Mnogi antihrišćani tvrde da su hrišćanstvo i nauka bili neprijatelji vjekovima. Ovo je suprotno od istine. Upućeni istoričari nauke, uključujući i nehrišćane, istakli su da je moderna nauka prvi put cvjetala pod hrišćanskim pogledom na svijet dok je bila mrtvorođena u drugim kulturama kao što su antička Grčka, Kina i Arabija.[1]
Ovo ne bi trebalo da bude iznenađenje kada se pitamo zašto nauka uopšte funkcioniše. Postoje određene bitne karakteristike koje omogućavaju nauku, a one jednostavno nisu postojale u nehrišćanskim kulturama.
(1) Postoji takva stvar kao što je objektivna istina. Isus je rekao: „Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ (Jovan 14:6) Ali postmodernizam, na primjer, negira objektivnu istinu. Jedan primjer je: „Ono što je istina za tebe, nije istina za mene.“ Stoga bi možda trebali pokušati skočiti sa litice da vide da li je zakon gravitacije istinit za njih. Još jedna postmoderna tvrdnja je: „Nema istine“ – pa da li je ta izjava istinita?; ili „Mi ne možemo znati istinu“ – pa kako oni to znaju?
(2) Univerzum je stvaran, jer je Bog stvorio nebesa i zemlju (Postanje 1). Ovo zvuči očigledno, ali mnoge istočnjačke filozofije vjeruju da je sve iluzija (pa je li i to vjerovanje iluzija?). Nema smisla pokušavati istražiti iluziju eksperimentišući na njoj.
(3) Univerzum je uređen, jer je Bog Bog reda, a ne zbrke (1. Korinćanima 14:33). Ali ako nema tvorca, ili ako su Zevs i njegova družina bili glavni, zašto bi uopšte postojao ikakav red? Ako su neke istočnjačke religije bile u pravu da je svemir velika misao, onda bi mogao promijeniti svoje mišljenje svakog trenutka.
Nemoguće je iz prirode dokazati da je uredna, jer bi dokazi morali pretpostaviti upravo taj poredak da bi ga pokušali dokazati. Takođe, u ovom palom svijetu sa prirodnim katastrofama i grmljavinom i opštim haosom, nije toliko očigledno da ga je napravio uredan Stvoritelj. Ovo je glavna poruka Propovjednikove knjige – ako pokušamo živjeti svoje živote samo prema onome što je „pod suncem“, rezultat je uzaludnost. Stoga je naš glavni cilj „Boj se Boga i uputstva njegova drži“ (Propovjednik 12:13).
Osnovni aspekt nauke je izvođenje zakona koji omogućavaju predvidljive ishode. To je moguće samo zato što je svemir uređen.
(4) Pošto je Bog suveren, bio je slobodan da stvara kako želi. Dakle, jedini način da saznate kako Njegova kreacija funkcioniše jeste da istražujete i eksperimentišete, a ne da se oslanjate na filozofije koje je napravio čovjek kao što su to činili stari Grci.
Ovo je ilustrovano Galileom Galilejem (1564–1642). Eksperimentom je pokazao da utezi padaju istom brzinom (nezavisno od otpora vazduha), što je opovrglo grčku filozofiju da teški predmeti padaju brže. On je takođe posmatranjem pokazao da sunce ima pjege, opovrgavajući grčku ideju da su nebeska tijela „savršena“.
Drugi primjer je Johanes Kepler (1571–1630), koji je otkrio da se planete kreću u elipsama oko Sunca. To je opovrglo grčke filozofije koje su insistirale na krugovima jer su oni najsavršeniji oblici; ovo se nije poklapalo sa zapažanjima, pa su dodavali sve glomazniji sistem krugova na krugove koji se nazivaju epicikli.
Ali kada je riječ o porijeklu za razliku od današnjih procesa, Bog je otkrio da je stvorio svijet prije oko 6.200 godina tokom šest dana normalne dužine i da je sudio zemlji poplavom koja je prekrivala zemljinu kuglu prije oko 4.500 godina. Stoga nije slučajno što je Kepler izračunao datum stvaranja 3992. godine prije nove ere, a Isak Njutn (1643–1727), vjerovatno najveći naučnik svih vremena, takođe je snažno branio biblijsku hronologiju.
