kakva god bila proročanstava o silama zla koje prijete Božjem narodu i nevoljama koje ih mogu zadesiti, poruka je istrajte, jer je konačna nagrada nasleđe vječnog života i eliminacija grijeha, njegovih nosilaca i zla za svu vječnost.
(3) Proroštvo dovodi do promjene srca
Danilova knjiga ima dobar primjer za to.
U 4. poglavlju, kralj Nebuhadnezar je primio proročanstvo koje ga je pozvalo da „ukloni od sebe svoje grijehe čineći pravedna djela, i svoje bezakonje pokazujući milosrđe prema siromašnima“ (Danilo 4:27).
Kroz davanje i ispunjenje tog proročanstva, Bog je pomogao Nebuhadnezaru da shvati ko je Bog zapravo i da se oslobodi svog ponosa (Danilo 4:37).
(4) Upozorava ljude na posledice grijeha
Priča o Joni i gradu Ninivi, koju smo ranije pogledali, naglašava ovu svrhu (Jona 3). Pošto su se ljudi pokajali, bili su pošteđeni da iskuse eksplicitne posledice nemoralnog života koji su izabrali da žive.
(5) Otkriva informacije ili daje mudrost
U nekim situacijama u Bibliji, ljudi su bili suočeni sa čudnim snovima, zbunjujućim porukama ili zbunjujućim situacijama. Bog je prenio značenja ovih stvari svojim prorocima kako bi oni mogli ponuditi vođstvo Njegovom narodu ili pokazati Njegovu moć onima koji Ga nisu poznavali.
Vratimo se Danilovoj knjizi.
Danilo je bio jevrejski zarobljenik u Vavilonu koji je bio obučen da služi na kraljevom dvoru. Zbog njegovog integriteta i bogomdane mudrosti, kralj mu je bio naklonjen. Kada je kralj Nebuhadnezar usnio uznemirujući san, a niko od njegovih uobičajenih „mudraca“ nije mogao da shvati šta je to, Danilo je istupio.
Bog je Danilu dao san i njegovo tumačenje, dozvoljavajući kralju da svjedoči o Božjoj moći (Danilo 2).
(6) Podstiče pripremu za budućnost
Jedno takvo proročanstvo dato je egipatskom faraonu kada je Josif tamo živio. Bog je rekao Josifu da naloži faraonu da skladišti hranu za glad koja će nastupiti godinama kasnije (Postanje 41). Kao rezultat toga, glad je preživjela čitava nacija.
(7) Daje smjer/uvid u situaciju
Primjer ove svrhe proroštva nalazimo u iskustvu naroda Jude nakon što su se vratili u Jerusalim iz vavilonskog ropstva.
Zbog mnogih izazova u obnovi Jerusalima i hrama, oni su postali obeshrabreni i prestali su raditi. Bog im je poslao proroke Hagaja i Zahariju da ih ohrabri da se dignu na akciju – i da im ukaže na nadu u Mesiju (Ezra 5:1).
Kako možemo primijeniti proroštvo u svom svakodnevnom životu?
Proročke riječi Biblije pomažu nam da produbimo svoj odnos s Bogom i da mu više vjerujemo, a istovremeno nas ohrabruju da živimo u iščekivanju Isusovog Drugog dolaska.
Kako vidimo Božju ljubav prema Njegovom narodu i kako se Njegov plan ispunjava kroz istoriju, naše povjerenje u Njega raste. Ne možemo a da ne želimo da znamo nekoga čija je Riječ toliko pouzdana!
Dok čitamo o proročanstvima koja je Bog dao svom narodu u Starom savezu, možemo učiti iz grešaka onih koji su odbijali poslušati upozorenja.
Proročanstva koja još pripadaju budućnosti nas tada ohrabruju da ova upozorenja i lekcije primimo k srcu kako bismo se mogli pravilno pripremiti za Drugi dolazak.
Petar o tome govori u svojoj poslanici:
„Zato, voljeni moji, budući da to očekujete, nastojte da vas on nađe čiste, besprekorne i u miru… Zato vi, voljeni moji, pošto ovo unaprijed znate, čuvajte se da vas oni koji su zastranili ne odvuku svojom zabludom i da ne izgubite svoju postojanost.“ (2. Petrova 3:14-17)
Osim što se pripremamo za Isusov dolazak, možemo pomoći i drugima da budu spremni.
