Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (39. glava)

  1. Josif je bio odveden u Egipat. Egipćanin Potifar, faraonov dvoranin i zapovednik telesne straže, kupio ga je iz ruku Ismailaca koji su ga odveli tamo.
  2. Ali Gospod je bio s Josifom, tako da je on u svemu imao uspeha i imao je određene odgovornosti u domu svog gospodara, Egipćanina.
  3. Njegov gospodar je video da je Gospod s njim i da mu Gospod daje uspeh u svemu što radi svojim rukama.
  4. Josif je sticao naklonost u očima svog gospodara i uvek ga je služio, tako da ga je on postavio nad svojim domom, i sve što je imao dao je njemu u ruke.
  5. Otkad ga je postavio nad svojim domom i nad svim što je imao, Gospod je zbog Josifa blagosiljao dom tog Egipćanina. Gospodnji blagoslov bio je nad svim što je on imao u domu i u polju.
  6. Na kraju je sve što je imao prepustio u Josifove ruke, i nije se brinuo ni za šta što je imao osim za hleb koji je jeo. A Josif je izrastao u mladića lepog stasa i lepog lica.
  7. Posle nekog vremena žena njegovog gospodara bacila je oko na Josifa i rekla mu: „Lezi sa mnom.“
  8. Ali on to nije hteo, već je rekao ženi svog gospodara: „Moj gospodar se ne brine ni za šta u svom domu, i sve što ima dao je meni u ruke.
  9. U ovom domu niko nije veći od mene, i on mi nije uskratio ništa, osim tebe, jer si mu ti žena. Kako bih onda mogao da učinim tako veliko zlo i zgrešim Bogu?“
  10. Ona je tako iz dana u dan nagovarala Josifa, ali on nije pristao da legne s njom, niti da se zadržava kod nje.
  11. Ali jednog dana on je kao i obično ušao u kuću da uradi svoj posao, a unutra nije bilo nikoga od ukućana.
  12. Tada ga je ona uhvatila za haljinu i rekla: „Lezi sa mnom!“ Ali on joj se otrgao, ostavio svoju haljinu u njenoj ruci i pobegao napolje.
  13. Kada je videla da je on ostavio svoju haljinu u njenoj ruci i pobegao napolje,
  14. dozvala je ukućane i rekla im: „Gle, doveo nam je ovog čoveka Jevrejina da nam se podsmeva. On je došao kod mene da legne sa mnom, ali ja sam vikala iz sveg glasa.
  15. A kad je čuo kako vičem, ostavio je svoju haljinu pored mene i pobegao napolje.“
  16. Ona je držala njegovu haljinu pored sebe dok njegov gospodar nije došao kući.
  17. Onda mu je ovako rekla: „Onaj sluga Jevrejin koga si nam doveo, došao je kod mene da mi se podsmeva.
  18. A kad sam zavikala, ostavio je svoju haljinu pored mene i pobegao napolje.“
  19. Kada je njegov gospodar čuo reči svoje žene, koja je rekla: „To i to mi je učinio tvoj sluga,“ žestoko se razgnevio.
  20. Tada je Josifov gospodar uzeo Josifa i bacio ga u zatvor, tamo gde su bili zatvoreni kraljevi zatvorenici, i on je tamo ostao.
  21. Ali Gospod je i dalje bio s Josifom i bio je prema njemu milostiv pa mu je dao da nađe milost u očima upravitelja zatvora.
  22. Zato je upravitelj zatvora predao u Josifove ruke sve zatvorenike koji su bili u zatvoru, i on je bio odgovoran za sve poslove koje su oni tamo obavljali.
  23. Upravitelj zatvora nije više nadgledao baš ništa što je bilo u njegovim rukama, jer je Gospod bio s Josifom i Gospod mu je davao uspeh u svemu što je radio.