Da bismo se na ispravan način bavili biblijskom naukom, jedna od bitnih stvari je pravilna upotreba termina. Oni koji su dublje u problematici prevoda Biblije znaju za tendenciju sakaćenja Božje Riječi u modernim verzijama, proisteklu ponajviše iz grčkog teksta Novog Zavjeta koji su kompilovali profesori Vestkot i Hort 1881. godine na osnovu sumnjivih rimskih i aleksandrijskih rukopisa. Iz prepiske i izjava pomenuta dva gospodina može se shvatiti da su oni zapravo bili neprijatelji Božje Riječi, jezuitski agenti, koji su ciljano radili na tom „projektu“.
Kao standard za provjeru tačnosti biblijskih spisa uzima se Prihvaćeni tekst (Textus Receptus), sačinjen od manuskripta tradicionalnog teksta koji dolaze iz sirijskih i gotskih verzija, sa područja gdje su djelovali rani hrišćani, i gotovo su identični sa originalnim tekstom. U tom bloku nalazi se oko 1.900 rukopisa, od kojih su dalje prevođene sve relevantne Biblije. Na Prihvaćenom tekstu Novog Zavjeta radio je Erazmo iz Roterdama (1467-1536), ali zbog nepotpunosti nekih rukopisa na grčkom jeziku, kao na primjer Otkrivenja, služio se i latinskom Vulgatom. Ipak, može se zaključiti da je to najpouzdanija i najrelevantnija kompilacija novosaveznih spisa, iako ne i nepogrešiva. Jasno je, dakle, da ne postoje sto odsto tačni prepisi, niti je to moguće, kao što nije umjesno plasirati dogmu o verbalnom nadahnuću u prevodima biblijskog teksta.
To znači da pošten pristup prevođenju Biblije zahtijeva i ispravljanje svih dokazivih grešaka u starim prevodima. Mi moramo biti potpuno dosledni kad je u pitanju najvažnija knjiga na svijetu, bez nepotrebnog favorizovanja ili fanatičnog pristajanja uz neku tradiciju.
Zavjet ili savez?
Kako se prevodi hebrejska riječ „berit“? Najpravilniji prevod je „savez“, jer se tiče Božjeg odnosa sa Njegovim narodom. Grčki manuskripti su dosledni u tome, ali ne i prevodi, čija nedoslednost se može pratiti sve do latinske Vulgate. Izgleda da zaista svi naopaki putevi na kraju vode do Rima.
Prema Istonovom Biblijskom rečniku iz 1897. godine, „zavjet“ je pogrešan prevod grčke riječi „diateke“.
Sada ćemo malo dublje istražiti pojam „berit“. To je ugovor ili sporazum između dvije strane. „Berit“ potiče od korjena koji znači „presjeći“, te je otuda savez zapravo presijecanje, sa referencom na presijecanje ili dijeljenje životinja na dva dijela, pri čemu su ugovorne strane prolazile između njih, praveći tako savez (vidi Postanje 15; Jeremija 34:18, 19).
Ova riječ se koristi i za savez između čovjeka i čovjeka (Post. 21:32), ili između plemena i nacija (1 Sam. 11:1; Još. 9:6, 15). Pri takvim sporazumima, Gospod je svečano pozivan kao svjedok, što je bio slučaj i na sudovima, prije nego su ateisti i nihilisti iskompromitovali ovaj koncept (vidi Post. 31:50), te se otuda naziva „savez pred Gospodom“ (1. Sam. 20:8).
Bračni sporazum ili dogovor se naziva „savez Božji“ (Izreke 2:17), jer se (istinski) brak sklapa u Božje ime, tj. uz Božji blagoslov.
Interesantno je da Biblija za zle kaže da su „sklopili savez sa smrću i grobom“ (Isa. 28:15, 18).
