Mnogi ljudi različitih profila i iz raznih razloga vjeruju da su pod uticajem neke magije, da je na njih bačena kletva i prokletstvo, da su pod dejstvom uroka, zlih čini, da su „vezani“, da su „nagazili“ na nešto, da se nesreća nadvila nad njihovom porodicom, da nemaju „sreće“ u ljubavi, braku, finansijama i sl. Uz to im se dešavaju ružna iskustva, često čudnog i natprirodnog karaktera ili se u najmanju ruku čine takvima.
Ova široka oblast magije i misticizma naravno otvara prostor za primjenu brojnih zvaničnih (pod okriljem vjerskih ustanova) i nezvaničnih metoda koje će navodno imati kontra učinak odnosno osloboditi žrtve od zlih natprirodnih sila i uticaja. Tako uglavnom svi ti iscjelitelji imaju svoju klijentelu, a odluku gdje će potražiti pomoć „klijenti“ donose shodno njihovom ideološkom i karakternom profilu, raspoloživosti i reputaciji iscjelitelja ili lokacija koje su već poznate po takvim uslugama. Te djelatnosti često su opskurne i obavijene tajnama, poluilegalne ili van zakona, ne samo zato što se nalaze na okultnoj strani ljudskih poslova, već i zbog prirode posla koji se nerijetko pretvara u visoko profitabilan biznis.
Da li se ova „metafizička“ iskustva zaista dešavaju ili su samo plod bolesne mašte i možda spleta nesrećnih okolnosti? Šta god mi vjerovali, ostaje činjenica da je to dio ljudskog iskustva kako u prošlosti tako i danas dok se pozivamo na „modernizam“ ili vijek u kojem živimo. Baš kao u drugim oblastima koje se tiču nematerijalnog svijeta, mi ne možemo „empirijski“ utvrditi činjenično stanje ili precizno povezati stvari od uzroka do posledice. Područje duhovnog tako je prožeto svakovrsnim pojavama i manipulacijama da se čovjeku može učiniti kako je sve to zapravo toliko zamršeno da nema svrhe ni pokušavati da se odgonetnu stvari. Sama priroda tih iskustava, prezentirana bilo od onih koji su „žrtve“ onostranog ili, pak, od navodnih iscjelitelja i zaštitnika, djeluje uvijek nepouzdano, nedorečeno i neuhvatljivo, čineći tako da se i direktni „svjedoci“ smatraju nekredibilnim ili da, u najmanju ruku, ostavljaju sumnje za sobom. Stoga je to za intelektualce i ateistički nastrojene osobe nešto što pripada polusvijetu, što oni uglavnom preziru i ne opterećuju se time. Međutim, ako se dogodi da i sami dožive nešto slično, tada se njihova situacija gotovo u ničemu ne razlikuje od onih koje su dotle smatrali „polusvijetom“. S druge strane, obični narod je pun priča sa tom tematikom, s tim što u „modernom“ dobu gdje dominira ateistička društvena paradigma ljudi izbjegavaju da se nekom povjere i javno to pominju, iz straha da će biti izloženi podsmijehu, ruganju, preziru ili čak proglašeni mentalno bolesnima. Tako sve ostaje u domenu okultnoga, nikad dovoljno potvrđenog i istraženog.
Kako do odgovora?
Imajući u vidu činjenicu da ljudi sami po sebi nemaju sposobnosti da dobiju precizne odgovore na pitanja koja prevazilaze granice naših mogućnosti, logična posledica takvog stanja stvari je da će imati različita mišljenja, predrasude i tabue o natprirodnim dejstvima onostranog. Stoga nam je za relevantne informacije o natprirodnom neophodna natprirodna pomoć koju možemo dobiti isključivo od našeg Stvoritelja.
Da li imamo takve informacije? Odgovor je potvrdan, i one se nalaze u Svetom Pismu.
Šta Biblija kaže o magiji?
Bog prezire vračanje, vradžbine i sve vrste magije („bijele“ ili „crne“) i upozorava protiv našeg sudjelovanja u takvim postupcima. Magija je upotreba natprirodnih moći u sebične svrhe, koja često uključuje čarolije za kontrolu drugih ljudi ili za stvaranje zla. Praktičari magije nastoje prizvati demonska bića, razgovarati s mrtvima i uglavnom se okoristiti na štetu drugih.
