Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (9. glava)

  1. Bog je blagoslovio Noja i njegove sinove i rekao im: „Rađajte se i množite se i napunite zemlju.
  2. Neka vas se boje i neka pred vama strahuju sva stvorenja na zemlji, sva stvorenja koja lete po nebesima, sve što se miče po zemlji i sve morske ribe. U vaše je ruke sve to predato.
  3. Sve što se miče što je živo neka vam bude za hranu, kao što sam vam dao i sve zeleno bilje.*

    * Posle Potopa, trećeg velikog prokletstva na zemlji, i usled znatno izmenjenih uslova života, Bog je dopustio mesnu ishranu za ljude. Ali kao što izraz „sve bilje“ podrazumeva samo jestive biljke za čoveka, tako se „sve što se miče“ odnosi samo na čiste životinje, koja podela je bila poznata od početka. Dodatni detalji kao „što je živo“ i zabrana konzumacije krvi (4. stih) ukazuju na iste zakone koji su kasnije sistematizovani u Levitskoj knjizi 11. glava.

  4. Samo ne jedite meso s njegovom dušom, to jest s njegovom krvlju.
  5. Ali vašu ću krv za vaše duše tražiti. Tražiću je od svake životinje, i od ruke ljudske, od njegovog bližnjeg, tražiću čovekovu dušu.
  6. Ko god prolije čovekovu krv, i njegovu će krv proliti čovek, jer je Bog po svom obličju načinio čoveka.
  7. Rađajte se i množite se, raselite se po zemlji i napunite je.“
  8. Zatim je Bog rekao Noju i njegovim sinovima:
  9. „Evo, sklapam savez s vama i s vašim potomstvom posle vas,
  10. i sa svim živim dušama koje su s vama, s pticama, sa stokom, sa svim drugim zemaljskim stvorenjima što su s vama – sa svim što je izašlo iz barke, sa svim stvorenjima na zemlji.
  11. Sklapam savez s vama: Nikada više svako telo neće izginuti od voda potopa, i nikada više neće biti potopa da opustoši zemlju.“
  12. Bog je još rekao: „Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svim živim dušama koje su s vama, za sve naraštaje, doveka.
  13. Svoju dugu stavljam u oblak, i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje.
  14. I kad god navučem oblak nad zemlju, tada će se u oblaku pojaviti duga.
  15. Ja ću se setiti saveza između mene i vas i svih živih duša svake vrste. I nikada više od voda neće nastati potop da uništi sva stvorenja.
  16. Duga će se pojaviti u oblaku, i ja ću je videti i setiću se saveza koji će doveka trajati između mene i svih živih duša, svih stvorenja na zemlji.“
  17. Bog je ponovo rekao Noju: „Ovo je znak saveza koji sklapam sa svakim stvorenjem na zemlji.“
  18. Nojevi sinovi koji su izašli iz barke bili su Sim, Ham i Jafet. Kasnije se Hamu rodio Hanan.
  19. Njih trojica su bili Nojevi sinovi, i od njih je nastalo stanovništvo cele zemlje.
  20. Noje je počeo da obrađuje zemlju i zasadio je vinograd.
  21. Jednom kad je pio vino, opio se i otkrio se u svom šatoru.
  22. A Ham, Hananov otac, video je golotinju svog oca i otišao da to kaže dvojici svoje braće koja su bila napolju.
  23. Tada su Sim i Jafet uzeli ogrtač i prebacili ga preko ramena i ušli hodajući unazad. Tako su pokrili golotinju svog oca, dok su licem bili okrenuti na drugu stranu, pa tako nisu videli golotinju svog oca.
  24. Kad se Noje probudio, otreznivši se od vina, i kad je saznao šta mu je učinio najmlađi sin,
  25. rekao je: „Neka je proklet Hanan. Neka bude sluga slugama svojoj braći.“
  26. I još je rekao: „Neka je blagosloven Gospod, Bog Simov, a Hanan neka bude sluga Simov.
  27. Neka Bog da Jafetu da se rasprostrani i da živi u šatorima Simovim. Neka Hanan i njemu bude sluga.“
  28. Noje je živeo još trista pedeset godina posle potopa.
  29. Tako je Noje živeo ukupno devetsto pedeset godina, a zatim je umro.