Vještice, vampiri, čarobnjaci

Da li ste se ikada zapitali kako su ljudi uopšte došli na ideju da se bave stvarima kao što su magija, vračanje, gatanje, prizivanje duhova?… Ili zašto recimo u filmskoj industriji postoji čitavi jedan žanr koji se naziva horor? Koji su stvarni ciljevi takvog stvaralaštva?

Kao dječak na selu često sam slušao priče odraslih koji su se znali okupiti na večernju sjedeljku o raznim natprirodnim doživljajima pojedinaca ili fenomenima koji su izvan domena svijeta iz naše svakodnevice. Mi djeca obično ne bismo ništa komentarisali, ali to me je strašno uzbuđivalo i plašilo jer sam osjećao da u svemu tome ima istine. Međutim, niko od odraslih nije ulazio u dublja razmišljanja ili davao neka objašnjenja. Za njih to je bila neka vrsta tabua. I očekivano, bijela magija se smatrala zaštitom, makar privremenom, a kult poštovanja određenih svetaca takođe vrlo bitnim da neko od tih zala ne bi snašlo porodicu ili njenu imovinu. Zašto sam rekao „očekivano“? Jer, na žalost, niko od tih osoba nije bio teološki pismen, tako da su jednu obmanu „pobjeđivali“ drugom.

Televizija. Imali smo svoj crno-bijeli TV aparat, i kasno uveče emitovao se serijal horor filmova. Svi bi otišli na spavanje, a ja sam čekao film. „Nosferatu – fantom noći“ bio je jedan od njih. Utisci, emotivni naboj i mentalni šok proizvedeni zasipanjem dječjeg uma takvim audiovizuelnim sadržajem zaista bi bilo teško prepričati. Ali nešto je važno zapaziti. Predstava vampira ili vještice iz prošlosti uvijek je bila odvratna i nepoželjna. Nijeste se uopšte dvoumili za koga „navijate“ u filmu.

Međutim, sada su ove okultne predstave podignute na znatno viši i opasniji nivo. Današnji filmovi o vješticama, vampirima i čarobnjacima imaju zavodljiv izgled. Te uloge često dobijaju najveće filmske zvijezde, mlade i fizički privlačne osobe. Čak i ako nijesu mladi, kao na primjer čarobnjak Gandalf u trilogiji „Gospodar prstenova“, oni takođe osvajaju vaše simpatije i želite da izađu kao pobjednici.

Nabrojaćemo neke od najpopularnijih: „Buffy, The Vampire Slayer“, TV serija snimana u periodu 1997-2003; „Intervju sa vampirom: vampirska hronika“ (1994), gdje vampir priča svoju „epsku“ priču o ljubavi, izdaji, usamljenosti i gladi, u kojem su glavne uloge dodijeljene Tom Kruzu, Bred Pitu i Antonio Banderasu (svi su tzv. seks simboli); „Blade“, polu-vampir, polu-smrtnik, koji živi navodno dobrim životom štiteći ljude i ubijajući zle vampire; „Dracula: Dead and loving it“ (1995); Čari (Charmed, eng), serija o tri sestre „dobre“ vještice koje su ušle u svijet natprirodnog kad su u potkrovlju svoje kuće našle „knjigu sjenki“ (vještičji informator), i čije magične moći rastu s vremenom da bi se borile protiv vorloka-demona i sila zla u San Francisku; „Sumrak saga: Praskozorje“ I i II dio, u kojem se događa ljubavna veza između vampira i „obične smrtnice“; „Hari Poter“, mladi čarobnjak i tinejdžerska „zvijezda“, ekranizacija romana Džoan Ketlin Rouling; zatim „Najgora vještica“ (The Worst Witch, eng), sa simpatičnom djevojčicom Mildred Habl (Hubble), glavnim likom u školi vještičarenja, koju je glumila Georgina Sherrington, itd, itd.