Božja Riječ takođe jasno identifikuje duhovna bića koja se nalaze u pozadini svih okultnih radnji i pojava. To su demonski duhovi ili pali anđeli (Otkrivenje 16:14) koji koriste ljude u pobuni protiv Boga za svoje ciljeve (Otkrivenje 12:3,4,9; Postanje 3:1-6). Ono što im daje prividnu veliku prednost je djelovanje iza kulisa i služenje lažima i obmanama. Koristeći se motivima pale ljudske prirode, kao što su težnja za moći i dominacijom i tjelesne želje, oni lako pronalaze svoje medijume, bilo na strani „žrtava“ ili na strani navodnih iscjelitelja i zaštitnika od magije.
Magija je drevna praksa, a mnogi uputi iz Starog saveza zabranjivali su Izraelcima svako udruživanje sa vještičarenjem ili vradžbinama. Ponovljeni zakon 18:10-12 kaže: „Neka se kod tebe ne nađe niko ko bi svog sina ili svoju kćer provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji se bavi magijom, ni koji proriče po zvijezdama, ni vračar, ni koji baca čini, ni koji priziva poznate duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer ko god tako nešto čini odvratan je Gospodu.“ Pod izraelskom teokratijom kazna za vještičarenje/vračanje bila je smrt (Izlazak 22:18). Mnogi drugi starosavezni odlomci osuđuju magiju zajedno sa vračanjem u mnogim svojim oblicima (Mihej 3:7; 5:12; 2. Kraljevima 21:6; 3. Mojsijeva 19:26; 31; Ponovljeni zakon 18:14).
Biblija navodi čaranje i praktikovanje magije kao jedno od tjelesnih djela: „A djela tjelesna su očigledna. To su: preljubočinstvo, blud, nečistota, besramnost, idolopoklonstvo, vračarstvo, neprijateljstva, svađe, ljubomora, srdnje, prepirke, podjele, jeresi, zavisti, ubistva, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično. To vam unaprijed kažem, kao što sam vam već i rekao, da oni koji tako nešto čine neće naslijediti Božje kraljevstvo.“ (Galatima 5:19–21). Kad su ljudi u Efesu upoznali Hrista, donijeli su svoje magijske knjige i javno ih spalili kao dokaz da su se odrekli đavolskih nauka i praksi i prihvatili Jevanđelje (Djela apostolska 19:19). U Otkrivenju 21:8 oni koji se bave magijom upozoreni su na Božji sud vrlo jasnim izrazima: „A strašljivci, bezvjerni, izopačeni, ubice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci završiće u jezeru koje gori ognjem i sumporom, koje je druga smrt.“ Druga smrt znači anihilaciju, zbogom životu zauvijek.
Šta je pogrešno u bavljenju magijom i okultnim stvarima?
Magija je pogrešna na nekoliko nivoa.
Prvo, snagu i mudrost trebali bismo tražiti samo od Boga i vjerovati mu kao svemoćnom izvoru svega što je dobro; ne smijemo tražiti moć ili mudrost od lažnih, nečistih duhova niti im vjerovati na bilo koji način. „Ako vam kažu: ‘Obratite se onima koji prizivaju duhove ili onima koji gataju, koji šapuću i mrmljaju’ – zar narod ne treba da se obraća svom Bogu? Zar da se mrtvima obraća umjesto živima? K zakonu i svjedočanstvu! Ako ne govore prema ovoj riječi, to je zato što nema svjetlosti u njima.“ (Isaija 8:19-20).
Drugo, naš cilj bi trebao biti ostvarenje Božje volje, a ne postizanje vlastitih sebičnih ciljeva.
Treće, traženje kontrole nad drugima ili vladanje njima protivno je Božjoj namjeri da ljudi izvršavaju slobodnu volju i donose moralne odluke.
Četvrto, otvaranje sebe direktnom demonskom uticaju je ultimativna glupost, jer je đavo protivnik koji želi uništiti čovjeka (1. Petrova 5:8). Bog jasno osuđuje zlu praksu magije u bilo kojem obliku. Odabir magije znači odbacivanje Božje blagodati i kontrole i prizivanje osude (vidi: Jovan 12:48).
