„Ali onaj ko se udubi u savršeni ZAKON SLOBODE i prione uz njega, pa ne bude zaboravni slušač već izvršilac djela, taj će biti srećan u onom što čini.“ (Jakovljeva poslanica 1:25)
Božji Zakon je nazvan „zakonom slobode“. Kako je to moguće? Ako pažljivo proučimo Bibliju, vidjećemo da ropstvo zapravo donosi grijeh – napuštanje sigurnosti Božjeg poretka života.
Slobodno moralno biće tada postaje rob nečemu što je u suprotnosti sa njegovom srećom i svrhom života. Ropstvo donosi prinudu, moranje.
Apostol Pavle detaljno raspravlja o ovom predmetu u kontekstu spasenja kao duhovne i vjerske preorijentacije iz jednog poretka u drugi u Rimljanima 6. glava. Pavle konstatuje da je takav naš izbor moguć zahvaljujući Božjoj blagodati. Bez blagodati omogućene kroz Plan spasenja ne bismo imali nikakvu nadu da se ikad možemo izbaviti od grijeha i smrti.
Obratimo sada pažnju na neke njegove izjave: „Jer kad ste bili robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti.“ (Rimljanima 6:20) Drugim riječima, životom u grijehu mi smo lišeni istinske pravednosti iako su moguće manifestacije ljudske „pravednosti“ pokrenute sebičnim ili grešnim motivima (vidi: Isaija 64:6).
Obrazac prisile ili moranja u grijehu se integriše u ljudski umni sklop i čovjek počinje da gleda na Boga iz te perspektive. Grešnik je sklon da gleda na Boga kao na strogog Sudiju koji mu uskraćuje životna zadovoljstva i da radi ono što hoće. U ropstvu grijehu postoji sila koju možemo nazvati „narkomanskim uživanjem“. I čovjek želi da se „opija“ tom narkomanskom „srećom“ dok je živ. Logično, što je više narkomanskih „avantura“ i opcija u našem životu, to će naše biće stvoreno po Božjem moralnom obličju postajati sve uniženije i nesposobnije da razumije suštinu i svrhu života.
Moralne instrukcije iz Božjeg Zakona grešnik radije vidi kao „zapovijesti“. Zašto? Postoji nekoliko razloga:
1) Moralni uputi su u suprotnosti sa njegovim težnjama da se zadovoljava u grijehu.
2) Bog mu je „stran“ i dalek i on želi da ostane na distanci, da nema posla sa Bogom (vidi: Postanje 3:10).
3) Moralnost i kretanje u okvirima svrsishodnosti života čine mu se kao prinuda, jaram.
Dakle, grijeh donosi izopačeno poimanje stvari, formira profil ličnosti i umni sklop koji teži grešnim „zadovoljstvima“ i posledično destrukciji i smrti. Uz sve to, okovi vlastite oholosti drže roba grijehu u stalnom otporu prema promjeni na bolje te nekoj vrsti inata životu.
Oslobođenje putem spoznaje istine
Da bismo postali slobodni, prije svega moramo saznati i shvatiti šta je to sloboda i od čega se trebamo osloboditi.
„Upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Jovan 8:32)
Ovo su riječi Isusa Hrista. Očito, istina nije nešto što poznajemo sami po sebi u stanju koje smo prethodno opisali. Ono što mi „poznajemo“ u najboljem slučaju je mješavina istine i zablude.
Biblija definiše istinu na tri načina:
i) Riječ Božja je istina (Jovan 17:17);
ii) Zakon Božji je istina (Psalam 119:142);
iii) Isus je istina (Jovan 14:6).
Ukoliko nedostaje ili se ukloni bilo koja od ovih ključnih premisa istine, tada to prestaje biti istina (vidi Isaija 8:20; Otkrivenje 14:12).
Iz ovih definicija između ostalog možemo uočiti da je istina personalna tj. da je oličenje same Božje i Hristove ličnosti. To je jako važno, jer istina nije ni apstraktna ni bezlična. Takođe nije ni zlo. Pošto je istina personalna, ona OBAVEZNO mora uključivati sve tri premise. Drugim riječima, mora sadržati sve glavne odlike Božje ličnosti kao što su ljubav, pravda, blagodat i sama istina.