Termin „savez“ se takođe koristi vezano za Božje otkrivenje sebe u smislu obećanja u korist čovjeka. Tako se Božje obećanje Noju nakon Potopa naziva „savez“ (Post. 17, uporedi sa. 3. Mojs. 26:42), a zatim nalazimo sveštenički savez (4. Mojs. 25:12, 13; 5. Mojs. 33:9; Neh. 13:29), i najvažniji savez na Sinaju (2. Mojs. 34:27, 28; 3. Mojs. 26:15), koji je kasnije obnavljan u različitim vremenima tokom istorije Izraela (5. Mojs. 29; Još. 1:24; 2. Dnev. 15; 23; 29; 34; Ezra 10; Neh. 9). Taj savez Gospod je napravio još sa Adamom i Evom odmah nakon Pada u grijeh, iako se takav termin ne pominje eksplicitno u opisu navedenog događaja. Naravno, predominantan je Božji savez sa čovječanstvom koji se direktno tiče Plana spasenja i počiva na Božjem obećanju datom ljudima još u Edenu.
U skladu sa ljudskim običajima, za Božji savez je rečeno da je potvrđen sa zakletvom (5. Mojs. 4:31; Ps. 89:3), i praćen znakom (Post. 9; 17). Otuda je savez nazivan Božjim ‘savjetom’, ‘zakletvom’, ‘obećanjem’. (Ps. 89:3, 4; 105:8-11; Jev. 6:13-20; Luka 1:68-75). Božji savez u potpunosti se sastoji od izlivanja blagoslova. (Isa. 59:21; Jer. 31:33, 34).[1]
Šta je zapravo „zavjet“?
„Zavjet“ ili „testament“ uglavnom označava oporuku, amanet, poslednju volju. Ovaj termin takođe se upotrebljava kad je riječ o obavezivanju, obrednog ili drugog tipa, pred Bogom ili ljudima. U svim takvim slučajevima dominantan je subjekat koji se obavezuje, i koji, tim činom, pribavlja sebi status neke vrste „podvižnika“ ili podiže sopstveni rejting. Dakle, „zavjet“ je jednostran, čini ga jedna osoba, i tu nedostaje odnos dvije strane.
Da li se pojam „zavjet“ koristi u Bibliji? Da, na mnogo mjesta (vidi Post. 28:20-22; 3. Mojsijeva 7:16; 22:18, 21, 23; 4. Mojsijeva 6. glava; 21:2; 30. glava; 5. Mojsijeva 23:21-23; 1. Samuelova 1:11; Psalam 56:12, Propovjednik 5:4, 5), uključujući i glupe i nepromišljene zavjete (vidi Sudije 11:30-40; Jeremija 44:25; Djela 21:23-36).
Šta čini razliku?
Upotrebom termina „zavjet“ umjesto „savez“ umanjuje se značaj Božjeg odnosa sa Njegovim narodom u nekoliko aspekata:
i) pravni status;
ii) obavezujući sporazumni odnos;
iii) bliskost odnosa između sporazumnih strana (Boga i čovjeka), jer je u Bibliji taj odnos simbolički predstavljen kao brak;
iv) dok „zavjet“ teži da „arhivira“ glavnog Saveznika (Boga) i ostavi ga istoriji, istovremeno uzdižući palog čovjeka na nivo ovlašćenja da „parceliše Nebo“, kroz „savez“ se nudi živi odnos svakodnevne zavisnosti;
v) „zavjet“ otvara vrata tradiciji i ljudskim religijskim idejama, koje se uzdižu iznad volje glavnog Ugovarača.
Pored toga, treba istaći i vjekovnu tendenciju za odvajanjem „starog“ i „novog“ saveza i stvaranje lažnog utiska o dvostrukim Božjim aršinima i pristupu pod jednim i drugim, iako će svaki iskreni proučavalac Biblije lako zaključiti da je Novi savez samo ratifikacija i obnova starog, ovog puta potvrđenog u krvi Mesije (Isusa Hrista), umjesto tipski u krvi životinja (vidi Jevrejima poslanicu).
Biblija – Novi revidirani prevod
Upravo zbog naglaska na promociji biblijskih istina i čišćenju Božje Riječi od svega što joj ne pripada, Novi revidirani prevod opravdava svoje ime. To u nekim situacijama može djelovati radikalno i nepoželjno među vjernicima u klišeima svojih dogmi, ali je neophodno ukoliko Boga zaista smatramo apsolutom svake istine i našeg najvećeg Saveznika. A trebali bi, zar ne?
_______________________
[1] Easton’s 1897 Bible Dictionary
Pavle Simović