(5) Čovjek može i treba da istražuje svijet, jer nam je Bog dao upravu nad svojom tvorevinom (Postanje 1:28); tvorevina nije sama po sebi božanska. Dakle, ne trebamo prinositi žrtvu šumskom bogu da bismo posjekli drvo, ili umiriti vodene duhove da izmjerimo njenu tačku ključanja. Umjesto toga, kao što je Kepler rekao, njegove naučne misli bile su „razmišljanje o Božjim mislima nakon Njega“.
Mnogi drugi osnivači moderne nauke su takođe vidjeli da njihova naučna istraživanja donose slavu Bogu. Njutn je rekao:
„Ovaj najljepši sistem sunca, planeta i kometa mogao je proizaći samo iz savjeta i vladavine inteligentnog Bića… Ovo Biće upravlja svim stvarima, ne kao duša svijeta, već kao Gospodar nad svime; i zbog svoje vladavine on se obično naziva ‘Gospodin Bog’ Παντοκράτωρ [Pantokrator ref. 2. Korinćanima 6:18] ili ‘Univerzalni vladar’… Vrhovni Bog je Biće vječno, beskonačno, apsolutno savršeno…“[2]
„Nasuprot pobožnosti je ateizam u profesiji i idolopoklonstvo u praksi. Ateizam je toliko besmislen i odvratan za čovječanstvo da nikada nije imao mnogo profesora.“[3]
(6) Čovjek može pokrenuti misli i djela; oni nisu samo rezultati determinističkih zakona hemije mozga. Ovo je dedukcija iz biblijskog učenja da čovjek ima i materijalni i nematerijalni aspekt (npr. Postanje 35:18; 1. Kraljevima 17:21-22; Matej 10:28). Ovaj nematerijalni aspekt čovjeka znači da je on više od materije, tako da njegove misli takođe nisu vezane sastavom njegovog mozga.
Ali ako je materijalizam istinit, onda je „misao“ samo epifenomen mozga i rezultat zakona hemije. Dakle, s obzirom na njihove vlastite pretpostavke, materijalisti nisu slobodno došli do svog zaključka da je materijalizam istinit, jer je njihov zaključak bio unaprijed određen hemijom mozga. Ali zašto bi se onda vjerovalo njihovoj hemiji mozga u odnosu na moju, budući da se oba povinuju istim nepogrešivim zakonima hemije? Dakle, u stvarnosti, ako su materijalisti bili u pravu, onda ne mogu pomoći ni onome u šta vjeruju (uključujući njihovo vjerovanje u materijalizam!). Ipak, često sebe nazivaju „slobodoumnicima“, zanemarujući očiglednu ironiju. Istinsko pokretanje misli je nepremostivi problem za materijalizam, kao i sama svijest.[4]
(7) Čovjek može razmišljati racionalno i logički, a sama logika je objektivna. Ovo je dedukcija iz činjenice da je on stvoren po Božjem obličju (Postanje 1:26–27). Ova sposobnost logičkog mišljenja je oštećena, ali nije eliminisana padom čovjeka u grešnu pobunu protiv svog Stvoritelja. (Pad znači da je ponekad razmišljanje pogrešno, a ponekad je rasuđivanje valjano, ali iz pogrešnih premisa. Stoga je ludost uzdizati čovjekovo razmišljanje iznad onoga što je Bog otkrio u Svetom pismu.[5]) Ali da je evolucija istinita, tada bi odabir bio dobar samo zbog prednosti opstanka, ne nužno zbog racionalnosti.
