Rimljanima poslanica (14. glava)

  1. Prihvatite onoga ko je slab u veri, ali ne zato da prosuđujete nedoumice koje se javljaju u mislima.
  2. Neko veruje da sme sve da jede, a onaj ko je slab jede bilje.
  3. Ko jede, neka ne prezire onoga ko ne jede, a ko ne jede, neka ne osuđuje onoga ko jede, jer ga je Bog prihvatio.
  4. Ko si ti da osuđuješ tuđeg slugu? Njegov gospodar odlučuje da li će on stajati ili pasti. A stajaće, jer ga Gospod može podržati.
  5. Neko smatra da je jedan dan važniji od drugog, a drugi smatra da su svi dani jednaki. Neka svako bude potpuno uveren u svoje mišljenje.
  6. Ko poštuje određeni dan, poštuje ga za Gospoda. A ko ne poštuje taj dan, za Gospoda ga ne poštuje. I onaj koji jede, jede za Gospoda, jer izražava hvalu Bogu. A koji ne jede, za Gospoda ne jede.
  7. Jer niko od nas ne živi samo sebi i niko ne umire samo sebi.
  8. Jer ako živimo, Gospodu živimo, i ako umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, bilo da živimo bilo da umiremo, Gospodu pripadamo.
  9. Zato je Hristos umro i ustao, da bude Gospodar i mrtvima i živima.
  10. A ti, zašto osuđuješ svog brata? Ili zašto prezireš svog brata? Jer svi ćemo stati pred Hristovu sudsku stolicu.
  11. Jer je pisano: „‘Tako ja bio živ,’ govori Gospod, ‘preda mnom će se saviti svako koleno i svaki će jezik javno priznati Boga.’“*

    * Vidi: Isaija 45:23.

  12. Dakle, svako će od nas položiti Bogu račun za sebe.
  13. Zato nemojmo više osuđivati jedni druge, nego radije odlučite da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi se mogao spotaći ili posrnuti.
  14. Znam i uveren sam u Gospodu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi. Samo ako neko smatra nešto nečistim, njemu je to nečisto.*

    * „Nečisto“, grčki „koinos“ – profano, uobičajeno oskvrnjeno. U ovom poglavlju Pavle diskutuje o problemima hrišćana sa hranom u grčko-rimskom svetu tog doba. Uporedi sa 1. Korinćanima 8. glava i 10:19-21, 25-33.

  15. Jer ako je zbog hrane tvoj brat žalostan, više ne postupaš po ljubavi. Nemoj svojom hranom da upropastiš onoga za koga je Hristos umro.
  16. Ne dajte, dakle, da se loše govori o vašim dobrim delima.
  17. Jer Božje kraljevstvo nije jelo i piće, nego pravednost i mir i radost u Duhu svetom.
  18. Jer ko tako služi Hristu, služi Bogu, a i ljudi ga cene.
  19. Zato se trudimo da unapređujemo mir i da se međusobno izgrađujemo.
  20. Ne rušite Božje delo zbog jela. Zaista, sve je čisto, ali štetno je ako neko jede i time drugog navodi na spoticanje.
  21. Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne činiti ništa zbog čega bi se tvoj brat mogao spotaći, uvrediti ili postati slabiji.
  22. Uverenje koje imaš zadrži za sebe pred Bogom. Srećan je onaj ko samog sebe ne osuđuje zbog onoga što sam odobrava.
  23. Ali ako se dvoumi, već je osuđen ako jede, jer ne jede iz uverenja. A sve što nije iz uverenja, greh je.