Žena kao predmet manipulacije

„Nato će zmija ženi: ‘Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.’“ Postanak 3,4-5

Lukavstvo zmije, ustvari Sotone u njegovoj namjeri da upropasti naše praroditelje bilo je primijenjeno prema ženi. Adam i Eva bili su upozoreni na neprijatelja koji ih vreba i želi ih upropastiti, Božjom riječju upozoreni. Daljnji izvještaj otkriva nam nove pojedinosti:

„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ Postanak 3,6

Ovdje treba zapaziti da se Eva oslanja na svoja ljudska osjetila vida, dodira, okusa i svoje emocije, a u potpunosti je ignorirala riječ Božju. Drvo i plodovi bili su zasljepljujuće ljepote, a njena želja da uzdigne sebe i Adama na razinu Boga u potpunosti je zatomila Božje upozorenje. To će postati predložak rada neprijatelja ljudske rase u nadolazećim vremenima.

Zašto je Sotoni bitno koristiti ljudske emocije, ponos, samouzdizanje? One iste osobine koje je sam pokazao na nebu i zbog kojih je bio istjeran od tamo.

Božja zajednica je zajednica temeljena na ljubavi između inteligentnih bića, ali da bi se to moglo ostvariti potrebna je stroga hijerarhija prema karakternim osobinama. Onaj s najboljim karakterom mora doći na vrh. Kriterij je zadovoljavanje tuđih potreba i samo onaj koji može do maksimuma zadovoljiti sve potrebe onih ispod sebe može biti centar i održavati takvu zajednicu. To uključuje i savršeno poznavanje bića koja se nalaze u takvoj zajednici, jer u protivnom neće se moći doseći maksimum sreće, blagostanja, afilijacije, povjerenja, itd.

Bog je stvoritelj svih živih bića i kao temelj svoje zajednice postavlja ljubav, istinu, pravednost, vjernost, milosrđe, požrtvovnost i maksimalno ostvarenje svih duhovnih i materijalnih potreba. Upravo ovo je okvir koji je postavljen kao temelj svih oblika organiziranja, jer sam Bog ga je definirao.

Svatko tko sebe postavi u centar bilo koje organizacije, postavlja svoj karakter i svoje tumačenje i metode zadovoljavanja potreba svih uključenih bića. Upravo to radi i Sotona preslikavajući svoj karakter ljubomore, konkurencije, suparništva, mržnje, dominacije, tiranije, obmane, samouzdizanja, oholosti, itd.

Znajući da inteligentna bića neće prihvatiti zajednicu u kojoj će netko dominirati nad njima i gaziti ih da uzdigne sebe, Sotona je morao pribjeći metodama manipulacije i zamagljivanja stvarnog stanja da uvjeri druga inteligentna bića da ga slijede i da mu se potčine.

Vrlo je bitno uočiti i da će sva bića tražiti efekte Božje organizacije, jer njihov Stvoritelj najbolje zna što im treba, što žele i može im te potrebe savršeno ispuniti. Zato se uvijek ljudima obećava „raj na zemlji“ kada se od njih očekuje da slijede neku ideju ili neki model ponašanja.

Upravo tu je žena igrala ključnu ulogu, a igra ju i danas.

Sotona je zbog svoje nemoći da pređe preko ljudske slobodne volje morao pribjeći drugim metodama, jer Bog je stvorio čovjeka tako da ni On sam ne može preko naše slobodne volje.

Zato je osmislio plan da oslanjanje na slobodnu volju preko koje ne može, zamijeni oslanjanjem na nešto na što može vrlo lako utjecati. Ljudske emocije.

Danas se često čak i u crkvama, a da i ne govorim o modernoj kulturi, emocije prezentiraju kao Božji glas u nama, nešto što je jedino ispravno za slijediti, nešto božansko u nama, itd.

Tako se obezvrjeđuje riječ Božja, Božja pisana i objavljena pravila koja ne bi ni imala smisla da sve što nam treba imamo zapisano u svom srcu i da nam ne trebaju nikakve upute niti pravila te da smo sami sebi dovoljni kao autoritet i vođe. Točno ono što je Sotona tvrdio prije nego je bio izbačen s neba.

