Vjerujete li da Bog postoji? Zašto? Mnogi su razlozi za vjerovanje u Boga. Ima onih koji svoje uvjerenje temelje na učenju Svetog Pisma, čije poruke su istražili, razumjeli i prihvatili. Ali mnogo je više onih koji grade na tradiciji, uzorima i ljudima kojima se dive. Neki kažu da ih je uvjerio Sveti Duh svojim prisustvom u njihovim životima i ističu svoja subjektivna iskustva za koja tvrde da su od Boga. Drugi su imali emocionalno iskustvo ili su čak vidjeli nešto nevjerovatno što ih je navelo da vjeruju da je Bog stvaran.
Sveti Duh djeluje u svijetu, ali mi moramo biti sigurni da je duh kojeg biramo da slušamo u stvari Duh Božji. Biblija opisuje neke Božje natprirodne intervencije ili čuda. Iako su natprirodni znaci i čudesa neke biblijske ličnosti pridobili za Hrista – uključujući Saula, koji je postao Pavle, najpoznatiji svjetski misionar – moramo biti oprezni da nas ne vode isključivo okolnosti i emocije. U stvari, Jevrejima 11:1 govori nam da je vjera dokazivanje onoga što ne vidimo. Kao ljudi, ono što možemo vidjeti nikada nije cijela slika.
Kad je Isus bio na Zemlji, učinio je mnoga natprirodna čuda i znakove. Ali čak i tada, mnogi ljudi još uvijek nisu vjerovali u Njegovo božansko poslanje i misiju (Jovan 12:37). U Mateju 12. glava čitamo kako neke jevrejske vjerske vođe od Isusa traže znak s neba. Isus odgovara govoreći im: „Zao i preljubnički naraštaj traži znak.“ (Matej 12:39)
Na drugom mjestu Isus konstatuje kroz priču iz jevrejskog folklora da ako ih Zakon i proročanstva koja im je dao ne mogu uvjeriti, neće ni najveće čudo (Luka 16:19-31).
Iako Hrist očigledno ima silu da vrši znakove, čuda nisu platforma na kojoj treba da gradimo svoje pouzdanje u Boga.
Obmana putem demonskih čuda – odlika posletka vremena
Hrist je takođe učio o nadolazećem uništenju na kraju istorije pobune. Učenici su ga pitali: „Reci nam, kad će to biti i koji će biti znak tvog dolaska i kraja ovog doba?“ Prvo što im je Isus rekao bilo je: „Pazite da vas neko ne prevari“ (Matej 24:3,4), kako bi nam pokazao da će obmana označiti završne godine ove Zemljine istorije.
Danas zaista vidimo ove varljive znakove kao još jedan pokazatelj da živimo u poslednjem vremenu.
Simbolika u Otkrivenju 16:13 govori nam da demonski duhovi obmanjuju svijet. Mi se moramo čuvati od tih zlih duhova koji pokušavaju da imitiraju Božju moć da bi nas oteli od Njegove istine.
Druga stvar koju je Isus rekao svojim učenicima je da će mnogi doći tvrdeći da su Hrist. U stvari, Isus nam govori da će njihove obmane biti toliko jake, da ako bude moguće, zavedu čak i same izabrane (Matej 24:24).
Izabranici su oni koji Božiju riječ čine osnovom za vjeru – oni koji se drže centralnog vjerovanja Reformacije: Sola Scriptura. Izabrani žele da slijede Boga i vole istinu.
Iz Isusovih riječi znamo da će prevara zavladati u naše vrijeme. Kakvu prevaru treba da tražimo?
U Mateju 24:24, Isus nam govori da će u posljednjim vremenima Sotonine obmane biti raširene u pokušaju da obmanu sve – čak i Božje izabrane ljude. Jedan od načina na koji nas Sotona pokušava prevariti je falsifikovanje Božje sile čudesa.
Znaci i čuda savremenog doba
U prošlom vijeku, znakovi i čudesa pojavljuju se sve više i više u vezi sa katoličkom crkvom.
Katoličko vjerovanje da je Marija kraljica neba i posrednik između nas i Hrista nedavno je pojačano putem Marijinih ukazanja koja se pojavljuju širom svijeta. Ona je postala ključna figura koju treba obožavati.
