Uvod u zabludu
U trinitizmu, jedini istinski Bog je Trojedini Bog, trolično biće. Sada pokušajte biti iskreni prema sebi i zapitajte se šta je apostol Isusov Pavle zaista i istinski namjeravao da nam kaže kada je ovo napisao:
„A što se tiče jedenja hrane žrtvovane idolima, znamo da idol zapravo nije ništa i da postoji samo jedan Bog. Jer iako ima onih koji se nazivaju ‘bogovima’, bilo na nebu bilo na zemlji, jer ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodara’, za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:4-6; uporedi sa Efescima 4:4-6)
Primijetite da Pavle ne identifikuje jednog Boga kao Trojedino Biće. Nije rekao: „Za nas postoji jedan Bog: Trojedini Bog.“ On identifikuje našeg jednog Boga kao Oca. Dok trinitarci insistiraju na tome da jedan Bog nije jedna osoba, Pavle identifikuje jednog Boga kao jednu osobu: Oca. Niti Pavle identifikuje našeg jednog Gospoda kao Trojedino Biće. Umjesto toga, on identifikuje našeg jednog Gospoda kao Isusa Hrista.
Iluzionista izvodi svoje obmane tako što vas drži fokusiranim na jednu stvar kako ne biste primijetili drugu. U trinitizmu, ono što vole raditi jeste da svu pažnju usmjeravaju na to da li su Isus i Sveti Duh „Bog“ ili ne. Na taj način odvraćaju vašu pažnju od pravog pitanja.
Jedini pravi Bog
U Jovanu 17:3, Isus daje veoma važnu izjavu:
„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.“
Otac je jedini istiniti ili pravi Bog.
Kada se ukaže na ovaj stih, većina trinitaraca reaguje na ovaj način:
Odlomak ne kaže „samo je Otac pravi Bog“. Radije kaže da je Otac jedini pravi Bog. Otac je jedini pravi Bog, Sin je jedini pravi Bog, i Sveti Duh je jedini pravi Bog.
Sada pažljivo razmislite o tome na trenutak. U trinitizmu, jedini pravi Bog je Trojedini Bog. Sada hajde da isprobamo njihovu tvrdnju:
Otac je Trojedini Bog, Sin je Trojedini Bog, i Duh Sveti je Trojedini Bog.
Nije uspjelo. U trinitarnoj doktrini, Otac nije Sin ili Sveti Duh ili obrnuto, a Sveti Duh nije Otac ili Sin ili obrnuto. I nijedan od njih nije Trojedini Bog, jer bi to značilo reći da je jedna osoba tri osobe. Pa zašto nije uspjelo? Uskoro ćete vidjeti.
Obratite pažnju na izjavu:
Isus je jedini istinski Bog (istina u trinitizmu).
Jedini istinski Bog je Trojedini Bog (istina u trinitizmu).
Isus je taj jedini istinski Bog (lažno u trinitizmu).
Šta se upravo tamo dogodilo? Zašto to nije uspjelo? Kasnije u ovom članku, sasvim jasno ćete vidjeti šta se dogodilo. Ali prvo da se osvrnemo na ovo:
Isus je jedini istinski Bog (istina u trinitizmu).
Jedini istinski Bog je Trojedini Bog (istina u trinitizmu).
Isus nije taj jedini istinski Bog (istina u trinitizmu).
Jeste… nije… jeste… nije… temelj iluzionista. Takođe ćemo odlučno dokazati da je sledeće nužno tačno u trinitarnoj doktrini:
Isus je jedini istinski Bog (istina u trinitizmu).
Jedini istinski Bog je Trojedini Bog (istina u trinitizmu).
Isus nije taj jedini istinski Bog (istina u trinitizmu).
Isus je još jedan istinski Bog (istinito po implicitnoj primjeni u trinitizmu).
Doktrina nastala iz pogrešnog razmišljanja
Prva važna stvar koju ovdje treba shvatiti jeste da je doktrina o Trojstvu učenje do kojeg se dolazi određenim procesom ljudskog razmišljanja. Ova doktrina se ne uči nigdje u Bibliji. Trinitarci dolaze do svojih zaključaka posmatrajući tvrdnje iznesene u nekoliko biblijskih stihova i zaključuju da je Bog tri osobe u jednoj božanskoj suštini. Ako je njihovo razmišljanje pogrešno, i doktrina je pogrešna.