Sve to preslikao je i na svoje kraljevstvo na Zemlji. Razumijevanjem njegovog karaktera i metoda doći ćemo do razumijevanja neispunjenja tjelesnih i duhovnih potreba čovjeka koje se događaju svaki dan pred našim očima.

Bog je nakon pada ženu potčinio Adamu da je spasi prokletstva robovanja Sotoni. To je model dijametralno suprotan od onog kojeg imamo na današnjem „modernom i progresivnom“ Zapadu i predodžbi o samosvjesnoj ženi.

Danas se žene napadaju propagandom da moraju biti jednake muškarcu ili čak dominirati nad muškarcem da bi bile dostojne uspjeha u svijetu. Da ga moraju impresionirati savršenim izgledom, da će ga uopće moći zadržati uz sebe zahvaljujući svojim tjelesnim atributima, razinom do koje su se uzdigle po svjetovnim kriterijima i reflektiranjem duha pokazivanja pred svijetom kojeg su prihvatile.

Žene tako postaju žrtvom konzumerističke mašinerije koja ima „rješenje“ za sve izmišljene nedostatke čovjeka. One prave duhovne nedostatke ta ista mašinerija i njena propaganda u potpunosti zanemaruju. Tako žena uvijek mora imati savršenu frizuru, odjeću, cipele, make-up, mora piti savršenu kavu ili sok, imati savršeno auto osiguranje, biti klijent savršene banke, ili njena djeca i obitelj moraju imati savršeno ljetovanje. Naravno propagandna mašinerija će objasniti što je to savršeno i kako doći do toga.

To je izvor mnogih strahova i nesigurnosti za žene, jer ih feminizam pretvara u tjelesne objekte kulture i društva. Žene više ni same ne znaju što im treba i kako to ostvariti, one samo imaju osjećaj da nešto trebaju i svoja osjetila kojima će prepoznati što je dobro, a što nije prema medijskom kondicioniranju.

Tu se vraćamo na početak priče kada se Eva oslanjala na svoja ljudska osjetila, a u potpunosti ignorirala Božje uredbe. Tako je upropaštena prva zajednica čovjeka i Boga, ali i zajednica prvih ljudi koje je Bog svezao u brak.

Stoga su i današnji brakovi izvor nesreće i mnogih briga, umjesto da budu blagoslov ljudima. Žena se svojim odbijanjem položaja u koji ju je Bog stavio dovela u poziciju da se navodi i odlučuje prema svojim emocijama i zaključcima, bez poznavanja šire slike i prirode stvari. To je dovodi u poziciju da bude vrlo lako izmanipulirana preko emocija što se redovito čini u političkom i društvenom životu. Političari često koriste „meta“ jezik, točnije puno pričaju, a ništa ne kažu, ali zato vrlo vješto prenose kako se osjećaju kada nešto govore. Žene vrlo lako love te emocije i to im postavlja kriterij i standard što misliti i još bitnije kako se osjećati u pogledu nečega kada to kaže netko na visokom položaju u ljudskim hijerarhijama, jer su i same odabrale biti dio toga.

Još gore je s odabirom partnera, jer one ne razumiju da ga biraju po svom karakteru, a ne po njegovom kako misle da rade, zbog modela jedno tijelo, u njemu uzdižu one osobine koje i same cijene i imaju ili žele imati u svom karakteru.

Žene su kondicionirane da samouzdizanje smatraju poželjnom karakternom osobinom, da se ravnaju po kriterijima koje postavlja svijet, da materijalno pretpostavljaju duhovnom, da je reflektiranje duha svijeta dokaz sposobnosti i uspjeha, itd.