Kako zaista možemo biti zaštićeni?
Odgovor bi već trebao biti dovoljno jasan iz izloženog, ali naglasićemo dva aspekta zaštite. Prije toga, još jednom treba istaći da nam je od natprirodnih dejstava neophodna natprirodna (Božja) pomoć.
Stvari su zapravo toliko jednostavne da ih svi možemo lako shvatiti. Uzećemo dva teksta iz Svetog Pisma koji nam otkrivaju dva pomenuta aspekta zaštite.
„Znamo da svako ko je rođen od Boga ne griješi, nego se čuva onaj koji je rođen od Boga, i Zli ga se ne dotiče.“ (1. Jovanova 5:18)
Biti „rođen od Boga“ znači primiti Božju istinu u pogledu našeg stanja i spasenja u svoje srce i živjeti po njoj, što nas kvalifikuje kao sudionike Božjeg kraljevstva. Apostol Jovan kaže da takva osoba „ne griješi“ (ne da je perfektna ili nepogrešiva), jer se čuva. Ona je, dakle, upoznata sa stvarima iz prve ruke, od Boga i Hrista, što omogućava razboritost i donošenje dobrih i ispravnih odluka na svim nivoima, posebno u domenu svog ponašanja i odgovornosti pred Bogom. Evo kako to jednostavnim riječima izražava apostol Jakov: „Pokorite se, dakle, Bogu, a suprotstavite se Đavolu, i pobjeći će od vas.“ (Jakov 4:7) Sve to je dio koji se nalazi u našem domenu. Ako, dakle, pripadamo Bogu, ako smo poslušni Bogu, Zli odnosno Đavo nas se ne dotiče. Drugim riječima, nema kontrolu nad nama. Zapazite da Biblija govori decidno o poslušnosti Bogu, i ne miješa to ni na koji način sa poslušnošću ljudskim autoritetima koji se mogu (lažno) predstavljati kao posrednici između čovjeka i Boga.
Drugi aspekt zaštite nalazi se u domenu vančulnog i nevidljivog svijeta. „Jer nema čini protiv Jakova, niti kakvog vračanja protiv Izraela.“ (4. Mojsijeva 23:23)
Ukoliko je ispunjen prvi uslov, drugi se podrazumijeva i garantuje ga sam Bog. Bog svom narodu pruža zaštitu od svega što samo naveli u uvodnom dijelu ovog članka. Ako se sami ne odvojimo ispod okrilja Božje blagodati, ili sebe namjerno izložimo okultnim dejstvima, kao što je to učinio kralj Saul u događaju opisanom u 1. Samuelovoj knjizi 28. glava, možemo biti spokojni u pogledu uticaja bilo kakve magije i srodnih radnji. Naravno, to ne znači da ćemo biti obasuti ljepotama života ili da će Sotona i pali anđeli prestati da se trude da nam zagorčaju živote ili nas eventualno upropaste za vječnost (Jovan 16:33).
Ovo su dva ključna aspekta zaštite od natprirodnih sila i istovremeno jedini djelotvorni način da se to ostvari, koji u sebi ne sadrže ono što možemo nazvati obmanom u obmani, kada se ljudi povjere lažnim iscjeliteljima i pseudo metodama navodne zaštite, bez obzira ko stoji iza njihove promocije i odakle dolaze. Na žalost, baš kao što je to slučaj u konvencionalnoj medicini gdje ljudi traže instant rešenja i „prijeke ljekove“ za svoje tegobe, što ne podrazumijeva promjenu načina života i usklađivanje sa zakonima zdravlja, tako i oni koji su izloženi magiji i okultizmu radije traže pomoć na mjestima gdje nema moralnog obavezivanja i gdje se pali čovjek oslanja na moć drugog palog čovjeka ili na određene ritualne radnje, „čudotvorne“ predmete, idole i sl. Ali bez obzira na naše izbore, pravo rešenje može ponuditi samo Bog i istovremeno nas osloboditi od robovanja glupostima kao neminovnim nus produktima upletenosti u okultni svijet koje uništavaju zdravi razum.
Pavle Simović