Neki trinitarci vole tvrditi da je njihova doktrina nerazumljiva, uz citat iz Isaije 55:3: „Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putevi moji putevi, govori Gospod.“ Pa šta? Božje misli nisu naše misli. Ne govorimo o Božjim mislima, već o našem vlastitom ljudskom procesu razmišljanja koji su trinitarci koristili da zaključe svoju doktrinu. Budući da ne postoje stihovi u Svetom pismu koji kažu bilo šta poput: „Jedan Bog je tri osobe“, nijedan trinitarac vam ne može pokazati svoju doktrinu bez pozivanja na ljudske autoritete. Zaista, njihova doktrina je proizvod ljudskih mišljenja. Stoga je prilično ludo tvrditi da se njihovo vlastito razmišljanje ne može razumjeti.
Neki trinitarci vole tvrditi da bi jednostavno trebali „prihvatiti doktrinu o Trojstvu na temelju vjere“. Šta tačno trebamo prihvatiti na temelju vjere? Ova doktrina se nigdje ne uči u Svetom pismu. Šta onda ovi ljudi očekuju da iko prihvati? Jedino što bi neko mogao „prihvatiti na temelju vjere“ jeste da su drugi ljudi ispravno obrazložili ovu doktrinu. Zašto bi iko želio slijepo prihvatiti ono što drugi ljudi govore? Zar ne znamo da je ovakav odgovor upravo način na koji bi se svaki lažni učitelj nadao da ćemo odgovoriti? Samo bi ludak prihvatio stvari na temelju slijepe vjere i bez pogovora od drugih ljudi, kada su nas Isus i njegovi apostoli više puta upozoravali da će ljudi, vukovi u ovčjoj koži, prevariti stado izokrenutim riječima. Ali takve su izjave ljudi koji ne žele ni da se bave njihovim uvjerenjima i mogu biti pogrešne.
Iako je to mnogo više od jednostavnog argumenta koji slijedi, sledeći argument ilustruje osnovni način na koji sami trinitarci tvrde da su njihovo razmišljanje i zaključci ispravni:
Premisa 1: Biblija uči da postoji samo jedan Bog.
Premisa 2: Biblija uči da postoje tri različite osobe koje se zovu Bog, poznate kao Otac, Sin i Sveti Duh.
Zaključak: Tri osobe, Otac, Sin i Sveti Duh, jesu jedan Bog.
Zvuči zadovoljavajuće, zar ne? Pa, trebalo bi da zvuči uvjerljivo. Da barem ne zvuči uvjerljivo, niko ne bi povjerovao. Ali pitanje nije da li zvuči uvjerljivo. Zablude zvuče manje-više uvjerljivo. Pitanje je da li je ovo razmišljanje zadovoljavajuće.
Doktrina o Trojstvu je farsa jer se ne može održati bez primjene logičke greške dvosmislenosti ili priznavanjem da je Isus još jedan Bog pored Trojedinog Boga. Ovo će biti prilično jasno ilustrovano. U logici i razumu, zaključak je potpuno pogrešan ako se može pokazati da se zabluda dvosmislenosti koristi u argumentu i argument stoji ili pada tamo gdje se zabluda koristi. Dakle, prvo da pregledamo prirodu ove zablude.
Priroda zablude dvosmislenosti
Engleska riječ „fallacy“ (zabluda) lijepo zvuči kao obmana, pogrešan zaključak. Ova riječ u konačnici potiče od latinske riječi „fallere“ (obmanuti). Zabluda je argument koji u početku može zvučati uvjerljivo, ali je potpuno pogrešan i obmanjujući. U suštini, to je obmanjujući argument koji rezultira farsom, smiješnim ili potpuno praznim zaključkom.
Zabluda dvosmislenosti je obmanjujuća upotreba riječi s više od jednog značenja u argumentu (previđanjem koje se značenje namjerava u određenom trenutku). Evo duhovitog primjera zablude dvosmislenosti koji rezultira potpunom farsom:
Na znaku je pisalo: „KAZNA za parkiranje ovdje.“
Pa sam mislio da je u redu parkirati tamo.
