Filipljanima poslanica (2. glava)

  1. Ako, dakle, imate kakvog ohrabrenja u Hristu, ako imate kakve utehe podstaknute ljubavlju, ako imate kakvog zajedništva u duhu, ako imate kakve naklonosti i samilosti,
  2. upotpunite moju radost ovim: budite složni u razmišljanju i imajte istu ljubav, budite jednodušni, istog umnog sklopa,
  3. ništa ne radite iz častoljublja niti iz sujete, nego u poniznosti smatrajte druge većima od sebe,
  4. i ne gledajte samo na svoju korist nego i na korist drugih.
  5. Neka u vama bude tendencija* koja je u Hristu Isusu,

    * Ili: sklonost, duševno stanje, usmerenje volje.

  6. koji, iako je bio u Božjem obličju, nije se grabio da bude jednak sa Bogom,
  7. već se odrekao* samog sebe i uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima.

    * Ili: „ispraznio“ („kenoo“ na grčkom).

  8. Osim toga, kad je po obličju postao čovek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na krstu.
  9. Zato ga je Bog i uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena,
  10. da se u Isusovo ime savije svako koleno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom,
  11. i da svaki jezik prizna Isusa Hrista za Gospoda,* na slavu Boga Oca.

    * Vidi: Isaija 45:23. Uporedi sa Rimljanima 14:11 i 1. Korinćanima 10:4.

  12. Zato, voljeni moji, poslušni kao što ste uvek bili – ne samo kad sam s vama nego još više sada kad nisam s vama – radite na svom spasenju sa strahom i drhtanjem.
  13. Jer je Bog koji čini u vama da hoćete i radite kako je njemu ugodno.
  14. Sve radite bez gunđanja i prepiranja,
  15. da budete besprekorni i bezazleni, Božja deca bez mane usred pokvarenog i izopačenog naraštaja u kome kao svetlonoše svetlite u svetu,
  16. čvrsto se držeći reči života, da bih se mogao radovati u Hristov dan što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio.
  17. Ali ako se i izlivam kao žrtva levanica na vašu žrtvu i službu koju vršite podstaknuti verom, radostan sam i radujem se sa svima vama.
  18. A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
  19. Nadam se, ako bude volja Gospoda Isusa, da ću vam uskoro poslati Timoteja, da mi se duša razveseli kad saznam kako ste.
  20. Jer nemam nikog drugog poput njega ko bi se istinski brinuo za vašu dobrobit.
  21. Jer svi se drugi brinu samo o sebi, a ne o onome što pripada Hristu Isusu.
  22. Ali vi znate kakvim se dokazao, da je kao dete s ocem služio sa mnom u širenju dobre vesti.
  23. Dakle, nadam se da ću njega poslati čim vidim šta će biti sa mnom.
  24. A uveren sam, ako bude Gospodnja volja, da ću i sam uskoro doći.
  25. Ali, smatram da je potrebno da vam pošaljem Epafrodita, svog brata i saradnika i saborca, koga ste poslali da mi služi u mojim potrebama,
  26. jer čezne da sve vas vidi, i potišten je što ste čuli da se razboleo.
  27. Zaista, toliko se razboleo da je skoro umro, ali Bog mu se smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.
  28. Zato ću ga što pre poslati, da se opet obradujete kad ga vidite, a ja da budem manje žalostan.
  29. Primite ga, dakle, u Gospodu sa svakom radošću, i takve poštujte,
  30. jer se zbog Gospodnjeg dela sasvim približio smrti, izloživši svoj život opasnosti, da bi nadoknadio to što vi niste ovde da mi poslužite.