„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ Postanak 2,24[1]
Biblijski odnos žene i muškarca definira ih kao jedno tijelo. Iako su prije pada bili stvoreni jednaki i ravnopravni, prekršaj Božje zapovijedi doveo je do pada u grijeh za što su oboje bili kažnjeni.
„Odgovori im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.’“ Ivan 8,34
„Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.“ 2. Petrova 2,19
Bog je u svojoj beskrajnoj milosti spasio ženu ropstva Sotoni tako što ju je postavio „robom“ Adamu, a Adama robom sebi.
„A ženi reče: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“ Postanak 3,16
„Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.“ 1. Korinćanima 11,3
„Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu!“ Kološanima 3,18
„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ Postanak 3,6
Opravdanje takvog postupka nalazimo u tome da je Adam jako volio Evu, jako mu je prirasla srcu, čak više nego sama Božja zapovijed da ne smiju jesti plodove s drveta spoznaje dobra i zla. Ukoliko je ona morala umrijeti, on je bio spreman trpiti istu sudbinu. Upravo kroz taj odnos muža i žene, ali i Krista i njegove zaručnice, prikazat će se Božji model koji definira zajednicu s Bogom.
Eva je imala biti podložena Adamu, Adam je postao njen gospodar i glava, a ona je stvorena kao njegova pomoćnica. Taj odnos glava-pomoćnik/ca možemo zapaziti na barem tri razine kroz Bibliju. Za razumijevanje tog modela zajednice trebamo razumjeti Božji plan u cjelini, Božji karakter iz kojeg ona proizlazi i koji definira zajednicu s Bogom, a također i predložak po kojem se ona replicira i proširuje inteligentnim bićima.
U početku postojali su Otac i Sin. Njih dvojica definirali su prvu zajednicu koja će kasnije postati predložak odnosa s Ocem i model zajednice s Ocem. Sin je preslika Očevog karaktera, njegov lik, njegov utjelovljeni karakter.
„Konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama.“ Hebrejima 1,1-2
„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“ Filipljanima 2,6-8
„On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja.“ Kološanima 1,13-15
„On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta.“ 1. Ivanova 2,2
Iz navedenih citata vidimo da je sam Sin Božji na sebe odlučio preuzeti konačnu kaznu za posljedice grijeha naših praroditelja i njihovih potomaka. Također treba zapaziti da je imao karakter i život savršene poslušnosti Ocu, on je živio kao savršeno dijete Božje.
„ I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!’“ Matej 3,17
Sve to je bilo potrebno da može svoje zasluge prenijeti na nas. Zasluge svog života pripisati našim životima ukoliko mu povjerujemo, priznamo mu poziciju koja mu pripada te ga prihvatimo za svoju glavu, učitelja, otkupitelja, spasitelja, kralja, svog vođu i mjerilo svih stvari.
Upravo kroz taj odnos Krista i njegove zajednice odabranih za Zemlji, ponovo se prikazuje odnos sluge i gospodara u Božjem modelu. Krist je sebe personificirao kao zaručnika, a svoju odabranu vjernu zajednicu kao zaručnicu. Tako nam je ponovo prikazao temelj odnosa Otac, Sin, a također i odnosa muškarac – žena u Božjoj zajednici koliko je moguće taj odnos uopće preslikati.
„Nato im Isus reče: ‘Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!’“ Matej 9,15
„Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga.“ 1. Korinćanima 11,12
Kao što je Sin nastao po Ocu, tako je i Eva nastala po Adamu, tako je i zaručnica nastala po zaručniku. Iz ovog odnosa vidimo te tri prije spomenute razine u Bibliji koje se preslikavaju jedna na drugu koliko je to moguće:
- Odnos Otac – Sin
- Odnos Krist – zajednica odabranih (zaručnik – zaručnica)
- Odnos muž – žena
Temelj svih ovih odnosa je ljubav, jer Bog je ljubav, Njegova zajednica je zajednica temeljena na ljubavi.
„Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.“ 1. Ivanova 4,8
Ali Bog nije samo ljubav, nego i pravednost, vjernost, istina, revnost, milosrđe, itd. Upravo zato je bilo bitno Stvoritelju da nas upozna sa svojim karakterom i zajednicom koja proizlazi iz tog karaktera. Također treba zapaziti da je Kristova odabrana zajednica tijelo Kristovo, da je Sin Božji utjelovljenje Oca, a Eva utjelovljenje Adama.
„Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi.“ Ivan 15,9
„Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.“ Efežanima 5,28
Iz svega ovoga možemo dobiti naznake odnosa muškarca i žene koji možda nisu odmah očigledni samo površnim iščitavanjem Biblije. Za dublje razumijevanje treba razumjeti temeljni predložak odnosa u Božjoj zajednici, a to je odnos Oca i Sina, ali također i odnos Mesije prema svojoj odabranoj zajednici na Zemlji koji također proizlazi iz onog jedinog modela koji će trajati vječno, Božjeg. Sve ostalo vodi u sigurnu propast.
