Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (26. glava)

  1. U zemlji je nastala glad, posle one prve gladi koja je bila u vreme Abrama, pa se Isak uputio u Gerar kod Abimeleha, kralja Filisteja.
  2. Tada mu se pojavio Gospod i rekao mu: „Nemoj da silaziš u Egipat. Boravi u zemlji za koju ti kažem.
  3. Ostani u ovoj zemlji, a ja ću biti s tobom i blagosiljaću te, jer ću tebi i tvom potomstvu dati sve ove zemlje, i ispuniću zakletvu kojom sam se zakleo tvom ocu Abramu:
  4. Umnožiću tvoje potomstvo da ga bude kao zvezda na nebesima i tvom potomstvu daću sve ove zemlje, i preko tvog potomstva blagosloviće se svi narodi na zemlji,
  5. zato što je Abram slušao moj glas i izvršavao obaveze prema meni, moja uputstva, moje odredbe i moje zakone.“
  6. Tako je Isak ostao da živi u Geraru.
  7. Kad su se ljudi iz tog mesta raspitivali za njegovu ženu, on je govorio: „To mi je sestra.“ Bilo ga je strah da kaže: „To mi je žena,“ jer je mislio: „Ljudi iz ovog mesta ubiće me zbog Rebeke,“ zato što je bila veoma lepa.
  8. Pošto se Isak tamo duže zadržao, jednom je Abimeleh, kralj Filisteja, gledao kroz prozor i spazio ga kako grli svoju ženu Rebeku.
  9. Abimeleh je odmah pozvao Isaka i rekao mu: „Ona ti je u stvari žena! Zašto si onda rekao: ‘To mi je sestra?’“ Tada mu je Isak odgovorio: „Tako sam ti rekao jer sam se plašio da ću zbog nje poginuti.“
  10. Abimeleh je zatim rekao: „Šta si nam to učinio? Zamalo što neko iz naroda nije legao s tvojom ženom, i ti bi tako na nas svalio krivicu!“
  11. Tada je Abimeleh celom narodu dao ovaj nalog: „Ko god dirne ovog čoveka i njegovu ženu biće pogubljen!“
  12. Posle toga Isak je zasejao njive u onoj zemlji, i te godine je požnjeo stostruko, jer ga je Gospod blagoslovio.
  13. Tako je taj čovek postao velik i bivao sve veći dok nije postao veoma velik.
  14. Stekao je stada ovaca i goveda i mnogo slugu, a Filisteji su mu zavideli.
  15. Filisteji su zatrpali i napunili zemljom sve bunare koje su sluge njegovog oca iskopale u danima njegovog oca Abrama.
  16. Na kraju je Abimeleh rekao Isaku: „Idi od nas, jer si postao mnogo jači od nas.“
  17. Tako je Isak otišao odande, ulogorio se u dolini Gerar i tamo ostao da živi.
  18. Isak je opet iskopao bunare za vodu koji su bili iskopani u danima njegovog oca Abrama, a koje su Filisteji zatrpali nakon Abramove smrti. On im je dao ista imena koja im je dao i njegov otac.
  19. Isakove sluge su kopale u toj dolini i tako naišle na izvor pitke vode.
  20. Pastiri iz Gerara posvađali su se sa Isakovim pastirima, rekavši: „To je naša voda!“ Zato je Isak taj bunar nazvao Esek,* jer su se oni prepirali s njim.

    * „Esek“ znači „takmičenje, svađa“.

  21. Zatim su iskopali i drugi bunar pa su se i oko njega posvađali. Zato ga je Isak nazvao Sitna.*

    * „Sitna“ znači „optužba“.

  22. On je otišao odande i iskopao još jedan bunar, ali se oko njega nisu posvađali. Zato ga je on nazvao Rehobot,* rekavši: „Gospod nam je sada dao dovoljno prostora i učinio nas plodnim u ovoj zemlji.“

    * „Rehobot“ znači „široki, prostori“.

  23. Odande je otišao u Beršebu.
  24. Te noći Gospod mu se pojavio i rekao: „Ja sam Bog tvog oca Abrama. Ne boj se, ja sam s tobom, i blagosloviću te i umnožiću tvoje potomstvo zbog mog sluge Abrama.“
  25. Zato je Isak na tom mestu podigao oltar i prizvao Gospodnje ime. Tamo je razapeo svoj šator, a njegove sluge su iskopale bunar.
  26. Kod njega je iz Gerara došao Abimeleh sa Ohozatom, svojim bliskim prijateljem, i Fikolom, zapovednikom svoje vojske.
  27. Isak ih je upitao: „Zašto ste došli, kad me mrzite i kad ste me oterali od sebe?“
  28. Oni su odgovorili: „Zaista smo videli da je Gospod s tobom. Zato smo rekli: ‘Hajde da se zakunemo jedan drugome zakletvom između nas i tebe, i da sklopimo savez s tobom,
  29. da nam nećeš učiniti nikakvo zlo, kao što ni mi nismo dirali tebe, nego smo ti činili samo dobro kad smo te pustili da odeš u miru. Ti si onaj koga je Gospod blagoslovio.’“
  30. Tada im je Isak priredio gozbu i oni su jeli i pili.
  31. Sledećeg jutra su rano ustali i zakleli se jedan drugom. Zatim ih je Isak otpustio i oni su otišli u miru.
  32. Istog dana došle su Isakove sluge, i javili mu za bunar koji su iskopali, rekavši: „Našli smo vodu!“
  33. On ga je nazvao Šeba. Zato se i onaj grad sve do danas zove Beršeba.
  34. Kad je Isav imao četrdeset godina uzeo je za ženu Juditu, kćer Beirija Hetejina, i Bašematu, kćer Elona Hetejina.
  35. One su zagorčavale život Isaku i Rebeki.