Rimljanima poslanica (5. glava)

  1. Dakle, budući da smo opravdani verom, imamo mir s Bogom kroz našeg Gospoda Isusa Hrista,
  2. kroz koga verom imamo pristup ovoj blagodati u kojoj stojimo, i radujmo se u nadi da ćemo biti učesnici u Božjoj slavi.
  3. I ne samo to, nego radujmo se i u nevoljama, jer znamo da nevolja donosi istrajnost,
  4. istrajnost prokušanost, prokušanost nadu,
  5. a nada neće razočarati. Jer Božja ljubav je izlivena u naša srca kroz Duha svetog, koji nam je dat.
  6. Zaista, dok smo još bili slabi, Hristos je u vreme koje je za to bilo određeno umro za bezbožnike.
  7. Jer teško da bi neko umro za pravednika, ali za dobrog čoveka neko bi se možda i odvažio da umre.
  8. A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Hristos, dok smo još bili grešnici, umro za nas.
  9. Koliko ćemo više sada, kad smo njegovom krvlju opravdani, kroz njega biti spaseni od gneva.
  10. Jer ako smo, dok smo još bili neprijatelji, bili pomireni s Bogom smrću njegovog Sina, koliko ćemo više sada, kad smo pomireni, biti spaseni njegovim životom.
  11. I ne samo to, nego je Bog naša radost kroz našeg Gospoda Isusa Hrista, kroz koga smo sada pomireni s Bogom.
  12. Zato, kao što je kroz jednog čoveka u svet ušao greh i preko greha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagrešili...
  13. Jer do Zakona je greh bio u svetu, ali greh se ne uračunava ako nema zakona.
  14. Ipak, smrt je od Adama do Mojsija vladala i nad onima koji nisu počinili greh sličan prestupu kakav je počinio Adam, koji je tip onoga koji je imao da dođe.*

    * Kroz pad u greh, Adam je ostavio smrt u nasleđe celom čovečanstvu zbog stanja prestupa Zakona života. Pojmovi „u Adamu“ i „u Hristu“ imaju kolektivno značenje. Adam je slika ili tip Hrista, kao Oca čovečanstva u delima stvaranja i iskupljenja od greha, ali samo u kontrastu (vidi 1. Korinćanima 15:22). Mojsije je oličenje Zakona u pisanom obliku, što ne znači da Zakon prethodno nije bio poznat čoveku (vidi 1. Mojsijeva 26:5), ili da smrt nije nastavila vladati nakon Mojsija. Pavlova poenta je da iako Zakon nije postojao u eksplicitnom obliku do Mojsija, ljudi su umirali zbog greha u Adamu, bez obzira na svoje lične grehe i nivo poznavanja Zakona (vidi 1. Korinćanima 15:56; uporedi sa Rimljanima 7. glava).

  15. Ali s darom nije kao što je bilo s prestupom. Jer ako su zbog prestupa jednog čoveka mnogi umrli, Božja blagodat i njegov dar – koji je s blagodaću dat kroz jednog čoveka, Isusa Hrista – u izobilju su darovani mnogima.
  16. A s darom nije kao s grehom jednog čoveka. Jer presuda koja je usledila zbog jednog prestupa dovela je do osude, a blagodatni dar zbog mnogih prestupa za ishod ima opravdanje.
  17. Jer kad za greh jednog vlada smrt kroz jednog, koliko će više oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravednosti u životu vladati kroz jednog Isusa Hrista!
  18. Zato, dakle, kao što je sagrešenjem jednog na sve ljude došla osuda, tako i pravdom jednog dođe na sve ljude opravdanje života.
  19. Jer kao što su neposlušnošću jednog čoveka mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga mnogi postati pravedni.
  20. A uz to je došao Zakon kako bi se prestup još jasnije pokazao. Ali gde se pokazao greh, blagodat se pokazala u još većoj meri.
  21. Da bi, kao što greh vlada u smrti, tako i blagodat vladala pravednošću za život večni kroz Isusa Hrista, Gospoda našega.