Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (7. glava)

  1. Gospod je rekao Noju: „Uđite u barku, ti i ceo tvoj dom, jer sam video da si pravedan preda mnom usred ovog naraštaja.
  2. Od svih čistih životinja uzmi sa sobom po sedmoro, mužjaka i njegovu ženku; a od svih nečistih životinja samo po dvoje, mužjaka i njegovu ženku.
  3. Isto tako i od stvorenja koja lete po nebesima po sedmoro, mužjaka i ženku, da im se sačuva vrsta na zemlji.
  4. Jer za samo sedam dana pustiću da na zemlju pada kiša četrdeset dana i četrdeset noći; i zbrisaću s lica zemlje sve što postoji, sve što sam načinio.“
  5. Noje je učinio sve onako kako ga je Gospod uputio.
  6. Noje je imao šesto godina kada su vode potopa došle na zemlju.
  7. Tako je Noje ušao u barku pred vodama potopa, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova.
  8. Od svih čistih i od svih nečistih životinja, i od stvorenja koja lete i od svega što se miče po zemlji,
  9. k Noju u barku ušlo je po dvoje, mužjak i ženka, baš kao što je Bog uputio Noja.
  10. Posle sedam dana vode potopa zaista su došle na zemlju.
  11. Kad je Noje imao šesto godina,* drugog meseca, sedamnaestog dana u mesecu, tog dana provalili su svi izvori ogromnog vodenog bezdana i otvorile su se brane na nebesima.

    * Potop se dogodio 1656 godina posle Stvaranja, ili pre oko 4.600 godina.

  12. Kiša je pljuštala na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
  13. Tog dana Noje je ušao u barku, i s njim njegovi sinovi Sim, Ham i Jafet, njegova žena i tri žene njegovih sinova;
  14. oni i sve divlje životinje po svojim vrstama, sva stoka po svojim vrstama, sve druge životinje što se miču po zemlji po svojim vrstama, sva stvorenja koja lete po svojim vrstama, sve ptice i sva krilata stvorenja.
  15. I tako je k Noju u barku ulazilo dvoje po dvoje, od svake vrste stvorenja u kome je duh života.
  16. Od svake vrste stvorenja ušli su mužjak i ženka, baš kao što je Bog uputio Noja. Zatim je Gospod zatvorio vrata za njim.
  17. Vode potopa padale su na zemlju četrdeset dana i sve više su rasle i podigle barku, tako da je ona plovila visoko iznad zemlje.
  18. Vode su bujale i sve se više dizale nad zemljom, a barka je plovila na površini vode.
  19. I vode su toliko preplavile zemlju da su prekrile sve visoke gore pod celim nebesima.
  20. Vode su se podigle petnaest lakata iznad potopljenih gora.
  21. Tako je izginulo svako stvorenje koje se micalo po zemlji: stvorenja koja lete, stoka, divlje životinje, mnoštvo drugih stvorenja koja vrve po zemlji, kao i svi ljudi.
  22. Sve u čijim je nozdrvama bio dah života – sve što je bilo na kopnu – izginulo je.
  23. Tako je on istrebio s lica zemlje sve što je postojalo, čoveka, divlje životinje, druge životinje što se miču i stvorenja koja lete po nebesima, sve je bilo istrebljeno sa zemlje. Preživeli su samo Noje i oni koji su bili s njim u barci.
  24. A vode su prekrivale zemlju sto pedeset dana.