Danas mnogi misleći ljudi osjećaju neku vrstu otpora i odbojnosti prema svakom obliku religije. Odmah da kažem, ne treba im zamjeriti, jer religija je iskompromitovana, i oni „osjećaju“ da nešto nije u redu. U svima nama, u manjoj ili većoj mjeri, postoji iskonska težnja za ljubavlju, istinom i pravdom. Željeli bismo mnogo, ali životne okolnosti i (često) surova realnost kao da potiru naše zamisli. I onda većina slijedi liniju manjeg otpora, žrtvujući načela i zdravi integritet svoje ličnosti ne bi li kako što više „pazarili“ na prašnjavoj i prljavoj pijaci ovog svijeta pritisnutoj neumitnošću vremena.
Činjenica je da u nama postoji određena vrsta senzora ili detektora za razlikovanje dobra i zla, istine i zablude, pravde i nepravde, ljubavi i mržnje. To je urođeno znanje za koje nije potrebno da idemo u školu. Štaviše, savremena „edukacija“ može uveliko da ošteti te urođene „senzore“ kroz sistem indoktrinacije (sračunatog ispiranja mozga).
Izvođenje zaključaka posmatranjem – primjena logike
Mi se rađamo i živimo u određenoj realnosti koju možemo posmatrati prostorno i vremenski. Da li se naš ulazak u ovaj svijet dogodio slučajno bez uzroka? Naravno da nije. Život je proizveo drugi život. Isto tako, ne postoji nijedna druga realnost bez uzroka. Tako logičkim razmišljanjem lako dolazimo do zaključka da je sve nastalo inteligentnim dizajnom i stvaranjem, uključujući i oblike života sposobne za dalju reprodukciju. To nas dovodi do neophodnog entiteta koji nema uzrok svog postojanja, koji je vječan, i koji je prauzrok svega ostalog. Može li to biti mrtva materija? Pa jasno da ne može! Ne bavi se mrtva materija inteligentnim dizajnom i stvaranjem, niti to može. Tako nešto jednostavno ne postoji niti je moguće. Osim ako… Osim ako vam neko ne ispira mozak. U uobrazilji i lažima sve je moguće. Ali već smo pomenuli detektor laži. Postoji jedan detektor na većem nivou, ali o tome ćemo nešto kasnije. Dakle, prvo Život ili Izvor života pa onda materija. Ne može obrnuto. Taj Izvor života u nauci naziva se Tvorac ili Stvoritelj, a u teologiji Bog.
Složena informacija koju nalazimo u živim organizmima potvrđuje činjenicu o Davaocu informacije, kao što fizički i drugi zakoni svjedoče o Zakonodavcu. Složenost organa živih bića je toliko velika i kompleksna da oni mogu biti samo proizvod stvaranja u gotovom obliku i potpuno funkcionalni ili nemaju nikakvu svrhu. Takođe, složenost i svrsishodnost vidljivog Univerzuma, kao i zakoni nebeske mehanike, govore nam o Tvorcu svega.
Drugi zakon termodinamike – najuniverzalniji zakon u svemiru – kaže nam da stvari prepuštene same sebi teže većem neredu i haosu sistema. Drugim riječima, neko je morao uložiti napor da postavi sistem i dovede materiju i život u red. Ne možete ni zamisliti koliko je to kompleksno. Zakon vjerovatnoće kaže da mogućnost da stvari krenu na bolje same po sebi je 1 : e260e. „e“ je prirodni broj, 2,718…. Ovo je funkcija koja najbrže raste u matematici. Procijenjeno je da je ovaj broj veći od ukupnog broja atoma u svemiru, tako da naša proporcija glasi 1 : NEMOGUĆE.
Dakle, možemo vrdati, dovijati se, buniti se, batrgati, pjeniti, hvatati se za ove ili one iracionalne argumente, ali činjenice su neumoljive i one jasno govore u prilog stvaranja.
Zašto?
Ali, ako ga ima, zašto Bog dopušta zlo, zašto propadamo, starimo i umiremo, zašto nam se ne mogu ispuniti lijepe želje, itd, itd? Pa da ima Boga, nevini ne bi stradali, dobro bi se vraćalo dobrim, zli bi bili kažnjeni? I potajno, da ima Boga, on bi služio kao automat za ispunjavanje mojih želja. Priznajte da biste voljeli imati jednog takvog „boga“ za internu upotrebu. Super moći. Šta mislite zašto se snima toliko filmova sa herojima nadljudskih sposobnosti? Da, to je zloupotreba onih naših iskonskih težnji koje smo pomenuli u početku. To su „heroji“ za duhovne narkomane. Naravno, industrija zabave tačno zna kako da pridobije svoju ciljnu grupu. Ali to je druga i duga priča.
