Mnogi su zbunjeni i ne znaju koga obožavaju ili ko prebiva u njima. Da li postoji bog tri u jedan ili stvarni Otac i Sin? I da li je Duh sveti Duh Bog Duh ili Duh Božji kroz kojeg nam dolaze i Otac i Sin?
Isus je podrazumijevao i sebe kada je rekao: „Vi se molite (bogoslužite) onome što ne poznajete, a mi se molimo (služimo) onome što poznajemo.“ (Jovan 4:22) On je zatim objasnio kome treba služiti: „Ali dolazi čas, i već je tu, kada će pravi bogoslužitelji služiti Ocu u duhu i istini, jer i Otac traži takve bogoslužitelje. Bog je Duh, i oni koji mu služe obavezani su da mu služe u duhu i istini.“ (Jovan 4:23,24) Isus je služio svome Ocu zajedno sa „pravim bogoslužiteljima“ u „duhu i istini“. Nemoguće je služiti Bogu u neistini i lažima (satanistički koncept se zasniva na mješavini istine i laži), jer u tom slučaju Duh istine nema ništa s tim. Isus je služio Ocu jer Otac je i Njegov Bog.
Isus je rekao Mariji nakon svog uskrsenja: „Nemoj me doticati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.’“ (Jovan 20:17) Isus je govorio svojim učenicima da je Njegov Bog isti Bog kao njihov Bog. On je takođe objasnio da je to Bog Otac koji je Njegov Otac i naš Otac.
Zbunjenost mnogih hrišćana može se zapaziti i po načinu na koji se mole. Tako ćete često čuti da kažu: „Hvala ti Oče što si došao i umro za naše grijehe.“ I zatim zaključuju molitvu „u Isusovo ime“. Ima li smisla moliti se Isusu u Njegovo vlastito ime? On je naš Posrednik, i jasno nas je uputio da se molimo Bogu Ocu u Njegovo ime (Luka 11:2; Jovan 16:23; Efescima 5:20). „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5) I dok je Božja Riječ vrlo decidna po pitanju odnosa i pozicija u Božanstvu, čini se da su mnogi ljudi zbunjeni i zapravo ne znaju koga obožavaju „zahvaljujući“ upravo doktrini o trojstvu koja uči o bogu 1 u 3 (što bi se moglo označiti nonsensom „monoteistički politeizam“) ili 3 u 1 („politeistički monoteizam“).
Biblija mnogo puta konstatuje da je Isus doslovni Sin Božji. Ali doktrina o trojstvu kaže „ne, oni samo igraju uloge.“ Ako Boga i Isusa doživljavamo kao glumce koji ne misle ono što kažu, već da su to metafore, antropomorfizmi i alegorije, da li je moguće graditi moralni i hristoliki karakter sa tim premisama? Neće li gluma, manipulacija i laži prožimati i naš duh i rad? Nijesu li upravo to pokazatelji koje vidimo u pseudo hrišćanskom svijetu i crkvama?
Trinitizam uništava ličnost i identitete Oca i Sina. Bog više nije stvarni Otac i Hrist više nije stvarni Sin iako ih možda i dalje tako nazivamo. Poništavanje nebeske prvobitne Porodice je napad na Božji poredak i direktno se održava na razaranje zemaljskih porodica, shvatanje ustrojstva života i autoriteta, bilo u domu ili u vjerskoj zajednici. Tako se ispunjava Sotonin plan da se hrišćani nesvjesno odriču Oca i Sina i obožavaju njega kroz nepostojećeg člana Božanstva ili „tri u jedan“ vavilonskog boga sunca, što je on oduvijek želio.
Hrist je naš Utješitelj te tako i On i Njegov Otac grade svoje prebivalište u nama kroz prisutnost Duha koji potiče od Oca i koji dijele Otac i Sin (Jovan 14:16-23). Da li je, dakle, doktrina o trojstvu istina ili laž? Svjedočanstvo Svetog Pisma je da postoji samo jedan Bog Otac i jedan Gospod Isus Hrist, a njihov Duh sveti je prisutnost i sila Božja. Otac i Sin nas nijesu samo stvorili, već su toliko voljeli ljudski rod da su osmislili čudesan plan kako da spasu izgubljeni svijet, jednom zavijek učine kraj pobuni i zlu i obnove zemlju i univerzum prema njihovoj prvobitnoj namjeri.