Kako?
Dijeljenjem jevanđelja i istina koje znamo sa njima.
Isus je prorekao da će to biti jedan od znakova kraja.
Rekao je „ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedaće se po cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj“ (Matej 24:14). To mora autentično jevanđelje (Otkrivenje 14:6; uporedi sa Galatima 1:6-9).
Širenje jevanđelja je jedan prorečeni znak koji se suprotstavlja ostalim zabrinjavajućim. Jer to donosi nadu u očajanju. Inspiriše ljubav umjesto mržnje. Podstiče nas da dopremo do drugih.
U svijetu bola, patnje i smrti, nudi mir i vječni život svakome ko to prihvati (Jovan 3:16).
Dijeljenje jevanđelja nam omogućava da budemo dio nečega većeg od nas samih. Nečeg vječnog. Nečeg divnog i najvrjednijeg što se može steći.
I ne morate biti veliki poznavalac Biblije da biste to učinili. Jednom kad stanete na Božju stranu, Duh Božji i Hristov će vam pomoći da podijelite ono što ste do sada naučili. Zato je od ključne važnosti povezati se sa predstavnicima Božjeg naroda tamo gdje oni zaista jesu i sa ljudima imaju kredibilitet u Djelu.
Zašto proročanstva toliko znače Božjem narodu ostatka?
Mi posebno cijelimo proučavanje biblijskih proročanstava iz nekoliko ključnih razloga:
- Proročanstva su vodila Božji narod u prošlosti – oni koji su slušali Božje upute bili su izbavljeni.
- Razumijevanje važnih proročanstava dovelo je do formiranja Adventnog pokreta u 19. vijeku.
- Pomažu nam da shvatimo Božji karakter pun ljubavi.
- Daju nam jedinstven pogled na život.
Pogledajmo malo bliže poslednja tri razloga.
(1) Razumijevanje važnih proročanstava dovelo je do formiranja Adventnog pokreta
Još početkom 1800-ih, neki hrišćanski vjernici su vidjeli da biblijska proročanstva upućuju na Isusov skori povratak.
Ovo je bilo vrlo različito od popularnog vjerovanja u to vrijeme, koje je Drugi dolazak smatralo metaforičkim ili čisto duhovnim događajem (za razliku od fizičkog ili doslovnog). Za one koji su vjerovali da će se to dogoditi, očekivali su da će to biti u veoma dalekoj budućnosti.
Dakle, nakon ove spoznaje, ovi hrišćani su počeli propovijedati i govoriti drugima o skorom Drugom dolasku. Mnogi su više počeli proučavati svoje Biblije umjesto da samo slušaju šta crkveni propovjednici govore o tome.
Ovo oživljavanje se razvilo u Mileritski pokret u SAD-u 1830-ih.
Nekoliko uticajnih ljudi u ovom pokretu greškom je pokušalo da odredi datum za Drugi dolazak; nekako su propustili biblijsko upozorenje da to ne čine. Rezultat je bilo Veliko razočaranje 1844. godine kada se Isus nije vratio.
Ali umjesto da izgube svoju vjeru, šačica ovih gorljivih proučavaoca Biblije vratila se proučavanju proročanstava. I tako su otkrili gdje su pogriješili u svom tumačenju Danila 8:14.
Nastavili su s ovim biblijskim proučavanjem, što ih je dovelo do saznanja još divnijih istina. Mnoge od ovih istina – poput Isusove službe u nebeskom svetilištu i subote kao sedmog dana – nisu bile uobičajeno proučavane ili spominjane u crkvama tog vremena, pa su postale prepoznatljive doktrine adventizma.
Pored toga, Adventni pokret je prepoznao svoju ulogu u pronošenju poruka trojice anđela iz Otkrivenja 14. glava, te dao presudan doprinos obnovi biblijskih doktrina o jednom Bogu i Njegovom doslovnom jedinorođenom Sinu Isusu Hristu, o uslovnoj besmrtnosti, ispravnim pogledima na tri faze Božjeg suda, milenijumu na Nebu i drugima. Sve to je potvrđeno od Boga kroz proročko nadahnuće Elen Vajt. I sva druga velika vremenska proročanstva su stavljena u njihov ispravni istorijski okvir.
