Poslanica Jevrejima pisana je 63-64. godine n.e., dakle prije razorenja Jerusalima. Iako pisac nije naveden, pretpostavlja se da je to bio apostol Pavle. S obzirom na činjenicu da se ova poslanica bavi tematikom koja je prije svega bila namijenjena jevrejskim hrišćanima, postoji mogućnost da je pisana na hebrejskom i kasnije prevedena na grčki. Ali ni grčki kao izvorni jezik ne treba isključiti iz razloga što je to bio jezik koji je razumjela većinska dijaspora jevrejskih obraćenika u hrišćanstvo.
Namijenjena Jevrejima, ova poslanica je imala dvostruku svrhu:
- Da objasni identitet i ulogu Isusa Hrista.
- Da skrene pažnju Jevreja sa obrednih i hramskih službi na njihovo ispunjenje u Hristu i stvarnu Hristovu antitipsku posredničku službu u nebeskoj Svetinji.
Zato je ova poslanica od nemjerljivog teološkog značaja. Isus je predstavljen kao ispunjenje svega što je Bog obećao u Starom savezu. On je realnost. Stoga, ključna riječ u poslanici Jevrejima je „bolje.“ Hrist je bolje otkrivenje kako je to dato u prva četiri stiha prve glave. Hrist je bolja nada u sedmoj glavi devetnaesti stih. On ima bolje sveštenstvo, On služi u Svetinji koju je načinio Bog, a ne čovjek, On uspostavlja bolji savez potvrđen vlastitom krvlju, i sl. Hrist se predstavlja kao bolji od svih tipova koji su bili dati u obećanjima Starog saveza. Hrist je potpuni odgovor na svaku potrebu vjernika. Jevrejima poslanica je najjasnije i najsistematičnije predstavljanje Hrista – Njegovog identiteta i ličnosti, Njegove zemaljske misije, Njegove nebeske misije i poslanstva. U Jevrejima poređeni su i suprotstavljeni tip i antitip.
Jedan ovakav pristup i predstavljanje Hrista su bili vrlo potrebni jevrejskim obraćenicima, jer su postojala jaka iskušenja da se vrate na staro, tj. da se opet okrenu judaizmu, dok su, s druge strane, bili izloženi velikom progonstvu i etiketirani od sunarodnika kao izdajnici tradicije i „otačke vjere“.
Identitet Isusa Hrista
Kratko ćemo proći i analizirati 1. poglavlje.
„Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina…“ (stihovi 1-2a)
Šta vidimo iz ovog stiha? Pavle kaže da je Bog u prošlim vremenima saopštavao Njegove istine, instrukcije, pouke, opomene, upozorenja, proročke najave… preko proroka, dok se u „poslednjim danima“ obraća nama preko Sina. Termin „poslednji dani“ u ovom kontekstu treba razumjeti kao „sadašnje vrijeme“ ili vrijeme koje ne pripada starim vremenima tj. starom savezu. Zapazite da pisac već ovdje pravi jasnu razliku između Boga, koji je Izvor objava, i Sina, koji je Kanal objave.
„…koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i eone stvori.“ (stih 2b)
U drugom dijelu 2. stiha iznesena je jedna važna biblijska istina: Bog je postavio svog Sina za naslednika svega. Kad je Bog to učinio? Ovdje kratko pokrivamo pitanje da li je Hrist postojao kao ličnost tek od utjelovljenja ili Bog govori o Njegovom prvobitnom postavljanju za naslednika kompletne tvorevine. Biblija je kristalno jasna. Sin Božji je postojao prije svakog stvaranja (ili stvorenja). Kratko ćemo navesti par stihova:
„On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvaranja. Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno.“ (Kološanima 1:15-17)
„Sve je kroz Nju (Riječ) postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo.“ (Jovan 1:3)
„Isus im je rekao: Zaista, zaista, kažem vam: Ja sam prije nego što se Abram rodio.“ (Jovan 8:58)
I sam kraj 2. stiha potvrđuje nam ovu istinu: „…i kroz koga i eone stvori.“ Eoni i eonska vremena su najduži vremenski periodi koji se pominju u Svetom Pismu. Iako njihovo trajanje vremenski nije definisano, određuju ih prelomni događaji koji se tiču ovog svijeta i Plana spasenja. Čak ako bi uzeli eone koji se samo tiču Plana spasenja, ovaj tekst kaže da su i eoni stvoreni kroz Hrista.
„Koji budući sjajnost slave i jasno obličje bića Njegovog…“ (3a)
Ovo su dodatni podaci koji utvrđuju Hristov identitet. On je nazvan „sjajnošću slave“ Božje. To znači da On u punoći odražava ličnost i slavu svog Oca. „Jer je [Očeva] volja bila da sva punoća prebiva u njemu.“ (Kološanima 1:19) „Jer u njemu nastava svaka punoća Božanstva tjelesno.“ (Kološanima 2:9)
Hrist je jasno obličje bića svog Oca. Pošto je Bog Otac predstavljen kao duhovno Biće (Jovan 4:24) koje živi u svjetlosti slave kojoj se ne može pristupiti (1. Timoteju 6:16), Hrist ima Očevo obličje koje se jasno može vidjeti. Kao što Bog Otac ima kakvoću ličnosti, tako ima i Sin.