Katolici su doživjeli sve vrste neobičnih pojava, ali to ne bi trebalo biti iznenađujuće, uzevši u obzir katoličku izjavu da su ukazanja važnija od teologije:
„Teolog Karl Rahner istakao je da nas mnogo lakše i efikasnije pokreću one božanske intervencije koje nazivamo ukazanjima nego apstraktna učenja poznatih teologa ili hijerarhija Crkve.“[1]
Neka čuda koja se događaju u katolicizmu izgledaju vrlo slično iskustvima mistika New Age-a.
1973. godine, na primjer, katolički otac Stefano Gobbi dobio je preko 600 diktiranih poruka koje je zapisao. Objavio ih je u knjizi pod naslovom „Sveštenici, Gospini voljeni sinovi“.
U toj knjizi on poziva sveštenike da budu vjerni papi i da se „potpuno pokore njegovim zapovijestima“, „spremni da se bore čak i do prolivanja svoje krvi kako bi ostali ujedinjeni sa njim.“[2]
New Age i katolicizam ne bi trebali imati ništa zajedničko, ali u stvarnosti su linije uvijek bile zamagljene. I New Age i katoličke prakse su adaptacije drevnog vavilonskog paganstva, a sada New Ageri i katolici vide iste varljive znakove i čuda u svojim sferama.
Istaknuta organizacija New Age-a Share International navodi mnoge slučajeve čudesnih znakova i čuda u katoličanstvu, pokretu New Agea, pa čak i islamu i hinduizmu:
„Svjedoci smo ogromnog porasta broja čudesnih pojava. Ljudi širom svijeta opisuju kako vide Madonu ili Isusa, dok mnogi drugi izvještavaju o susretu s ‘anđelima’. Stotine vide Maitreju u snovima, vizijama ili lično … religijske statue i ikone koje rone suze, pravu krv, pa čak i bisere; izvanredne hinduističke statue koje ‘piju mlijeko’ 1995; prikazi ili pojave Madone; svete poruke u voću i povrću…“[3]
Jedna nizozemska novinarska služba piše o čudima u Teheranu, Iran:
„U raznim djelovima grada izvještava se da je slika Isusa viđena na ogradama ili prozorima. Ljudi su se okupili da to svjedoče i sami.“ Tako piše iranski list Akhbar u svom izdanju za 25. decembar 1995. godine. Novinska agencija Reuters citira novinske izvještaje o Isusovom licu koje se pojavilo na zidu stana u iranskoj prestonici Teheranu. Izveštaj takođe pominje spontano izlečenje paralizovane djevojke iz hrišćanske porodice. Glasine su se širile poput požara u gradu, a stotine iranskih hrišćana i muslimana slilo se pred stambenu zgradu. Starija žena u crnom čadoru tvrdila je da se to ranije događalo i da je tom prilikom musliman muškarac koji boluje od raka ozdravio.[4]
New Age učitelj Benjamin Creme kaže da su znakovi koji se javljaju u svakoj religiji dokaz da New Age Hrist – Maitreja – dolazi:
„Ovi događaji se dešavaju širom svijeta i dio su znakova koje ljudi očekuju i traže u vezi sa ponovnim pojavljivanjem Hrista danas…
Oni su znaci da smo došli do kraja jedne ere i početka nove i da se Hrist vratio u svijet da otvori ovaj novi ciklus…
Jedan od Hristovih učenika kontaktirao me u januaru 1959. godine i ubrzo nakon toga, sam Maitreja dao je zadatak da mu pripremim put. To radim već skoro 20 godina. Moja uloga je da stvorim atmosferu nade i očekivanja za Hristov povratak, tako da On može ući u naš život bez kršenja naše slobodne volje.“[5]
Evo i drugih primjera znakova i čudesa koji se dešavaju širom svijeta:
- Ljekovita „čudesna“ voda
- Pojava krstova od svjetlosti
- Ikone koje piju mlijeko
- Kristalne suze
- Indijanski bijeli bivo
- Don Boscove vizije
- Ukazanja Gospe u Međugorju
- Čuda u pravoslavlju
- Čuda u islamu
- Čuda u budizmu
- Čuda u hinduizmu
Mogu li znakovi u New Age krugovima koji se tiču Maitreje i znakovi u katoličkim krugovima prema Mariji biti jedno te isto? Čini se da sličnosti u tim navodnim čudima ukazuju na to da su ona došla iz istog izvora. Ali kao što ćemo vidjeti u nastavku, ovi znaci i čuda se rijetko poklapaju sa objavom i karakterom pravog Boga i zbog toga nisu mogli ni poteći od Njega.