Kao što ovdje možete vidjeti, riječ „Kazna“ je korištena na dva različita načina u argumentu, što rezultira greškom, farsom, potpuno smiješnim zaključkom. U prvoj izjavi, riječ KAZNA ima definiciju koja znači finansijska kazna. Ali u drugoj izjavi, riječ KAZNA ima definiciju koja znači prihvatljivost. Slova „K“, „A“, „Z“, „N“ i „A“ su ista u svakoj izjavi. Ovaj skup slova zvuči potpuno isto u svakoj izjavi. Rezultat je da argument „zvuči“ ispravno jer se koristi ista riječ. Ali to je potpuna iluzija koja rezultira smiješnim zaključkom. To je zato što su dva koncepta iza riječi „KAZNA“ u svakoj rečenici potpuno različita. Kada predstavljamo logičke argumente, ne poredimo skupove slova abecede i ne poredimo kako zvuče od jednog primjera do drugog. Umjesto toga, imamo posla sa poređenjem POJMOVA.
Ako pažljivo pogledate, vidjećete da je ova zabluda uobičajena metoda lažnih učitelja u hrišćanstvu. Zaista je prilično lako prevariti ljude koristeći ovu zabludu kada su koncepti iza slova riječi suptilniji od našeg gornjeg primjera. Način da se razjasni ovakva greška je korišćenje druge riječi s istim značenjem koja pojašnjava grešku.
Na znaku je pisalo: „NOVČANA KAZNA za parkiranje ovdje.“
Tako da sam mislio da je PRIHVATLJIVO parkirati tamo.
Ovdje ilustrujemo istinu o ovome upoređujući PRAVU razliku između dva koncepta koja se porede. Argument nije samo smiješan, već zvuči i izgleda apsurdnije nego kada su korištene iste riječi. I više odražava apsurdnost argumenta na način koji je manje zbunjujući za ljudske umove. Kada pažljivije ispitamo koncepte, definicije iza riječi, možemo otkriti koliko je argument zapravo apsurdan. To ćemo kasnije pokazati i doktrinom o Trojstvu.
Evo još jednog primjera:
Natpis na plaži je glasio: „Ajkule ljudožderi u vodi.“
„Pošto sam žena, mislila sam da ne moram da brinem o ajkulama ljudožderima.“
U ovom primjeru, riječ „čovjek“ u prvoj izjavi znači „čovjek“, ali u drugoj izjavi znači „muški pol“. Kao što vidite, razlika u konceptima, definicijama, iza riječi je suptilnija nego što je bila u našem prvom primjeru. Ovako funkcioniše zabluda Trojstva.
Sada pogledajmo koliko ove zablude mogu biti obmanjujuće. U Bibliji nam je rečeno da je Bog čovjeka i ženu koje je stvorio nazvao imenom „adam“.
U Postanju 1:27 nam se kaže da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Riječ koja se tamo koristi je „adam“, hebrejska riječ za „čovjek“. Takođe nam se kaže da je Bog stvorio „adama“ muškarca i ženu. Istu stvar nalazimo u Postanju 5:2 gdje piše: „Stvorio je muškarca i ženu. Zatim ih je blagoslovio i onog dana kada su bili stvoreni nazvao ih je adam.“
Dakle, zaključimo da su i Adam i Eva Adam. Ovo zvuči kao ono što tvrde trinitarci, zar ne? Isus je Sin Božji i Isus je Bog. Eva je Adamova žena i jeste Adam. Ali da li jeste? Ne. Eva je adam, a ne Adam. Ona je čovjek (ljudsko biće), a ne identitet Adam.
Pažljivo posmatrajte kako ta suptilna razlika u terminima, jednostavno veliko slovo, mijenja definiciju riječi. Adam znači prvi čovjek. Riječ „adam“ jednostavno znači „čovjek“ i može se odnositi na bilo koje ljudsko biće. I tako smo uspjeli stvoriti apsurdan argument iz Svetog pisma da je Eva bila Adam. Zvučalo je dobro i koristili smo Sveto pismo da to uradimo. Ali to je bila potpuna farsa. Trinitarni argument se stvara i raspada na potpuno isti način.