Vjerovali ili ne, postoje bogovi za ispunjavanje svakakvih želja. Oni su čak u stanju i da projektuju vaše želje. Mogu vas navesti da želite nešto što nije nimalo dobro i svrsishodno. Ali ti bogovi obavezno traže nešto zauzvrat. To je lojalnost njihovom konceptu odnosno pristanak na duhovni i svaki drugi kompromis kroz sistem mješavine dobra i zla. Zbog toga je ova obmana tako moćna i gotovo neodoljiva.[1]
Dakle, svi putevi vode „bogu“ (malo „b“). To je teoretski, hajde da kažemo poluistina. Međutim…
Lažni bogovi
Međutim, ne možemo poreći da živimo u svijetu sukoba suprotnosti, dobra i zla. Borba se odvija kako u nama samima tako i u spoljnom svijetu. Ali da li smo ikad ozbiljno razmislili zašto je to tako? Da li nam je palo na um šta se to poremetilo? Rekli smo da sve ima svoj uzrok. Logika nas je lako dovela do zaključka da je starija kokoška nego jaje. Nema „ne znam“. „Ne znam“ nije prihvatljiv odgovor. To je kao kad bismo rekli: „Imam odličan Sony TV, ali ne znam baš da li je to neko proizveo ili je slučajno nastao u gomili metala i plastike“. Isto tako, zlo ima svoj uzrok. Prije nego što sami počinimo nešto što ne valja, postoji uzrok i proces koji je doveo do toga, makar to bilo samo u mislima. Iz loše želje, rađa se grijeh, a grijeh vodi u smrt. Nijesam ja ovo rekao. To stoji u knjizi koju će svaki pošteni i misleći čovjek na zemlji lako prepoznati kao Božju Riječ odnosno otkrivenje Božje volje i planova čovjeku. Mi tu zbirku knjiga obično zovemo Biblija ili Sveto Pismo.
Biblija odnosno naš Tvorac kroz svoju Riječ, nas obavještava da postoji vidljivi i nevidljivi svijet.[2] To, između ostalog, znači da naša čulna percepcija ima svoja ograničenja. Ne možemo sve da vidimo. Postoji duhovna realnost nevidljiva za naše oči.
Jedna od tih realnosti su duhovna bića zvana anđeli. Biblija kaže da se jedna trećina tih bića pobunila protiv Božjeg koncepta života[3], izabirajući time nezavisnost od Izvora života i Božjeg Zakona koji reguliše kodeks ponašanja i uopšte ustrojstvo i održivost života i tvorevine. Najmoćniji među tim anđelima, začetnik pobune, Lucifer (svjetlonoša) ili kasnije Sotona (protivnik), želio je i sam da bude bog. On nije više bio zadovoljan svojim statusom stvorenja, čak ni na tako privilegovanom mjestu na kojem se nalazio.[4] Želio je mjesto Sina Božjeg, te je stoga glavna tema cijele Biblije velika borba između Hrista i Sotone i njeni različiti aspekti kroz ljudsku istoriju. I da vam kažem, imate sve argumente koji to potvrđuju. Gdje god se okrenuli, ako hoćete da vidite. Ako, međutim, to ne želite, već želite da budete duhovni i mentalni narkoman, onda je cijena tog izbora izmanipulisanost u svakom pogledu. Tada nijeste samo predmet manipulacije ljudi i različitih obmanjivačkih koncepcija, već takođe i podanik lažnih bogova.
Čovjeku je ponuđeno da bude kao „bog“ i on je to prihvatio, ali po koju cijenu?[5] Od tada zlo nije bilo samo alternativna opcija, već surova stvarnost kontrolisana na višem nivou od strane lažnih bogova odnosno Sotone kojemu su naši praroditelji predali sebe i Zemlju.[6] I zaista, svi putevi vodili su „bogu“. Mnogo kasnije, u istoriji civilizacija, rečeno je da je „svi putevi vode u Rim“ – sjedište cezara, lažnog boga u ljudskom obličju a zatim neuporedivo lažnijeg sukcesivnog naslednika u liku rimskog pape.
Lažni bogovi, dakle, polažu pravo na nas. Zato što je mješavina istine i laži njihov koncept, sredstva za manipulaciju ljudima praktično su neograničena. Tako, recimo, oni mogu da se predstave kao vanzemaljci (primijetićete da se o tome jako puno govori u poslednjih 50 i više godina), što u krajnjoj liniji nije čista laž, jer njihovo prvobitno prebivalište zaista nije bila ova planeta. Dakle, lažni bog može vas pridobiti svim mogućim sredstvima. Čime neće? Čistom nepomiješanom istinom, ljubavlju, pravdom i milošću, jer to su sve atributi našeg Stvoritelja.
Shvatate li poentu? Može li kompromisna religija bilo koje vrste biti Božja religija? Naravno da ne može! To je ono što čemu nas Božja Riječ uči. Zato bez Biblije mi nijesmo u stanju da pravimo razliku između originala i falsifikata. Mi ćemo ostati slijepi za tu razliku i ako svoju religioznost prepustimo drugim ljudima koje smatramo autoritetima ili „profesionalcima“ na tom polju. U suštini, stvari su jako proste. Pala priroda čini čovjeka nepouzdanim, sklonim prevari i manipulaciji, dominaciji i iskorišćavanju drugih. To vidimo u svim aspektima života. Zašto mislite da bi u religiji bilo išta drugačije? Naprotiv, sasvim je logično da se u duhovnoj ravni radi najveća manipulacija, jer pali anđeli odnosno demoni (lažni bogovi) znaju da je to osnov za izgradnju sistema obmane.
