Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (30. glava)

  1. Kad je Rahela videla da Jakovu ne rađa decu, postala je ljubomorna na svoju sestru i rekla je Jakovu: „Daj mi decu ili ću umreti.“
  2. Tada se Jakov razgnevi na Rahelu i reče joj: „Zar sam ja na mestu Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?“
  3. A ona mu reče: „Evo moje robinje Bilhe. Lezi s njom i neka rodi na mojim kolenima, pa da i ja dobijem decu preko nje.“
  4. Tako mu je ona dala za ženu svoju sluškinju Bilhu, i Jakov je legao s njom.
  5. Bilha je zatrudnela i rodila Jakovu sina.
  6. Tada je Rahela rekla: „Bog je bio moj sudija i čuo je moj glas, pa mi je dao sina.“ Zato mu je dala ime Dan.*

    * „Dan“ znači „sudija“.

  7. Rahelina sluškinja Bilha opet je zatrudnela i Jakovu rodila drugog sina.
  8. Tada je Rahela rekla: „Žestoko sam se rvala sa svojom sestrom i pobedila sam!“ Zato mu je dala ime Neftalim.*

    * „Neftalim“ znači „moje rvanje, moja borba“.

  9. Kad je Lea videla da više ne rađa, uzela je svoju sluškinju Zelfu i dala je Jakovu za ženu.
  10. Tako je Leina sluškinja Zelfa rodila Jakovu sina.
  11. Tada je Lea rekla: „Kakva sreća!“ Zato mu je dala ime Gâd.*

    * „Gâd“ znači „sreća“.

  12. Zatim je Leina sluškinja Zelfa rodila Jakovu drugog sina.
  13. Tada je Lea rekla: „Kako sam srećna! Žene će me zvati srećnom.“ Zato mu je dala ime Ašer.*

    * „Ašer“ znači „srećan“.

  14. Jednog dana u vreme pšenične žetve, Ruben je u polju našao jabuke mandragore, pa ih je odneo svojoj majci Lei. Tada Rahela reče Lei: „Molim te, daj mi nekoliko mandragora koje je našao tvoj sin.“
  15. Ona joj odgovori: „Zar ti je malo što si mi uzela muža, pa sada hoćeš da mi uzmeš i mandragore?“ Rahela joj reče: „Neka zato Jakov noćas legne s tobom u zamenu za mandragore koje je našao tvoj sin.“
  16. Kad se Jakov uveče vraćao iz polja, Lea mu je izašla u susret i rekla mu: „Sa mnom ćeš leći, jer sam te pridobila za mandragore koje je našao moj sin.“ Tako je on te noći legao s njom.
  17. Bog je čuo Leu i uslišio je, tako da je ona zatrudnela i Jakovu rodila petog sina.
  18. Tada Lea reče: „Bog me je nagradio što sam svom mužu dala svoju sluškinju.“ Zato mu je dala ime Isahar.*

    * „Isahar“ znači „on je nagrada (plata)“.

  19. Ona je još jednom zatrudnela i Jakovu rodila šestog sina.
  20. Tada Lea reče: „Bog mi je dao lep poklon. Moj muž će me napokon prihvatiti, jer sam mu rodila šest sinova.“ Zato mu je dala ime Zebulon.*

    * „Zebulon“ znači „stan, boravište.“ Moguće je i značenje: „prihvatiti, podnositi, gospodariti“.

  21. Posle toga rodila je kćer i dala joj ime Dina.
  22. Na kraju se Bog setio Rahele. Bog ju je čuo i uslišio je, učinivši je plodnom.
  23. Ona je zatrudnela i rodila sina. Tada je rekla: „Bog je uklonio moju sramotu!“
  24. Zato mu je dala ime Josif,* rekavši: „Gospod mi dodaje još jednog sina.“

    * Skraćeni oblik imena „Josifija,“ koje znači „neka Gospod pridoda (umnoži)“.

  25. Kada je Rahela rodila Josifa, Jakov je rekao Labanu: „Pusti me da idem u svoje mesto i u svoju zemlju.
  26. Daj mi moje žene i moju decu, za koje sam ti služio, pa da idem, jer ti dobro znaš kako sam ti služio.“
  27. Tada mu Laban reče: „Ako sam našao milost u tvojim očima, ostani kod mene. Znam da me Gospod blagosilja zbog tebe.“
  28. On još reče: „Odredi platu i ja ću ti je dati.“
  29. A Jakov mu na to reče: „Dobro znaš kako sam ti služio i kako sam se brinuo o tvojoj stoci.
  30. Ono malo što si imao, pre nego što sam došao, sada se veoma umnožilo, jer te Gospod blagosiljao otkad sam došao. A kada ću učiniti nešto i za svoj dom?“
  31. Tada ga je Laban upitao: „Šta da ti dam?“ Jakov je odgovorio: „Ništa ne treba da mi daš! Ako uradiš ovo što ću ti reći, opet ću pasti i čuvati tvoje stado.
  32. Danas ću proći kroz celo tvoje stado. Odvoj iz njega svaku pegavu i šarenu ovcu, svakog tamnosmeđeg mladog ovna i svaku šarenu i pegavu kozu. Neka to od sada bude moja plata.
  33. A moje poštenje posvedočiće za mene kad god dođeš da pregledaš moju platu. Svaka koza koja nije pegava i šarena i svaki mladi ovan koji nije tamnosmeđ, a koji se nađu kod mene, neka se smatraju ukradenim.“
  34. Na to mu Laban reče: „Dobro! Neka bude kako si kazao.“
  35. Tog dana on je odvojio prugaste i šarene jarce i sve pegave i šarene koze, sve što je na sebi imalo nešto belo, i sve tamnosmeđe mlade ovnove, pa ih je predao u ruke svojim sinovima.
  36. Posle toga se udaljio tri dana hoda od Jakova, koji je pasao ostalo Labanovo stado.
  37. Tada je Jakov uzeo nekoliko zelenih prutova s drveta breze, badema i platana, i na nekim mestima ogulio koru i tako napravio bele pruge.
  38. Na kraju je te prutove koje je ogulio stavio u korita pred stado, u pojila s vodom, gde je stado dolazilo da pije, da bi se stoka uspaljivala kada dođe da pije.
  39. Tako se stado uspaljivalo gledajući u prutove, a ono što se rađalo bilo je prugasto, pegavo i šareno.
  40. Jakov je odvojio mlade ovnove, a zatim je okrenuo stado prema prugastim i tamnosmeđim životinjama iz Labanovog stada. Onda je odvojio na stranu svoje stado i nije ga stavljao s Labanovim stadom.
  41. I kad god bi jača stada dolazila, Jakov bi stavljao prutove u korita pred stado, kako bi se gledajući u te prutove stado uspaljivalo.
  42. A kad bi stado bilo slabo, nije ih stavljao. Tako su slabe uvek bile za Labana, a jake za Jakova.
  43. Tako je Jakov postajao sve bogatiji, i imao je mnogo stoke, sluškinja i slugu, kamila i magaraca.