Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (22. glava)

  1. Posle tih događaja Bog je iskušao Abrama. Rekao mu je: „Abrame!“ A on je odgovorio: „Evo me!“
  2. Tada mu je Bog rekao: „Uzmi svog sina jedinca Isaka, koga toliko voliš, idi u zemlju Moriju i tamo ga prinesi kao žrtvu paljenicu na jednom brdu koje ću ti pokazati.“
  3. Tako je Abram ustao rano ujutru, osamario magarca i poveo sa sobom dvojicu svojih slugu i svog sina Isaka. Nasekao je drva za žrtvu paljenicu, ustao i krenuo ka mestu koje mu je Bog pokazao.
  4. Trećeg dana Abram je podigao oči i izdaleka ugledao to mesto.
  5. Tada je rekao svojim slugama: „Vi ostanite ovde s magarcem, a ja i dete idemo tamo da se poklonimo Bogu, pa ćemo se vratiti k vama.“
  6. Zatim je Abram uzeo drva za žrtvu paljenicu i stavio ih na leđa svom sinu Isaku, a on je poneo žar i nož, pa su obojica pošla dalje.
  7. Tada Isak reče svom ocu Abramu: „Oče!“ A on odgovori: „Evo me, sine!“ A on ga upita: „Evo žara i drva, ali gde je jagnje za žrtvu paljenicu?“
  8. Abram odgovori: „Bog će se pobrinuti za jagnje za žrtvu paljenicu, sine.“ I obojica su produžila dalje.
  9. Na kraju su stigli do mesta koje mu je Bog pokazao. Abram je tamo podigao oltar, naslagao drva, svezao svom sinu Isaku ruke i noge i položio ga preko drva na oltaru.
  10. Tada je Abram pružio ruku i uzeo nož da ubije svog sina.
  11. Ali ga Gospodnji anđeo pozva s nebesa i reče: „Abrame! Abrame!“ A on odgovori: „Evo me!“
  12. Zatim mu reče: „Ne diži ruku na dete i ne čini mu ništa, jer sada znam da se bojiš Boga kad nisi odbio da mi daš svog sina jedinca.“
  13. Tada je Abram podigao oči i pogledao, kad gle, malo dalje od njega jedan ovan se rogovima zapleo u grmu. Abram je otišao, uzeo ovna i prineo ga kao žrtvu paljenicu umesto svog sina.
  14. To mesto Abram je nazvao: „Gospod će se postarati.“* Zato se danas obično kaže: „Na svom brdu Gospod će se postarati za ono što je potrebno.“

    * U originalu: „Jehova-Jire“.

  15. Gospodnji anđeo je još jednom s nebesa pozvao Abrama
  16. i rekao: „Zaklinjem se samim sobom,“ govori Gospod, „zato što si ovo učinio i nisi odbio da mi daš svog sina jedinca,
  17. zaista ću te blagosloviti i zaista ću umnožiti tvoje potomstvo da ga bude kao zvezda na nebesima i kao peska na obali mora. Tvoje će potomstvo preuzeti kapiju svojih neprijatelja,
  18. i preko tvog potomstva blagosloviće se svi narodi na zemlji zato što si poslušao moj glas.“
  19. Zatim se Abram vratio svojim slugama, pa su ustali i zajedno pošli u Beršebu. Abram je i dalje živeo u Beršebi.
  20. Posle tih događaja do Abrama je došao glas: „Evo, i Melha je rodila sinove tvom bratu Nahoru:
  21. prvenca Uza i njegovog brata Buza, i Kamuela, Aramovog oca,
  22. i Hazada, Azava, Faldesa, Jeldafa i Batuela.“
  23. Batuelu se rodila Rebeka. Ovu osmoricu Melha je rodila Abramovom bratu Nahoru.
  24. On je imao i inoču* koja se zvala Revma. Ona je rodila Tabeka, Gama, Tohosa i Mahu.

    * Inoča (konkubina) je žena u poligamnom braku koju muž uzima pored svoje prave supruge.