Stigme
Stigme su rane na tijelu koje odgovaraju patnji koju je Isus doživio tokom raspeća.
Uobičajene stigme uključuju rane na čelu koje su naizgled prouzrokovane trnovom krunom, tragove na šakama i stopalima gdje su Isusa probijali klinima, pa čak i tragove preko ruku i leđa slični onima koje je Isus podnosio zbog šibanja.
Većina stigmata javlja se u rimokatoličkim krugovima. Stigmatisti vjeruju da noseći stigme, oni trpe s Marijom, proslavljaju Hrista i pomažu u plaćanju kazne za grijehe drugih. Oni vjeruju da sam Bog nanosi te rane natprirodno.
Međutim, stigme su u suprotnosti sa samom Božjom prirodom. Pomirenje – Hristove patnje, smrt i uskrsenje u korist grešnika – beskorisno je ako se od ljudi traži da iznova podnose Hristove rane. Sveto Pismo nam govori da je Hrist umro jednom zauvijek (Jevrejima 9:12 i 10:10).
Neki slučajevi, poput rana ruku i stopala svetog Franja, mogu se objasniti kao rezultat drugih normalnih medicinskih problema. Međutim, nauka ne može lako objasniti neke stigme. To su varljive rane izazvane na natprirodan način, od sotone.
Marie Rose Ferron (1902-1936) bila je rimokatolkinja rođena u Kvebeku. Većinu svog kratkog odraslog života, koji je provela na Rhode Islandu, Ferron je iskusila strašne stigme.
Na njenim šakama, nogama, čelu i rukama pojavile su se krvave rane, a Ferron bi često padala u nesvijest od intenziteta bola. Ali prema jednoj biografiji, bila je srećna da pati, vjerujući da pati kako bi preuzela kaznu za grijeh drugih ljudi:
„Pronašla je čak ljubav prema stradanju koju je on ispunjavao u njenom smanjenom tijelu. Kako se priča o patnji razvijala sa mjesecima i godinama, saznanje da je bila žrtva postajalo je sve živopisnije.
Znala je da je mučena umjesto drugih i prihvatila je svoje zvanje da u svom tijelu nosi fizičku bol koja ih je poštedjela. I u tome je ličila na svog Učitelja, čija ju je ljubav natjerala da podnese kaznu čovječanstva umjesto njega.“[6]
Marie Rose Ferron umrla je u 33. godini života, još uvijek prekrivena bolnim stigmatizacijama.
Ako je Isus jednom umro, za sve naše grijehe, da li je potrebno da neko drugi trpi bol raspeća? Ne. Sotona – ne Bog – nanosi patnju stigmaticima.
Mnogi drugi su imali simptome slične Marie Ferron. Mlada sirijska djevojka po imenu Mirna Nazzour pretrpjela je intenzivno i bolno krvarenje iz ruku, nogu i glave.
Irska žena Christine Gallagher doživljava istu patnju. Drugi moderni stigmatičari su Therese Neumann iz Nemačke (1898-1962), Padre Pio iz Italije (1887-1968), Catalina Rivas iz Bolivije, i Julia Kim iz Koreje. Slične pojave zabilježene su čak i kod nekih ateista mistika, a nedavno i kod nas u regionu.
Stigmatizam je izjava da je Hristova žrtva nepotpuna. Sotona bi htio da vjerujemo da Hrist nije dovoljno moćan da obezbijedi spasenje i da to moramo sami zaraditi. Ali jednostavno nije biblijski da bilo ko više treba da pati kako bi platio za grijehe svijeta.
Nesretna istina je da ti jadni ljudi trpe nizašta. Njihova bol ne zadovoljava Boga i ne otkupljuje nijedan grijeh niti je to moguće.
Zajedničke karakteristike demonskih čuda
- Sadržaj i poruka znakova i čuda uvijek su prilagođeni pogrešnim vjerovanjima osoba kojima se demonstriraju. Na taj način oni se utvrđuju u obmani i postaju religijski fanatici koji dalje snažno utiču na druge. Na primjer, „Marija“ ili „Gospa“ u katoličkim krugovima djeluje i predstavlja se na način kakav bi očekivao posječan katolički vjernik na osnovu dogmi svoje crkve. Iz tih ukazanja može se zapaziti da se ona potpuno „polatinila“, „zaboravila“ i odbacila svoju izvornu jevrejsku vjeru.