Oni dođu preko TV ekrana, interneta ili knjiga i ušetaju se onako simpatični, zgodni i poželjni u vaše živote. „A ne“, reći ćete, „pa to je samo zabava, umjetnost, mašta, šta god…“ Može biti, nego šta je motiv? Naši junaci ne samo što su privlačni, već imaju i moć. Nije li to ono što potajno u svojim maštarijama želite? Da možete letjeti, činiti čuda, doživjeti romantične avanture sa princom/princezom vaših snova. Međutim, bilo bi mudro da se pozabavimo nekim pitanjima. Jedno od takvih pitanja bilo bi da li neko smišljeno želi profilisati naše umove i napraviti od nas svoje sledbenike? Ako da, zašto to rade? Ako ne, koje je drugo razumno objašnjenje?

Znam da će neki ustati i reći: „Ma šta me briga, to mi se sviđa i ne zanima me ništa više, nikakve istine ili laži.“ Uvijek možemo zabiti glavu u pijesak, ali to nije ni hrabro ni pametno niti moralno. Zašto nije moralno? Jer u slučaju da se iza svega toga krije nešto loše, vi postajete odgovorni navlačeći druge na to, zar ne? Ako vam kažem istinu, jesam li vam prijatelj ili neprijatelj? Pretpostavimo da vam najbolji drug ili drugarica ponudi drogu ili da zapalite prvu cigaretu. I uporno vas nagovara: pa daj zašto nećeš, opusti se malo, hajde meni za ljubav, biće nam super, ludo ćemo se provesti… Prijatelj ili neprijatelj? Iskreno: umišljeni prijatelj možda, ali „prijatelj“ kroz kojega govori neprijatelj.

Vratimo se za trenutak stvaraocima i promoterima vještica, vampira, vukodlaka, čarobnjaka, vila… Ko su oni? Dobre ili zle čike i tete? Može li dobar um da proizvodi zle zamisli? Može li na trnu roditi jabuka? Ja još nijesam vidio neku. Ako zavirimo malo u živote popularnih ljudi iza scene i spoljašnjeg glamura, šta nalazimo? Evo par primjera: Tom Kruz pripada sekti sajentologa, Robin Vilijams tvrdi da je opsjednut kad glumi, Kijanu Rivs nešto slično, Džoni Dep da ga posijeda mnoštvo demona, Širli Meklejn, poznata njuejdžerka takođe… Ko ima vremena i zna malo engleski, na ovom linku naći će obilje materijala. Ali oni su samo izvršioci. Iza svega ovoga nalazi se čitava mašinerija masona, iluminata, agenata, programera kontrole uma, i mnogo mnogo novca. Da li bi surovi kapitalisti uložili i jedan cent ako nemaju određene interese? Naivno bi bilo to vjerovati. Ti interesi sežu mnogo dalje od trke za profitom. Ali to je duga priča.

Međutim, svi ti zakulisni putevi i radnje sažimaju se u jedan koncept. Satanizam. Šta je u stvari satanizam? To je proces oblikovanja ljudskih bića suprotno namjeri i volji Stvoritelja. Plan uništenja.

Onima koji vuku konce izvršioci služe samo kao potrošni materijal za ostvarivanje ciljeva. Izvođači/promoteri dobijaju određene privilegije, novac i reklamu u javnosti, ali u suštini su samo robovi. Nenašminkane biografije mnogih „zvijezda“ potvrđuju ovo kao činjenicu. I zato su im životi u haosu droge, alkohola, seksa…

Većina ljudi razmišlja po obrascu „popularno = dobro“. Ako nijesu u trendu popularnog, plaše se da će ih društvo smatrati čudacima, ismijavati ih, da neće imati prijatelje, pronaći sreću i zadovoljstvo… To vam je isto kao marketing. U privlačnoj ambalaži nikada nećete naći zaista korisan proizvod. Takav spoljašnji izgled zapravo mu je neophodan da biste bili obmanuti. I vještački ukus unutra. Isto važi za svjetski glamur i lažni sjaj.

Pokemoni, čarobnjaci, vještice, vampiri, dobri i zli duhovi, patuljci, vile… svi vas uvlače u svijet okultnog (riječ „okultan“ znači skriven, tajanstven, zakulisan). Evo jednog jednostavnog testa. Ako neko radi dobro, časno i pošteno, ima li potrebe da nešto krije? Kako to da u životu i radu Isusa Hrista ne nalazimo nikakve tajne (vidi Jovan 18:19-23)?

 Pavle Simović