„…noseći sve u riječi sile svoje…“ (3b)
Opet vidimo Hrista kao nosioca božanske sile, najvećeg punomoćja od Oca. On je sudionik božanske prirode.
„…učinivši sobom očišćenje grijeha naših… (3c)
Pavle sada ukratko navodi glavno postignuće Hrista kao Čovjeka na zemlji. Ovo je sažetak jevanđelja, dobre vijesti o spasenju kroz Hrista.
„…sjede s desne strane prestola veličanstva na visini.“ (3d)
Fraza „sjesti s desne strane“ ili nalaziti se s desne strane jednostavno znači da Hrist ima najveći autoritet u svemiru do Boga Oca. On je ovaj status imao oduvijek, ali je iznova potvrđen nakon Njegove mesijanske misije na zemlji. „Tada im Isus priđe i reče: Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji.“ (Matej 28:18) Zapazite da ni jedan ni drugi citirani tekst ne sugerišu da Hrist sam po sebi ima svu vlast. On tu vlast stiče nasleđem od Oca i Otac je taj koji mu daje svu vlast – inauguracija se obavlja po drugi put nakon uspješne Hristove misije na zemlji.
„I postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovog imena.“ (stih 4)
Dakle, i) Hrist je veći od anđela; ii) ime koje je naslijedio je uzvišenije od imena anđela. Obratite pažnju da je Hrist naslijedio to ime. Do sada smo naučili da je Hrist naslednik svog Oca i da ima vlast na kompletnom tvorevinom, uključujući i anđele.
„Jer kome je od anđela ikada rekao: ‘Ti si moj sin, ja te danas rodih?’ I još: ‘Ja ću biti njegov otac, a on će biti moj sin?’“ (stih 5)
Pavle citira Psalam 2:7 i 2. Samuelovu 7:14. Pogledajmo malo bliže prvi citat. Bog kaže: Ti si moj sin, ja te danas rodih („genao“ na grčkom; „jalad“ u hebrejskom psalmu). Da li se ovo odnosi na Hristovo utjelovljenje? Tekst nam ne daje za pravo na takav stav, jer Isus je utjelovljen preko žene (Galatima 4:4) kad je došao na ovu zemlju koja ga je rodila nakon začeća Duhom svetim, dok je Bog svakako Njegov stvarni Otac. Ali odnos Otac-Sin nikada nije promijenjen! Isus je postao „sin Božji“ utjelovljenjem na nov način za potrebe Plana spasenja.
Sledeći stih upravo potvrđuje ispravnost takvog stanovišta:
„I opet kad uvodi Prvorođenog u svijet kaže: ‘Neka mu se poklone svi anđeli Božji.’“ (stih 6)
Hrist je nazvan „prvorođenim“ (grčki „prototokos“). Ovo se savršeno poklapa sa stihovima koje smo čitali iz Kološanima poslanice. Tu nam je rečeno da je Hrist prvorođen „prije svakog stvaranja“ (ili stvorenja). Prvorođen doslovno znači „rođen prvi“, proistekao od Boga Oca kao Njegov doslovni jedinorođeni Sin. Pošto se to dogodilo prije svakog stvaranja, a mi znamo da su Zemlja i naš univerzum stvoreni prije nešto više od 6.000 godina, to znači da je vrijeme kada se to dogodilo nemjerljivo za nas, te stoga nije pogrešno kazati da Hrist postoji „od vječnosti“. Međutim, to svakako ne može biti apsolutna vječnost bez početka u ličnosti koja je primjenljiva isključivo na Boga Oca – Izvora svega. Drugo što zapažamo u ovom stihu je inauguracija koju je Bog obavio da predstavi svog Sina stanovnicima Neba. Ako bi trinitarski pogled o Hristu kao su-vječnom i su-jednakom Bogu bio tačan, čemu onda bilo kakva inauguracija?
Dalje iz 6. stiha vidimo da je Bog Otac predočio anđelima, kao stvorenjima u Njegovom najbližem okruženju, da Njegov Sin ima vlast nad njima i da mu trebaju ukazivati obožavanje (vidi: Otkrivenje 5:8, 13).