(8) Rezultate treba izvještavati iskreno, jer je Bog zabranio lažno svjedočenje (Izlazak 20:16). Ali ako je evolucija istinita, zašto onda ne lagati? Nije toliko iznenađujuće što je naučna prevara sve veći problem.[6]
Imajte na umu, važno je razumjeti poentu ovdje – ne da ateisti ne mogu biti moralni, već oni nemaju objektivnu osnovu za ovaj moral unutar svog vlastitog sistema. Fanatični ateistički evolucionista Dokins priznaje da naši „najbolji impulsi nemaju osnovu u prirodi“,[7] a drugi ateistički evolucionista, Vilijam Provajn, rekao je: „Naturalistička evolucija ima jasne posljedice koje je Čarls Darvin savršeno razumio. 1) Ne postoje bogovi (vrijedni postojanja); 2) ne postoji život nakon smrti; 3) ne postoji krajnji temelj za etiku; 4) ne postoji konačni smisao života; i 5) ljudska slobodna volja ne postoji.“[8]
Stoga nije slučajno što je nauka procvjetala od Reformacije, gdje je ponovo otkriven autoritet Biblije. I nije slučajno da zemlja s najjačim ostacima hrišćanske vjere zasnovane na Bibliji, SAD, prednjači u svijetu za jednu milju u proizvodnji korisne nauke.
Međutim, zapadni svijet uglavnom živi na prijestonici svog hrišćanskog nasleđa. Ali nastojanje da se studenti indoktriniraju u evoluciju, a time i ateizam (barem u sve praktične svrhe), podriva ove hrišćanske temelje nauke (vidi: Psalam 11:3). Stoga evolucijsko učenje neće poboljšati nauku, već je uništiti.
„Ovaj najljepši sistem sunca, planeta i kometa mogao je proizaći samo iz savjeta i dominacije inteligentnog bića.“ (Ser Isak Njutn)
_______________________
[1] Stark, R., For the Glory of God: How monotheism led to reformations, science, witch-hunts and the end of slavery, Princeton University Press, 2003; see also review by Williams A., The biblical origins of science, Journal of Creation 18(2):49–52, 2004.
[2] Principia, Book III; cited in; Newton’s Philosophy of Nature: Selections from his writings, ed. Thayer, H.S., Hafner Library of Classics, New York, USA, p. 42, 1953.
[3] A Short Scheme of the True Religion, manuscript quoted in Memoirs of the Life, Writings and Discoveries of Sir Isaac Newton by Sir David Brewster, Edinburgh, p. 347, 1855.
[4] Thompson, B. and Harrub, B., Consciousness: the king of evolutionary problems, CRSQ 41(2):113–130, 2004.
[5] Sarfati, J., Loving God with all your mind: Logic and creation, Journal of Creation 12(2):142–151, 1998.
[6] Bergman, J., Why the epidemic of fraud exists in science today, Journal of Creation 18(3):104–109, 2004.
[7] Evolution: The dissent of Darwin, Psychology Today, 30(1):62, January/February 1997.
[8] Provine, W.B. (Professor of Biological Sciences, Cornell University, USA), Origins Research 16(1/2):9, 1994; Darwin Day at the University of Tennessee, Dr William Provine (abstract).
Izvinjavam se, ali bih samo pojasnio neke stvari.
Nauka nam nije potrebna za spasenje i Bog nigdje ne kaže da ćemo se spasiti kroz nauku. Nauka nam pomaže da razumijemo kako ovaj univerzum funkcioniše. Hristos se obraćao siromašnima duhom, a ne nekakvim autoritetima s diplomama.
Kepler, Galilej, Kopernik i Njutn su vjerovali čak i u astrologiju koju nijesu odvajali od astronomije, što je još jedna paganska zaostavština. Prva trojica su vjerovali u trojstvo, Kopernik nikad nije odbacio katoličanstvo, a Njutn je bio okultista i pokušavao izračunati godinu Hristovog povratka, što je jedna od odlika lažnih proroka jer je jasno rečeno da niko, pa ni anđeli niti Sin Čovječji ne mogu znati kad će to biti. O tome zna samo Otac i niko osim Njega.
Luter, Kalvin, Noks i Cvingli su bili reformatori papstva s kojim su sarađivali kad god im je to bilo potrebno. To što su papisti gonili njihove sljedbenike nije ništa čudno jer kad Sotona Sotonu isgoni, carstvo je njegovo razdijeljeno. SAD su samo jedan od projekata vatikansko-masonske družine koja ima za cilj uspostavljanje đavolske države na Zemlji koje se zaogrće plaštom hrišćanstva kako bi što više ljudi obmanuo i zaveo. Jedina država koju je Bog zaista ispostavio bio je drevni Izrael koji nema nikakve veze sa lažnom, bezbožnom državom Izrael.
