Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (11. glava)

  1. Cela zemlja je imala samo jedan jezik i iste reči.
  2. Dok su ljudi išli prema istoku otkrili su jednu ravnicu u zemlji Šinar, i tu su se naselili.
  3. Tada su jedni drugima govorili: „Hajde da pravimo cigle i da ih pečemo.“ Tako su im cigle služile kao kamen, a zemljana smola* kao malter.

    * Ili: „bitumen“.

  4. Zatim su rekli: „Sazidajmo sebi grad i kulu kojoj će vrh dopirati do nebesa da bismo sebi stekli slavno ime i da se ne bismo rasejali po svoj zemlji.“
  5. Gospod je sišao da vidi grad i kulu koju su zidali ljudski sinovi.
  6. Zatim je Gospod rekao: „Oni su jedan narod i svi govore jednim jezikom, i evo šta su počeli da rade. Šta god naume da urade, ništa im neće biti nedostižno.
  7. Hajde da siđemo i da im napravimo pometnju u jeziku tako da ne razumeju jedan drugoga.“
  8. Tako ih je Gospod odande rasejao po celoj zemlji i prestali su da zidaju grad.
  9. Zato je taj grad nazvan Vavilon,* jer je tamo Gospod napravio pometnju u jeziku kojim se govorilo na celoj zemlji. Gospod ih je odande rasejao po celoj zemlji.

    * Vavilonska kula građena je oko 340 godina nakon Potopa (2228. p.n.e.). Zamisao graditelja bila je da naprave „Bab-El“ ili „kapiju k nebu“ („vrata Božja“) kroz vlastiti centar moći i pseudo versku i političku upravu, ali Bog je osujetio ovaj projekat i nazvao ga „Vavilon“ [Babilon] – „zbrka“, od glagola „balal“ (pomešati; pobrkati).

  10. Ovo su događaji iz Simovog života: Kada je Sim imao sto godina, rodio mu se Arfaksad, dve godine posle potopa.
  11. Nakon što mu se rodio Arfaksad, Sim je živeo još petsto godina. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  12. Kada je Arfaksad imao trideset i pet godina, rodio mu se Šela.
  13. Nakon što mu se rodio Šela, Arfaksad je živeo još četiristo i tri godine. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  14. Kada je Šela imao trideset godina, rodio mu se Eber.
  15. Nakon što mu se rodio Eber, Šela je živeo još četiristo i tri godine. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  16. Kada je Eber imao trideset i četiri godine, rodio mu se Peleg.
  17. Nakon što mu se rodio Peleg, Eber je živeo još četiristo trideset godina. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  18. Kada je Peleg imao trideset godina, rodio mu se Reu.
  19. Nakon što mu se rodio Reu, Peleg je živeo još dvesta i devet godina. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  20. Kada je Reu imao trideset i dve godine, rodio mu se Seruh.
  21. Nakon što mu se rodio Seruh, Reu je živeo još dvesta i sedam godina. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  22. Kada je Seruh imao trideset godina, rodio mu se Nahor.
  23. Nakon što mu se rodio Nahor, Seruh je živeo još dvesta godina. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  24. Kada je Nahor imao dvadeset i devet godina, rodio mu se Tara.
  25. Nakon što mu se rodio Tara, Nahor je živeo još sto i devetnaest godina. Za to vreme rodilo mu se još sinova i kćeri.
  26. Kada je Tara imao sedamdeset godina, rodili su mu se Abram, Nahor i Haran.
  27. Ovo su događaji iz Tarinog života. Tari su se rodili Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
  28. Haran je umro dok je bio sa svojim ocem Tarom u zemlji gde se rodio, u Uru Haldejskom.
  29. Abram i Nahor su se oženili. Abramova žena zvala se Sara a Nahorova žena zvala se Melha, kći Harana, koji je bio otac Melhe i Jishe.
  30. Sara je bila nerotkinja; nije imala dece.
  31. Posle toga Tara je uzeo svog sina Abrama i svog unuka Lota, Haranovog sina, i svoju snahu Saru, ženu svog sina Abrama, i oni su pošli s njim iz Ura Haldejskog u hanansku zemlju. Posle nekog vremena stigli su u Haran i tamo se nastanili.
  32. Tara je živeo ukupno dvesta i pet godina. Zatim je umro u Haranu.