Farsa o Trojstvu
Ono što mnogi ljudi ne znaju jeste da doktrina o Trojstvu implementira istu vrstu greške u njihovoj argumentaciji, grešku dvosmislenosti. Podsjetimo se da je zabluda dvosmislenosti obmanjujuća upotreba riječi s više od jednog značenja u argumentu (previđanjem koje se značenje namjerava u određenom trenutku). Trinitarci dolaze do apsurdnog zaključka jer koriste dvije različite definicije riječi „Bog“ u svojoj argumentaciji.
Pogledajmo ponovo njihov osnovni argument. Ali hajde da i Premisu 2 pretvorimo u tvrdnju koja je potpuno tačna u trinitizmu:
Premisa 1: Biblija uči da postoji samo jedan Bog.
Premisa 2: Biblija uči da je jedan Bog Trojedini Bog.
Zaključak: Svaka od tri osobe, Otac, Sin i Sveti Duh, jesu taj jedan Bog.
Njihov argument ne može ovako funkcionisati, zar ne?
Trinitarci koriste više od jedne definicije riječi „Bog“ u svojoj argumentaciji i zato se doktrina ispostavlja kao farsa.
- Bog – božanska priroda/suština
- Bog – lično biće
Ali postaje još gore. U trinitarnoj doktrini zapravo postoji pet ili više definicija riječi „Bog“.
- Bog – božanska priroda/suština tri osobe
- Bog – osoba koja je Isusov Otac
- Bog – druga osoba koja je Očev sin
- Bog – još jedna osoba koja je Sveti Duh
- Bog – i još jedan identitet koji je Trojedno Biće
Ako ste pratili, možete vidjeti koliko im je lako da počine grešku dvosmislenosti i iznesu argument koji možda „zvuči“ dobro (jer uvijek koriste riječ „Bog“), ali na kraju njihov zaključak rezultira apsurdnošću jer su u svojoj argumentaciji koristili različite definicije riječi „Bog“ i time uporedili dva ili više različitih koncepata baš kao u gornjim primjerima. Hajde sada da pregledamo šta je ta apsurdnost.
Riječ „Bog“ u Svetom pismu odnosi se na Stvoritelja, lični identitet koji je stvorio svemir. Međutim, trinitarci su stvorili druge definicije za riječ Bog, kao što smo vidjeli gore.
Budući da se Bog redovno identifikuje kao „ON“ i „NJEGA“ i „JA“ i „MENI“, trinitarci su prisiljeni priznati da je njihov Trojedini Bog jedno lično biće. Iako odbijaju priznati da je jedno lično biće osoba, oni insistiraju na tome da je njihov jedan Bog jedno lično biće i identitet, zbog čega ovaj Bog može reći „JA“ i „MENI“ i biti oslovljavan kao „ON“ i „NJEGA“.
To rezultira sa 4 KO, 4 ON. Tu su Otac, Sin i Sveti Duh. U trinitarnoj doktrini to su tri KO, tri „ON“. Ali oni takođe imaju još jednog KO, još jednog ON, Trojedinog Boga, NJEGA, koji se odnosi na NJEGA SAMOG kao „JA“ i „MENE“. I to je Bog o kojem ne vole govoriti kada obrazlažu svoju doktrinu. To je jedini Bog kojeg žele pronaći na kraju.
Trinitarci žele da svo svoje vrijeme provedete fokusirajući se na to da li su Otac, Sin i Sveti Duh tri osobe koje su jedini Bog. U svom procesu argumentacije žele da vam skrenu pažnju sa činjenice da je njihov jedini Bog Trojedini Bog. Ne žele da pitate gdje se Trojedini Bog uklapa u njihov argument. Žele samo da vidite da je njihov Trojedini Bog zaključak njihovog argumenta.
Sasvim je lako tvrditi da su tri stvari jedno. Tri stope su jedan metar. Tri osobe su jedan trio. Tri osobe su jedna ljudska priroda. Sve što trebate učiniti je staviti tri stvari u jednu kategoriju. Dakle, kada trinitarci tvrde da su tri osobe jedan Bog, a oni implicitno misle da su ove tri osobe jedna božanska priroda, prilično je lako uvjeriti ljude. To je istina jer šest milijardi ljudi je jedno čovječanstvo i jedno tijelo. Ista stvar.