A ateizam ne postoji jer svaki čovek vjeruje u nešto, ma koliko to poricao. I ne zaboravimo da Bog od nas traži da kritički ispitujemo, sumnjamo i prosuđujemo, a ne da Mu slijepo vjerujemo samo zato što je On tako rekao. Logika i razum su Božji dar, a ne neprijatelji vjere, kako je mislio pomahnitali Luter. Biblija nije Kuran pa da od nas traži ropsku pokornost. Poslušnost Bogu apsolutno da, ali vjeru zasnovanu na ljubavi i povjerenju, a ne na bespogovornoj slijepačkoj poslušnosti, retribuciji i strahu.
Veličanstveno objašnjenje prekrasnog članka!
Ja dodajem;
Izaija 52:13-15
Izaija 53: 1-12
Ivan. 18:36
Blagosivam Te!
Da, potpuno tačno. Arapi su u Evropu prvi doneli papir, Kinezi su prvi otkrili kompas i štampač, ali to ih ni na koji način ne približava spasenju. Protestanti su ti koji su uporište za rasizam našli u Bibliji iako ga tamo nema. Nijedna naučna niti pseudonaučna teorija nam ne može dati nikakvo uporište za moral jer bi tada otkrivenje bilo besmisleno i nemoguće. Gravitacija, teorija informacija, kvantna mehanika ili teorija jedinstvenog polja (unified field) nam ne kažu ništa o tome kako treba da se ponašamo, šta je dobro, a šta nije. Za to nam služi Biblija koju nisu ni pisali naučnici jer Bog nije ni govorio kroz takve.
Kad se kaže da je nešto iluzija, to ne znači da ono ne postoji, već da ga pogrešno vidimo, odnosno doživljavamo. Recimo, kad klejtonovci kažu da više nismo pod Zakonom koji ne spasava jer smo u milosti Boga, oni time ne poriču Božije postojanje, ali stvaraju iluziju o Bogu u koju sami veruju. Isto važi za besmrtnost duše zagrobni život ili pakao. To ne poriče Božije delovanje u svetu, ali o Bogu stvara lažnu i vrlo ružnu sliku. A kad takvima to kažete, oni veruju da su vaše reči iluzija, što je već njihov problem. Istina može biti moja ili tvoja samo oko onog što je subjektivno, ali je objektivna i apsolutna istina zajednička je svima i uvek to ostaje bez obzira na sve. Nema istine za prošlo, sadašnje ili buduće vreme jer bi to značilo da se Bog menja. Zdrava sumnja nije nikakva pobuna, već znak inteligencije i dobrog rasuđivanja. Bolesna sumnja i tvrdoglavost su pak nešto drugo.
Luter i Kalvin su bili deformatori koji su utrli put docnijem romantizmu i evropskim nacionalizmima, a ponajviše individualizmu koji gordost i oholost eufemistično naziva slobodom. Baptisti sedmog dana su pokazali koji je put ispravnosti, ali su ubrzo nažalost i oni s njega skrenuli.
Sve što se u našem mozgu zbiva zaista jeste hemija i to nema nikakve veze sa determinizmom. Dokaz su moždani talasi, čak naš nervni sistem i krvotok imaju svoje zvukove iako ih mi ne čujemo, a takozvana neuroteologija tek treba da objasni šta se u mozgu događa tokom molitve. Materija nije samo vidljiva iako naravno nije sve materija. To što se neko skriva iza nauke misleći da će tako obezvrediti hrišćanstvo je njegov problem, kao što Biblija nema nikakve veze sa inkvizicijom koja je za sva svoja zla u njoj pokušavala naći opravdanja iako ju je zabranjivala.
Ni Elen Vajt se nikada nije ogradila od lažljivca Milera koji se nikada nije pokajao zbog obmana koje je samovoljno širio, a nije se ni usprotivila osnivanju adventističke crkve za koju je znala da će postati to što je uvek i bila jer spasenje ne dolazi kroz pripadnost crkvama, denominacijama, konfesijama, frakcijama, sektama, kultovima itd.