Mi, dakle, ne možemo znati koji je lažni put niti kako on izgleda ako ne znamo pravi put. Samo jedna Osoba u istoriji čovječanstva mogla je s punim pravom kazati: „Ja sam Put, Istina i Život.“[7]
Ali ta izjava se tu ne završava. „Niko ne dolazi Ocu osim kroz mene“. Šta je rekao Isus? Neki dolaze, a neki i ne moraju, jer ima drugih puteva? NIKO. Šta znači „doći Ocu“? Konkretno, to znači pomiriti se sa Bogom prihvatajući Njegov plan spasenja. Istražujte malo i vidjećete da NE POSTOJI nikakav drugi ili alternativni Plan spasenja, niti je to moguće. Bukvalno nije moguće.
Stoga u Bibliji jedan od Božjih atributa je „ljubomora“ na druge – lažne bogove.[8] Pokušajte zamisliti kako se osjeća naš Tvorac i Otac koji vidi da Njegovo dijete svojom voljom izabira smrt umjesto života.[9] Ili kako biste se vi osjećali kad date sve od sebe za nekog koga volite, a ta osoba vas jednostavno ignoriše i bira nešto drugo? Bog je naravno za nas dao neuporedivo više. Ali On ne može ništa da učini ako mi to nećemo, jer poštuje našu slobodnu volju. Tako ljudi prosto hrle u zlo, ne misleći o posledicama. Kako je to pokazano u viziji jedne Božje sluškinje u prošlosti, Sotona je mašinovođa u ekspresnom vozu koji ludačkom brzinom juri u propast, a ljudi putnici koji zadivljeno posmatraju svog boga – idola i lažnog heroja za narkomane. Dodao bih ovdje da svaki putnik ima svoju izopačenu percepciju tog putovanja koja mu se čini pravom zbog širine puta tj. masovnosti njegove upotrebe.[10]
Lažni putokazi obično se postavljaju u skladu sa različitim psihološkim profilima pale ljudske prirode. Otuda ne samo mnoštvo vjera i vjerskih zajednica, već i ideoloških pravaca. Ali matrica zastranjivanja je ista, i ona se ogleda najprije u nevoljnosti da se prihvati činjenično stanje i napravi radikalni zaokret neophodan za pomirenje sa Bogom. Tada se ljudi u svojim izopačenim ideologijama lažno pozivaju na Boga, što je na duhovnom planu isto što i prizivanje demona, ili ga ignorišu i negiraju. Sasvim je svejedno da li ste u nekoj lažiranoj religiji ili se izjašnjavate kao ateista, skeptik, agnostik, ili ste možda sve to zajedno. Ništa vam ne daje za pravo da tako ostane. Nemate nijedan racionalan argument niti izgovor.
Put k Bogu je put u život
Ali naravno nije satjerivanje u ćošak pomoću argumenata glavni razlog da krenete uskom stazom koja vodi u život o kojoj je govorio Isus dok je bio na Zemlji među ljudima. To je jedan jedini Put koji vodi Bogu. Razumna vjera[11] i argumentovano izlaganje imaju svoju svrhu da pokažu onima koji se protive da ne mogu fantazirati i ponašati se intelektualno nadmoćno, jer to nipošto nijesu, osim kvantitativno, po broju pristalica destrukcije i smrti.
Dobrota Božja, ono što On jeste, što je uradio i radi za nas i kroz nas je ta privlačna sila koja nas izvodi na put u život.[12]
Izbor svih vjekova stoji pred svakim od nas: „Ako ne želite da služite Gospodu, izaberite danas kome ćete služiti, bogovima kojima su služili vaši praočevi s one strane rijeke ili bogovima Amoreja u čijoj zemlji živite. A ja i moj dom služićemo Gospodu.“[13]
Pavle Simović
______________________________
[1] Vidi knjigu „Ispovjest palog anđela“. [2] Poslanica Kološanima 1:16. [3] Otkrivenje 12:3. [4] Isaija 14:12-14; Ezekijel 28:12-17. [5] 1. Mojsijeva 3:4, 5. [6] 1. Jovanova 5:19. [7] Jovan 14:6. [8] 2. Mojsijeva 20:3, 5; 34:14; 5. Mojsijeva 6:14, 15; 2. Kraljevima 17:35… [9] Matej 23:37. [10] Matej 7:13. [11] 1. Korinćanima 1:9; Efescima 1:8; Rimljanima 10:2… [12] Rimljanima 2:4. Vidi takođe Jovan 12:32; 2. Mojsijeva 34:6; 2. Petrova 3:9; Isaija 53. glava. [13] Jošua 24:15.
Genijalno, ovo je jedan od najboljih članaka koje sam pročitao u životu.