Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (29. glava)

  1. Zatim je Jakov krenuo dalje i uputio se u zemlju stanovnika Istoka.
  2. Tamo je u polju ugledao bunar pored kog su ležala tri stada ovaca, jer su se na tom bunaru pojila stada. Na otvoru bunara bio je jedan veliki kamen.
  3. Kad bi se tamo okupila sva stada, pastiri bi uklonili* kamen s otvora bunara i napojili stada, a posle bi vratili kamen na njegovo mesto, na otvor bunara.

    * Doslovno: „otkotrljali“.

  4. Jakov ih je upitao: „Odakle ste, braćo moja?,“ a oni su odgovorili: „Iz Harana.“
  5. Tada ih upita: „Poznajete li Labana, Nahorovog unuka?,“ a oni odgovoriše: „Poznajemo.“
  6. Zatim ih upita: „Da li je on dobro?“ Oni rekoše: „Dobro je. Evo dolazi njegova kći Rahela s ovcama!“
  7. Tada on reče: „Ali još je dan. Nije još vreme da se skupljaju stada. Napojte ovce, a onda ih pustite da pasu.“
  8. A oni mu na to rekoše: „Ne možemo to da uradimo dok se ne skupe sva stada i ne ukloni kamen s otvora bunara. Onda možemo napojiti ovce.“
  9. Dok je još s njima razgovarao, došla je Rahela sa ovcama svog oca, jer je bila pastirica.
  10. Kad je Jakov video Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, i ovce Labana, brata svoje majke, odmah je prišao, uklonio kamen s otvora bunara i napojio ovce Labana, brata svoje majke.
  11. Onda je Jakov poljubio Rahelu i glasno zaplakao.
  12. Zatim je Jakov rekao Raheli da je on rođak njenog oca i da je Rebekin sin. Ona je otrčala i ispričala to svom ocu.
  13. Čim je Laban čuo vest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrčao mu je u susret. Zagrlio ga je, poljubio i doveo u svoju kuću. Tada je Jakov ispričao Labanu sve što mu se dogodilo.
  14. Onda mu je Laban rekao: „Ti si zaista moja kost i moje meso.“ Tako je Jakov ostao kod njega mesec dana.
  15. Nakon toga, Laban je rekao Jakovu: „Da li ćeš mi zato što si moj rođak služiti badava? Reci mi, šta želiš da ti bude plata?“
  16. Laban je imao dve kćeri. Starija se zvala Lea, a mlađa Rahela.
  17. Ali Leine su oči bile slabe, dok je Rahela bila lepa stasa i lepa lica.
  18. Jakov je zavoleo Rahelu. Zato je rekao: „Služiću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.“
  19. Laban je na to rekao: „Bolje da je dam tebi nego nekom drugom čoveku. Ostani kod mene.“
  20. Jakov je služio za Rahelu sedam godina, ali to mu se činilo kao nekoliko dana, zato što ju je voleo.
  21. Zatim je Jakov rekao Labanu: „Daj mi moju ženu, jer se završilo vreme mog služenja, pa da legnem s njom.“
  22. Tada je Laban pozvao sve ljude iz onog mesta i priredio gozbu.
  23. Ali te večeri uzeo je svoju kćer Leu i uveo je kod Jakova koji je legao s njom.
  24. Laban je svoju sluškinju Zelfu dao svojoj kćeri Lei da joj bude sluškinja.
  25. Ujutru se videlo da je to bila Lea. Zato je rekao Labanu: „Šta si mi to učinio? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?“
  26. Laban je odgovorio: „Kod nas nije običaj da se mlađa uda pre starije.
  27. Proslavi do kraja ovu sedmicu sa ovom ženom, pa ćeš onda dobiti i drugu ženu za još sedam godina koje ćeš mi služiti.“
  28. Jakov je tako postupio i proslavio do kraja tu sedmicu s tom ženom, a onda mu je Laban dao i svoju kćer Rahelu za ženu.
  29. Laban je svoju sluškinju Bilhu dao svojoj kćeri Raheli da joj bude sluškinja.
  30. Zatim je Jakov legao i s Rahelom koju je voleo više nego Leu, i služio je kod Labana još sedam godina.
  31. Kad je Gospod video da Lea nije voljena, učinio ju je plodnom, a Rahela je bila nerotkinja.
  32. Lea je zatrudnela, rodila sina i dala mu ime Ruben,* rekavši: „Gospod je video moju nevolju, pa će me sada moj muž zavoleti.“

    * „Ruben“ znači „gledajte, sin!“

  33. Zatim je opet zatrudnela, rodila sina i rekla: „Gospod je čuo da nisam voljena, pa mi je dao i ovoga.“ Zato mu je dala ime Simeon.*

    * „Simeon“ znači „čuti“ (u smislu: poslušati, uslišiti).

  34. Opet je zatrudnela, rodila sina i rekla: „Sad će mi muž biti privržen, jer sam mu rodila tri sina.“ Zato je on dobio ime Levije.*

    * „Levije“ znači „privržen“.

  35. Još jednom je zatrudnela, rodila sina i rekla: „Ovog puta hvaliću Gospoda.“ Zato mu je dala ime Juda.* Posle toga, neko vreme nije rađala.

    * „Juda“ znači „hvaljen, slavljen“.