Ali oni žele da se tu zaustave. Međutim, ne mogu se tu zaustaviti. Postoji još jedan KO, još jedan ON. Jedan Bog Svetog pisma je KO, lični identitet.
Precizno ilustrovana obmana
Kada trinitarci kažu: „Otac je jedan Bog, Sin je jedan Bog, Sveti Duh je jedan Bog“, oni implicitno definišu riječ „Bog“ kao „božanska priroda/esencija“. Stoga, oni kažu: „Otac je jedna božanska priroda/esencija, Sin je jedna božanska priroda/esencija, i Sveti Duh je jedna božanska priroda/esencija.“ To je otprilike tako jednostavno kao reći: „Njih troje, Adam, Eva i Abel, su jedna ljudska priroda.“
MEĐUTIM, a ovo je kritična prekretnica, trinitarci TAKOĐE definišu „jednog Boga“ kao Trojedino Biće, jednog Trojedinog Boga. I sada ne funkcioniše reći: „Otac je Trojedini Bog, Sin je Trojedini Bog, Sveti Duh je Trojedini Bog.“ Vratimo se sada njihovoj „logici“.
Sasvim je lako tvrditi da su Otac, Sin i Sveti Duh jedna božanska priroda. To je jednako lako kao tvrditi da su Adam, Eva i Kain bili jedno grešno tijelo. Ali Bog Biblije nije samo priroda. Bog Biblije je lični identitet koji ima božansku prirodu na isti način na koji je Adam lični identitet koji ima ljudsku prirodu.
Budući da postoji samo jedan Bog, svaka tvrdnja da su Otac, Sin i Sveti Duh taj jedan Bog, TAKOĐE JE tvrdnja da je svaki od ove trojice taj jedan i jedini lični identitet, jedno „Ja“ koje je stvorilo svemir. Ali u doktrini o Trojstvu, svaka od ove tri osobe nije ovo jedno „Ja“. U trinitizmu to jedno „Ja“ bi bilo jedan Trojedini Bog. Nijedno od ove trojice nije taj jedan Trojedini Bog. Naprotiv, svaki od njih je samo jedna hipostaza tog jednog Trojedinog Boga.
U trinitizmu ovaj problem rezultira sledećim:
Isus je jedini istinski Bog (jedna božanska priroda)
Isus nije jedini pravi Bog (jedini Trojedini Bog koji je stvorio svijet)
Ako ste osoba koja razmišlja, znate iz gornje dvije izjave da imamo ozbiljnu obmanu. Hajde sada da jasno ilustrujemo njihovu zabludu dvosmislenosti:
Premisa 1: Postoji jedan KO.
Premisa 2: Otac, Sin, Sveti Duh, svaki je jedan KO.
Zaključak: Tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, su jedno KO.
NETAČNO.
Premisa 1: Postoji jedan KO.
Premisa 2: Otac, Sin, Sveti Duh, svaki je jedna BOŽANSKA PRIRODA.
Zaključak: Tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, čine jednu BOŽANSKU PRIRODU.
Zabluda dvosmislenosti – korišćenje riječi s dvije različite definicije u istom argumentu ne rezultira logičnim zaključkom. Pokušajmo još jednom:
Premisa 1: Postoji jedna BOŽANSKA PRIRODA.
Premisa 2: Otac, Sin, Sveti Duh, svaki je jedna BOŽANSKA PRIRODA.
Zaključak: Tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, čine jednu BOŽANSKU PRIRODU.
Pod pretpostavkom da je Premisa 2 tačna, i pod pretpostavkom da je Sveti Duh zasebna treća osoba (što nije tačno), ovaj argument je TAČAN.
Sada dolazimo do najvažnijeg pitanja od svih. Kada Biblija kaže da postoji jedan Bog, da li se odnosi na KO ili ŠTA (božansku prirodu)? Odnosi se na KO, lični IDENTITET. Jedan Bog je GOSPOD, lični identitet, lični autoritet, lično Biće koji treba voljeti. Jedan Bog nije jednostavno „božanska priroda“ koju posjeduju tri osobe. Božanske prirode ne stvaraju univerzume, ne rađaju sinove, nisu Gospod nad tvorevinom ili bilo šta slično. Lični identitet čini tako nešto. Jedan Bog je Gospod izabranog Božijeg naroda, lična autoritetska figura kojoj treba služiti.