Rezime negativnih konotacija dogme o trojstvu
Doktrina o trojstvu direktno i indirektno proizvodi sledeće:
- Urušava, mijenja i poništava identitete jedinog pravog Boga Oca (2. Mojsijeva 20:2,3; 5. Mojsijeva 6:4) i Njegovog Sina Isusa Hrista (1. Korinćanima 8:6).
- Predstavlja direktno kršenje Prvog Božjeg Uputa iz Dekaloga: „Ja sam Gospod, tvoj Bog… Nemoj imati drugih bogova ispred mene“ (2. Mojsijeva 20:3,4).
- Uvodi treću nepostojeću božansku ličnost – Svetog Duha – mijenjajući tako percepciju i funkciju Božjeg i Hristovog Duha i otvarajući vrata spiritualizmu, kao i obožavanju lažnog boga (Sotone) preko predstavništva. U spiritualističkim učenjima Sveti duh je prepoznat kao „ženski princip“, što nije slučajno, jer u prvobitnom vavilonskom trojstvu – Nimrod, Semiramis i Tamuz – koje je kasnije obožavano kroz misterije, Semiramis je bila „sveti duh“ ili „majka božja“.
- Obesmišljava na stotine bibijskih tekstova, eksplicitnih Božjih objava i Hristovih jasnih učenja. Tako se gotovo sve jasne izjave u Svetom Pismu, koje treba čitati i razumjeti onako kako piše, zamagljuju ili shvataju kao stilske figure.
- Direktno podriva Plan spasenja, praveći ga fikcijom i pozorišnim komadom, gdje svi navodni su-vječni i su-jednaki članovi božanskog trojstva samo igraju uloge koje su međusobno podijelili.
- Onemogućava ispravno shvatanje i vrednovanje Histovog utjelovljenja, Njegove ljudske prirode, misije i djelovanja na zemlji, čineći Ga bogočovjekom, nekom vrstom supermena sa dvojnom prirodom, čime se suptilno omalovažava veličina Njegovog djela i žrtve u korist ljudskog roda.
- Obesmišljava Hristovo uskrsenje, tumačeći to kao samouskrsenje (jer Bog ne može umrijeti), čime ne samo što se indirektno negira da je Isus doslovno umro na krstu, već se favorizuje spiritualistička filozofija o dualizmu.
- U paketu sa svetkovanjem lažnog dana od odmora, nedjelje odnosno starog paganskog „dana sunca“, vrši faktički promjenu obožavanja koje pripada isključivo Bogu i Hristu na tuđe bogove iza kojih stoje Sotona i pali anđeli. I trojstvo i svetkovanje nedjelje direktno potiču od obožavanja sunca (Sotone), što je biblijski i istorijski dokazivo, te su tako u korelaciji sa antihristom i primanjem žiga zvijeri (Otkrivenje 13:16-18). Isti akteri koji su u 4. vijeku uveli svetkovanje nedjelje odgovorni su i za uvođenje dogme o trojstvu. Pitamo se kako to da je dogma o trojstvu bila „pun pogodak“ u vrijeme kvarenja svih biblijskih doktrina i „pokrštavanja“ paganizma.
- Obezvređuje božanski princip Izvora i Kanala koji je od Boga i Hrista preslikan na ljudsku porodicu i religijsko ustrojstvo, kvareći tako zdrave autoritete i prioritete i unoseći konfuziju svojstvenu satanizmu gdje je svako svoj „izvor“ i svoj „bog“.
- Atakuje na zdravi razum, odvodeći ljude od izvorne Božje Riječi i navodeći ih da daju prednost ljudskoj filozofiji i autoritetima.
- Kvari moralnu sliku o Bogu implicitno Ga proglašavajući lažovom i manipulantom, što se direktno odražava na umni sklop i moralni profil onih koji vjeruju u dogmu o trojstvu.
Trojstvo i promjena Božjeg identiteta pdf