Krist je u svojoj zemaljskoj misiji mnogo vremena provodio objašnjavajući ljudima što je istina, što je pravednost, što je milosrđe, itd. s Božje perspektive. Bilo mu je jako bitno da ljudi imaju ispravan sadržaj tih kategorija da bi mogli biti jedno tijelo s njim i kasnije primiti njegov duh. To je ustvari definirano Božjim modelom, jer te kategorije su prisutne u svakom čovjeku. U svakome tko ima duh životni i razum u sebi, ali sam sadržaj tih kategorija je ustvari test koji Bog stavlja pred nas. Svi smo testirani po istom predlošku, jer svi mi tražimo ljubav, istinu, pravednost, vjernost, milosrđe, itd. Samo što nam tumačenje što je to pravednost, kako se postiže i ostvaruje nije svima jednako, kao što nije niti za ostale Božje kategorije. Zato je Kristu bilo bitno da nas uskladi sa sobom, da njegov i Očev duh živi u nama, da njegov duh radi u nama te nas tako Otac oblikuje u svoje dijete po svojoj volji, onako kako je oblikovao Krista, svoje savršeno dijete. Upravo je to kriterij ulaska u model jedno tijelo, jer ljudi koji imaju sličan ili istovjetan duh u sebi, imaju slična ili istovjetna tumačenja što je to recimo ljubav, ili istina, ili što je za njih vjernost ili milosrđe, te oni postaju jedno duhovno tijelo.
„Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude.“ 1. Ivanova 4,6
Ovo ima ogromne implikacije i na sam brak, kao i na šire moduse organiziranja, od poduzeća, do samih država. Jedno tijelo implicira istovjetan sadržaj kategorija koje je Bog postavio da nam budu ključne u životu, kao što su i njemu ključne. Tako žena bira muža i tako muž bira ženu, imaju jako sličan sadržaj tih kategorija i onda postaju jedno tijelo, on je kao ona, a ona je kao on. Tako i Bog bira svoje odabranike i tako oni biraju njega. Jedan Duh radi u njima.
Prvi brak uspostavljen je kao Božji dar ljudima. Budući da je to dar od Boga, tada također i zavisi od samog Boga njegovo ispunjenje, kao što je Božji dar i život vječni u zajednici s Bogom, dar koji Bog nama daje besplatno, ali njegovo ispunjenje zavisi direktno od Boga. Duh Božji nosi i raspodjeljuje duhovne darove kako Bog želi i daje ih kome on želi. Uvjet je da iskreno tražimo i da poštujemo Božje uredbe i odredbe. Upravo poštivanjem Božjih uredbi, brak postaje blagoslov za ljude, a kršenjem on postaje prokletstvo.
U tom odnosu, veoma je bitno zapaziti upravo taj odnos glava-pomoćnica koji on implicira i povući neke paralele između tri prije spomenuta odnosa definirana Božjim planom za čovjeka.
Krist se i za svog života na Zemlji, ali i nakon uzdignuća na nebu uvijek oslanjao na Oca. Uvijek je tražio od Oca, širio ono što je čuo od Oca i pokazivao naličje Očevog karaktera u svim svojim djelima. Savršena pokornost krasila je njegov život.
Krist je po svojim riječima sluga Ocu, a Otac njegova glava. Tu istu paralelu možemo povući i između Krista i njegove vjerne zajednice na Zemlji. Krist je glava, a svi ostali su suradnici i pomoćnici u ostvarivanju zadane misije koji čine jedno tijelo. To nam otkriva kakav odnos treba biti između žene i muža.
Žena treba biti pomoćnica mužu u ostvarivanju njegove misije, a muž treba biti glava ženi koja će ju voditi, usmjeravati i ostvarivati za nju neke stvari koje ona sama za sebe ne može. Kao što Krist predstavlja utočište, stijenu na koju se čovjek može osloniti, tako će i muž morati biti stijena na koju se žena može osloniti, kojoj može vjerovati, prebaciti svoje emocije na nju, itd. Također Bog traži da muž manifestira svu ljubav prema svojoj ženi, a sam nam je svojim djelom pokazao što to na kraju znači.
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ Ivan 15,13
Krist se žrtvovao za nas. Umro je za svakog onog koga je Otac odabrao da bude dio njegove zajednice na Zemlji i kasnije njegove zajednice na nebu. Svaki taj budući život plaćen je smrću Kristovom. To isto Krist očekuje od muža prema ženi. To nam govori o kriteriju odabira. Jedino karakter može ovdje igrati ulogu. Jedino Kristov karakter je Bog prihvatio kao dostojnu žrtvu, tako i muž mora gledati da žena što više reflektira Kristov karakter u sebi, onaj isti koji on kao kršćan slijedi, kojem vjeruje i koji se na kraju žrtvovao za njega. Isto vrijedi i za ženu koja mora gledati da nađe muža koji što više reflektira Kristov karakter u sebi, jer je to karakter kojem može vjerovati, podložiti se bez straha i kojeg treba slijediti.
„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava zajednice – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se zajednica podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio zajednicu te sebe predao za nju.“ Efežanima 5,21-25 (u originalu stoji Crkva, a ne zajednica. Izmijenio sam to u citatima zbog krivih konotacija vezanih uz pojam Crkva).
Upravo je prihvaćanje i poslušnost Kristu jedini kriterij uspješnosti nekog braka, zajednice muškarca i žene, jer Duh Božji će raditi za svoju ljudsku djecu i osigurati im sreću u ispunjavanju Božjih modela. Što više muž i žena reflektiraju Kristov karakter, to će im brak biti bolji. Što više bilo koja zajednica ili organizacija reflektira Božja načela, to će biti bolja za čovjeka i čovjek će njome biti blagoslovljen.
Vlatko Lacković
_________________
[1] Citati su korišteni iz Jeruzalemske Biblije.
Moguce je da neke religiozne zajednice ili organizacije reflektiraju bozja nacela u vezi braka ali sta ako oni ljudima sire laznu religiju u suprotnosti sa Biblijom a upravo im Biblija sluzi iskljucivo za manipulaciju ljudi