Kao što smo vidjeli iz teksta u Marku 12:28-34, Isus i jevrejski pisar su shvatili da riječi „Gospod, Bog naš, Gospod je jedan“ znače da je Gospod jedan „ON“, a ne jedna priroda.
Koristimo riječ KO umjesto riječi „Bog“ i pogledajmo šta će se desiti.
Premisa 1: Postoji jedan KO. TAČNO
Premisa 2: Otac, Sin i Sveti Duh, svaki je taj KO. NETAČNO
Zaključak: Tri osobe, Otac, Sin i Sveti Duh, su jedan KO… NETAČNO
Trojstvo je LAŽNO. Vidite, sve što trebate učiniti je zamoliti trinitarca da definiše svoje pojmove.
Obožavajte Isusovog Boga.
U trinitizmu, postoji jedan Bog, Trojedini Bog, a Isus je „drugi Bog“. On sigurno nije Trojedini Bog. Dakle, kada trinitarci kažu da je Isus Bog, to znači „Isus je božanski po prirodi“ jer to ne može značiti „Isus je taj jedan Trojedini Bog“. Stoga, njihova vlastita doktrina rezultira time da postoji jedan Trojedini Bog, a Isus je drugi Bog, jer je riječ „Bog“ u drugoj izjavi druga definicija za riječ „Bog“, drugi Bog. Zapravo, to takođe znači, na isti način, da je Otac drugi Bog. Različite definicije Boga (tj. definisanje različitih identiteta) znače da imate različite Bogove u svojim rukama, različite JEHOVE, različite Gospodare.
Ili njihova vlastita doktrina rezultira time da je Isus zaista istinski Bog (zaista božanski po prirodi) i da je Trojedini Bog drugi Bog (ne božanska suština, već jedno biće koje je stvorilo svemir) budući da je riječ „Bog“ u svakoj od ove dvije tvrdnje različita po definiciji. Šest od jedne, pola tuceta od druge.
Ovo se može dalje demonstrirati na ovaj način. U 1. Korinćanima 8:6, Pavle kaže da imamo jednog Gospoda, Isusa Hrista. Citirajte ovaj stih i pitajte trinitarca da li je njegov jedini Gospod Isus Hrist? Kada odgovori, pitajte ga da li je njegov jedini Gospod Isus ili Otac ili Sveti Duh ili Trojedini Bog.
U suštini, trinitarci pokušavaju uvjeriti ljude da mogu i imati svoj kolač i pojesti ga. Žele vas uvjeriti da je Isus jedini Bog. Ali istovremeno vas žele uvjeriti da je Trojedini Bog njihov jedini Bog. Isus nije taj jedan Bog jer taj jedan Bog jeste Trojedini Bog, a Isus nije Trojedini Bog. Stoga, moraju ili prihvatiti da postoje dva Boga, onaj koji Isus jeste i onaj koji Isus nije. Ili moraju priznati da je njihova doktrina pogrešna. Njihova jedina druga opcija je poricanje.
„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)
Postoji jedan Bog, Otac, i postoji jedan Gospod Isus Hrist, i ovaj jedan Bog, Otac, je Bog ovog jednog Gospoda, „Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista.“ Ne obožavajte nijednog drugog Boga osim Boga kojeg je Isus obožavao i služio mu.
„Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.“ (Jovan 20:17)
Veoma je važno zapaziti u Pavlovoj izjavi u 1. Korinćanima 8:6 da je Bog Otac IZVOR svega, a Gospod Isus Hrist KANAL kroz kojeg je sve. Osim što je Otac jedini pravi Bog, postoji i jasna funkcionalna razlika između Oca i Sina – Otac je uvijek APSOLUT i IZVOR, dok Sin ima izvršnu funkciju, odakle i polaže pravo na titulu „Gospod“! U modernom vokabularu, to bi moglo porediti sa funkcijom izvršnog direktora. Ako uz ovo imamo na umu biblijski princip zastupništva – da kompletno Hristovo djelovanje proističe iz odnosa sa Bogom, po autorizaciji i poslanju od Oca – stvari su kristalno jasne.