„Za anđele kaže: ‘Svoje anđele čini duhovima, a svoje sluge plamenom ognjenim.’“ (stih 7)
Ovaj citat iz Psalma 104:4 govori o nekim svojstvima anđela kao duhovnih bića i njihovim moćima. Ovo iz razloga da već u sledećem stihu napravi razliku sa Hristom:
„A za Sina kaže: ‘Tvoj je presto, Bože, u vijek vijeka i žezlo tvog kraljevstva žezlo je čestitosti.’“ (stih 8)
Sin se ovdje po božanskom statusu izjednačava sa Ocem. On takođe može nositi naslov „Bog“ po nasleđu od Oca. Ujedno, kroz cijelo ovo poglavlje koje se bavi Hristovim identitetom nalazimo precizno i nedvosmisleno objašnjenje uvodnog teksta Jevanđelja po Jovanu, gdje se kaže da je „Bog bio Riječ“. Pošto 14. stih kaže da je ta ista „Riječ“ koja je bila „u početku sa Bogom“ postala tijelo, sasvim je jasno da se radi o Sinu Božjem, Isusu Hristu. I s obzirom na to da Bog sam po sebi nema ni početka ni kraja, ovaj „početak“ svakako se mora odnositi na početak stvaranja: „Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo.“ (Jovan 1:3)
Jovan 1:1 je omiljeni trinitarski tekst za manipulaciju o sujednakosti i suvječnosti Oca i Sina. Ali ni ovaj stih sam za sebe niti dalji kontekst to ničim ne podržava. U grčkom originalu, prva imenica „Bog“ (teon) data je sa određenim članom i odnosi se na Boga Oca, dok je drugi put upotrijebljena za Hrista (teos), bez određenog člana. Dakle, baš kao što smo vidjeli iz Jevrejima 1. glava, Hrist nosi po nasleđu ime „Bog“, ali to nikada ne znači da na Nebu postoje dva, tri ili više istovjetnih bogova, su-jednakih i su-vječnih. Pogledajmo kako to Sveto Pismo precizno formuliše: „Jer iako ima onih koji se nazivaju ‘bogovima’, bilo na nebu bilo na zemlji, jer ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodara’, za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:5-6)
Ako dopustimo da nam se Otac i Sin predstave na način kako su to i učinili kroz Sveto Pismo, nećemo imati nikakvih problema sa identitetima i ispravnom spoznajom obojice (vidi Jovan 17:3). Međutim, ako priđemo Bibliji sa predrasudama crkvenih i filozofskih dogmi, tada ćemo nastojati da potčinimo Riječ Božju ljudskim idejama i subjektivnim mišljenjima, izvrnemo najjasnije tekstove ili izbjegavamo one „nepoželjne“. To je način kako se istina pretvara laž, biblijski, logički i čak filozofski neodržive teorije i ideje.
Vraćajući se opet na 8. stih Jevrejima, vidimo da Hrist ima prava na presto, na vladavinu uvijek. On predstavlja svog Oca, tj. ima izvršnu božansku funkciju.
„Volio si pravednost i mrzio bezakonje. Zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.“ (stih 9)
Karakter Hristov uzdiže ga da može biti pomazan više od ijednog bića.
„I još: ‘Ti si, Gospode, u početku položio temelje zemlji i nebesa su djelo ruku tvojih. Oni će propasti, a ti ćeš ostati. I kao haljina sve će to ostariti i ti ćeš ih smotati kao ogrtač, kao haljinu, i biće zamijenjeni. A ti si uvijek isti, i godinama tvojim nema kraja.’“ (stihovi 10-12)
Pisac ovdje navodi Psalam 102:25-27 i naglašava prolaznost materijalnih stvari u kontrastu sa Gospodnjom nepromjenljivošću i vječnošću.
„I za koga je od anđela ikada rekao: ‘Sjedi meni s desne strane, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?’“ (stih 13)
Ovo je veoma interesantan citat Psalma 110:1, čije pravi smisao možemo uočiti samo u kvalitetnom prevodu hebrejskog teksta: „Jehova je potvrdio mom Gospodu: ‘Sjedi meni s desne strane, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.’“ Bog Otac se obraća Sinu/Mesiji koga David u Duhu naziva Gospodom (Adonaj). Vidi takođe: Matej 22:44; Marko 12:36; Luka 20:42; 1. Korinćanima 15:25.
Ovo „polaganje neprijatelja ispred Sinovih nogu“ svakako se odnosi na rješavanje problema pobune i zla kroz Plan spasenja.
I napokon u 14. stihu, Pavle zaključuje misao iz prethodnog:
„Zar nisu svi oni [anđeli] službeni duhovi određeni da služe zbog onih koji će naslijediti spasenje?“
Drugim riječima, funkcija anđela i funkcija Sina Božjeg, iako su i oni i On uključeni u realizaciju Plana spasenja, se razlikuju. Dok je Sin Božji jedini kvalifikovan da bude Posrednik između grešnika i svetog Boga (1. Timoteju 2:5), anđeli djeluju kao službeni duhovi u korist onih koji će naslijediti spasenje. Anđeli su zaduženi za zadatke koji povezuju komunikaciju od Boga preko Hrista do ljudi na zemlji i natrag do Neba.
Čudesnost Svetog Pisma
Nije li Biblija nevjerovatna Knjiga, ako dopustite da vas njena otkrivenja uče i vode onakva kakva su data? S druge strane, za one koji se upuste u manipulisanje njenim sadržajem, Božja Riječ je u stanju ne samo da razobliči sve zablude, već i da ih osudi tako da nemaju izgovora. „Jer Božja riječ je živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu, i može prosuditi misli i namjere srca.“ (Jevrejima 4:12)
Pavle Simović