- U pozadini demonskih znakova i čuda, naizgled ničim izazvanih, obično se nalazi kontaminacija okultizmom ili okultnim paganskim vjerovanjima i praksama.
- Kroz lažna čuda čudotvorne moći se pripisuju samim ljudima, ritualima, objektima i stvarima (koji su inače u funkciji idolatrije). Ona uvijek sadrže magijske elemente i imaju serijski karakter po šablonu koji se ponavlja.
- Ovi znaci i čuda nikada ne navode na upotrebu razuma, već podstiču emocije, zanos, ushićenje i fanatizam, gdje ne postoji nikakvo kritičko i objektivno preispitivanje.
- Lažni znaci i čuda su sami sebi svrha i imaju učinak spektakla za ljudska čula.
- Poruke koje se prenose putem čudnovatih pojava i vizija uglavnom su besmislene sa apsekta biblijske religioznosti, kontradiktorne Božjem karakteru i načinu djelovanja, ispunjene apelima na sujeverje, idolatriju ili crkvene tradicije, često patetične i usmjerene na emocije primaoca. Umjesto korigovanja zabluda i grijeha, one zapravo betoniraju postojeće zablude.
- Božji Plan spasenja kroz Isusa Hrista se indirektno negira i izvrće upućivanjem na spasenje djelima ili preko navodnih drugih posrednika između čovjeka i Boga (crkve, Marije, svetaca, crkvenih lidera, vjerskih idola, i sl.).
- Lažira se Hristova spasiteljska i posrednička misija putem stvaranja prevarne slike o univerzalnom ekumenskom hristu koji odobrava sve religije, čime se priprema teren za završnu obmanu Sotone koji će pred svijetom glumiti Hristov povratak.
- Stvara se lažna predstava o Bogu koja uklanja moralne zahtjeve i potrebu za istinskim posvećenjem karaktera, kroz traženje potvrđivanja religioznosti u znacima i čudima.
- Napokon, rodovi demonski proizvedenih znakova i čuda uvijek su na štetu njihovih primalaca, najprije kroz duhovnu kontaminaciju i sljepilo, a vrlo često i u cijelom daljem praktičnom životu i korisnosti. Premda se nekada događaju čudesna iscjeljenja (povlačenje neke bolesti koje su sami demoni izazvali), sudionici tih čuda najčešće postaju robovi demonskog tlačenja ili na neki način tragično okončaju svoje živote.
Na kraju, treba napomenuti da ovaj kraći osvrt nikako nije usmjeren protiv nečijih ličnih vjerskih ubjeđenja ili osjećanja, već je zapravo poziv na zdravorazumsko biblijski utemeljeno preispitivanje raznih natprirodnih pojava koje pretenduju na našu lojalnost i vjernost konceptima koje promovišu.
__________________________
[1] R. Vincent, Please Come Back to me and my Son (Ireland’s Eye Publications, 1992): 7.
[2] Father Gobbi’s interior locutions: Message 25.
[3] “Signs and Miracles,” Share International.
[4] NRC Handelsblad (Holland: 1995).
[5] Monte Leach, “Do you believe in miracles?” Interview with Benjamin Creme, Share International (July/August 1993).
[6] “Mystics of the Church: Marie Rose Ferron American Mystic-Visionary-Stigmatic”.
Ali prema jednoj biografiji, bila je srećna da pati, vjerujući da pati kako bi PREUZELA KAZNU za grijeh DRUGIH ljudi:…
Au covece! Pa bre jel su oni ljudi NORMALNI?!!! Jesu li IKAD u zivotu procitali SVETO PISMO?!!! Pa ovo je stvarno totalni idiotluk. Ovo je strasno, ovo je uzas zivi! Koliko polupan covek mora biti da ovako nesto veruje i cini. Sta rade njima tamo kad im toliko isperu mozak? Jel ih drogiraju ili sta? Nemam reci da opisem sve ove ljudske nebuloze i gluposti.
„Svjedoci smo ogromnog porasta broja čudesnih pojava. Ljudi širom svijeta opisuju kako vide Madonu ili Isusa, dok mnogi drugi izvještavaju o susretu s ‘anđelima’. Stotine vide Maitreju u snovima, vizijama ili lično … religijske statue i ikone koje rone suze, pravu krv, pa čak i bisere; izvanredne hinduističke statue koje ‘piju mlijeko’ 1995; prikazi ili pojave Madone; svete poruke u voću i povrću…“[3]
Strasno koliko ljudski umovi mogu biti zaglupljeni.