Tako same sebe osuđuju na nesreću, jer će njihov partner imati karakterne osobine kao i one same. One te karakterne osobine koje traže u muškarcu smatraju dokazom statusa u svijetu, garancijom „uspjeha“ jer su tako učene cijeli život. Također žene prihvaćanjem tih istih crta karaktera i sebe smatraju dostojnima „uspješnog“ muškarca, da su same uspješne i da imaju nešto za čime svijet žudi ali ne može ostvariti. Ono što ne razumiju  je da će same zbog svoje pretpostavljenosti muškarcu postati predmetom ostvarivanja tih ciljeva svojih muškaraca pred svijetom. Žena će muškarcu postati nešto što će pokazivati svjetini da dokaže svoj položaj u svijetu, postat će mu trofej. On će očekivati da ona „drži do sebe“ i bude jako uglancan trofej. Sve njene emocionalne potrebe past će u drugi plan i biti zapostavljene, a njen izgled i status u društvu biti će stavljeni u prvi plan. To je ta obmana, gdje žena samouzdizanjem planira ispuniti svoje emocionalne potrebe prema muškarcu, planira da će naći savršenog muškarca koji ju u potpunosti razumije, a na kraju mu sama postaje materijalni objekt za pokazivanje svijetu lišen bilo kakve duhovnosti.

Tako da umjesto muškarac uzdigne nju pred svijetom, on će preko nje nastojati uzdići sebe. Samo je pitanje vremena kada će se to pretvoriti u emocionalno, a često i fizičko nasilje prema ženi, jer ona će postati predmetom gaženja muškarca da uzdigne sebe. Tako mnoge feministice u svom pohodu da se izjednače s muškarcem, ustvari postaju žrtve svojih zabluda i pogrešnih očekivanja koja im je svijet usadio. Često će o tome šutjeti da se ne osramote od svoje velike pameti i pričati o nekoj životnoj idili i blještavilu za kojim drugima cure sline, a stvarnost će biti upravo suprotna.

Ona ništa neće razumjeti, smatrat će sebe nedostojnom, nedovoljno lijepom ili pametnom pred svijetom i da joj se zato sve to događa. U svemu tome naći ćemo i patološku ljubomoru, ljutnju, laži i sve ono što je Sotona unio u svoju zajednicu po svom karakteru. Zato je bitno razumjeti temelje organiziranja zajednice koje je postavio Bog, ali i Božji karakter, kao i karakter Sotone.

Treba razumjeti da čovjek ima i duhove potrebe koje mu jedino Bog može ispuniti, a ako okrene leđa Bogu, biti će osuđen na to da mu ih ispunjava svjetina, ljudi s kojima je okružen, ne postoji treći način. To će također uzrokovati teške posljedice na psihu čovjeka, jer mnogo puta će se razočarati, ljudski karakter je prevrtljiv, nepostojan, ljudi ograničeni u svojim razmišljanjima i procjenama, a „napredak“ čovječanstva put u propast i sve dublje otpadanje od izvora života.

Sotonina zajednica će lijepo izgledati po obećanjima, ali ta obećanja nikada neće moći biti ispunjena, jer on nema karakter ljubavi i požrtvovnosti za čovjeka. Zato se na ovom svijetu „rezultat“ ostvaruje pobjedom nad konkurencijom (konkurencija je bila nepoznat koncept do pobune Sotone), patološka ljubomora se smatra normalnom pojavom koju psiholozi tumače kao strahom da se ne izgubi nešto što misle da im pripada (i Bog je Bog ljubomoran tj. revan, ali s potpuno drugim razlozima, upravo onim koje svijet odbacuje, a to je ispunjavanje potreba čovjeka). Manipulacija se smatra prihvatljivom metodom u kojoj pametniji pobjeđuje, dominacija je pravo jačeg, oholost dokaz sposobnosti i natprosječnosti, izdizanja sebe iznad drugih.

U takvom emocionalnom kavezu gdje se sve potrebe čovjeka ostvaruju u svijetu i od svijeta, sve se mora pokazati i dokazati pred svjetinom, gdje smo totalno odsječeni od svakog dobra, postojanosti, čvrstine, istine, milosrđa, brige za nas, nadnaravne pomoći i svega što nam Bog nudi, teško je očekivati išta osim propadanja čovjeka.

Žene su zbog svoje emocionalne otvorenosti prema anđelima Sotone često bile, a i sada jesu uzdizane kao predmet obožavanja masa, pravljene boginjama i duhovnim idolima, pogotovo žena i postavljane su im kao uzor. Ništa bolje nije niti sa svjetovnim uzorima koji se postavljaju ženama, jer ih odvlače uvijek na istu stranu.

Bog nam daje rješenje za sva ta pitanja i oslobođenja od ropstva:

„Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: ‘Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.’“ Ivan 8,32

Vlatko Lacković