Naravno i danas smatramo da je proučavanje proročanstava ključna komponenta zdravog duhovnog života.
(2) Pomaže nam da razumijemo Božji karakter pun ljubavi
Kroz proroštvo vidimo kako u svojoj ljubavi prema nama Bog još uvijek vodi i usmjerava događaje koji se dešavaju u svijetu.
Možemo se ohrabriti da čak i ako je svijet u haosu oko nas, On ima plan za svakog od nas. I možemo biti sigurni da će na kraju Isus biti pobjednik.
(3) Daje nam jedinstven pogled na život
Kada proučavamo biblijska proročanstva, dobijamo uvid u širu sliku života – i za naše lične živote i za događaje iz svjetske istorije.
Proroštvo povlači zavjesu da bismo vidjeli da stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju. Često užasne ili zbunjujuće stvari koje se dešavaju u svijetu blijede u odnosu na to kako će Bog jednog dana sve ispraviti.
I podsjeća nas da duhovni uticaji djeluju iza kulisa, da je ovaj svijet poprište velike borbe između Božjeg koncepta života koji je jedini održiv i satanizma. Sotona djeluje preko svojih predstavništava na zemlji i Bog nas kroz proročanstava upoznaje sa tim. Pravilno shvaćeno, sve ovo nam veoma pomaže da identifikujemo stranputice i zablude koje pretenduju da nas navedu da skrenemo s kursa koji je Bog označio za Njegov narod. U tom smislu ne mogu se prenaglasiti opasnosti priklanjanja bilo kojem vidu lažirane teologije, jer će to neminovno rezultirati i lažnim smjernicama i putokazima za nas koji bi nas, umjesto spasenju, naveli da na pogrešnoj stanici čekamo Drugi dolazak. Kako ćemo to prepoznati? Prije svega kroz pokušaje falsifikovanih tumačenja vremenskih proročanstava i njihove pogrešne primjene, metodama preterizma ili futurizma. U svim slučajevima možemo uočiti nedoslednosti kako u identifikaciji ključnih aktera tako i u projekcijama navodnog ispunjenja proročanstava. Takođe postoje očigledna neslaganja sa proročkom panoramom koja je ispunjena u prošlosti tako da će napori lažnih tumača biti usmjereni i u tom pravcu, kako bi sve porušili zarad svojih teorija. I sve to je praćeno pozivanjem na vlastita duhovna otkrivenja (vidi: 2. Solunjanima 2:2), fanatičnim i iracionalnim pogledima i atacima na zdravi razum.
Zbog svega navedenog veoma je važno da se držimo datog kursa, baš kao je Jeremija svojevremeno savjetovao njegove sunarodnike!
Možemo se držati uvjeravanja da Bog čini sve za naše dobro i naše spasenje. On je tu da nas zaštiti od opasnosti i ohrabri nas na sigurnim putevima. Ali dok je Bog dosledna i pouzdana Ličnost, i mi s naše strane moramo biti sasvim pošteni u slijeđenju Njegovog puta, u protivnom svaka naša nedoslednost, samoisticanje i privatno subjektivno mudrovanje prema sklonostima vlastitog srca, navešće nas na kriva shvatanja ili odvesti u tabor lažnih učitelja i zavodljivih duhova.
Zato nas tema biblijskih proročanstava ne mora uplašiti. Umjesto toga, možemo pronaći duboku utjehu u saznanju da će Bog uvijek ostati s nama i da će na kraju pobijediti, u kakav god nered uđe ovaj svijet.
_________________________
[1] Na primjer, ne možete Rusiju i SAD proglasiti „sjevernim“ i „južnim kraljem“ iz Danila 11. glava, ili uzeti EU kao „drugu zvijer“ iz Otkrivenja 13. glava. Takve konstrukcije su proizvoljne i pokazuju da „tumač“ ne samo što zanemaruje biblijsko-istorijski kontekst činjenične identifikacije aktera, već ne razumije ni osnovne stvari.