Riječ Božja je Božja objava. „Dakle, vjera proističe iz propovijedanja, a propovijedanje kroz objavu Božju.“ (Rimljanima 10:17)
Oslobođenje spoznajom i prihvatanjem Božjeg Zakona
Sasvim logično i očekivano je da nam Bog u svojoj objavi predoči načela poretka života koji je On uspostavio. Naš Tvorac je jedini ko je zaista kompetentan da nam dâ „instrukcije za upotrebu“. Ali primanje tih uputa nije stvar jednog trenutka. Zbog stanja u kojem se nalazimo, potrebni su vrijeme i napor da shvatimo šta je istina. Isto tako potrebna je istrajnost s naše strane. Vratimo se još jednom Hristovoj izjavi o istini koja oslobađa i pogledajmo prethodni stih: „Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici.“ (Jovan 8:31) Doslednost i privrženost Božjoj objavi je od presudne važnosti, jer samo pijući vodu sa čistog izvora možemo se „izliječiti“ od otrovi grijeha. „Ostati“ podrazumijeva kontinuitet. Pazite šta apostol Petar kaže na tu temu: „Zato vi, voljeni, pošto ovo unaprijed znate, čuvajte se da vas oni koji su zastranili ne odvuku svojom zabludom i da ne izgubite svoju postojanost.“ (2. Petrova 3:17) Zastranjenje koje se ovdje pominje može se još prevesti kao nedisciplina i neobuzdanost i naravno usko je povezano sa nepostojanošću.
Zapazite da Bog UVIJEK poštuje našu slobodnu volju, slobodan izbor. Isus kaže „AKO ostanete“, što znači da ne moramo ako nećemo. S druge strane, „zapovijedanje“ ne daje takvu slobodu.
Dakle, u sklopu Božje objave nalazimo izložena načela Božjeg poretka života koje prepoznajemo kao Moralni Zakon. Ova načela najprije nam pomažu da shvatimo da smo grešnici i da je breme grijeha koje nosimo smrtonosni teret. Zakon nam ukazuje da je naše jedino moguće utočište u Spasitelju – Isusu Hristu. To je osnovna razlika između biblijske izvorne religije i različitih vjerskih sistema koje su ustanovili ljudi. Za razliku od svih njih, biblijska religija precizno, smisleno i logično objašnjava kompletnu problematiku ljudskog roda i daje konkretno, održivo i trajno rješenje čovječanstvu, čije premise su u potpunom skladu sa Božjim karakterom.
Isus je jasno povezao svoju mesijansku misiju sa oslobađanjem od ropstva grijehu. S druge strane, Jevreji su se pozivali na nacionalni ponos kako nikad nijesu robovali kao nacija (Jovan 8:33), što ni istorijski nije bilo tačno, jer su bili robovi u Egiptu, zatim su robovali Asiriji i Vavilonu. Ali njihova poenta je bila potpuno promašena, jer ropstvo koje stoji iza svakog drugog oblika ropstva nijesu percipirali – ropstvo grijehu. „Isus im je odgovorio: ‘Zaista, zaista, kažem vam, svako ko čini grijeh, rob je grijeha… Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.’“ (Jovan 8:34, 36)
Jasno, Hrist nas posrednički spasava od prokletstva Zakona koji je prekršen (kazne za grijeh koje je smrt), On nas izvlači iz ponora grijeha (Matej 1:21). Ali grešnik ne bi bio to što jeste kad i to ne bi pokušao predstaviti na „svoj način“. Naravno grešniku bi, iz njegove izopačene perspektive, odgovaralo da ga Bog „spasi“ ukidanjem Zakona. No pošto to nikako nije moguće, grešnik se mora sam „pobrinuti“ da predstavi učinke jevanđelja na takav način. Svijet je nažalost prepun takve „teologije“.
Sada možemo da se vratimo našem uvodnom stihu iz Jakovljeve poslanice. Zapazite da i Jakov, slično kao Pavle, kaže da mi treba da „udubimo“ u Zakon. To znači usredredimo i unesemo da bismo ga zaista shvatili u punom smislu. „Ali hvala Bogu što ste, premda ste bili robovi grijeha, od srca postali poslušni učenju koje vam je predato.“ (Rimljanima 6:17) I upravo takva spoznaja dovodi nas do zaključka da je Božji Zakon zapravo Zakon slobode!
Da Božji zakon nije zaista zakon slobode, Pavle nikad ne bi mogao da kaže: „Sve mi je dozvoljeno, ali nije sve korisno. Sve mi je dozvoljeno, ali neću dopustiti da bilo šta ovlada mnome.“ (1. Korinćanima 6:12) Riječ „dozvoljeno“ u originalu ima zakonske konotacije.
Božji Zakon je zakon slobode, jer samo kretanje u okvirima Božjeg poretka života obezbjeđuje slobodu, dok prestup tog Zakona donosi ropstvo grijehu. Ne postoji nikakav drugi poredak, nijedan sistem, ništa što bi bilo ko mogao „inovirati“ ili „unaprijediti“ da bi nam bilo bolje, da bismo bili srećniji, da bismo postali „slobodniji“. Zato Jakov kaže da je taj Zakon savršen jer proizilazi i uspostavljen je od Ličnosti koja je savršena (Matej 5:48).
Pavle Simović
odlicno ! <3