Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (21. glava)

  1. Gospod je obratio pažnju na Saru kao što je i rekao, i Gospod je učinio Sari kao što je kazao.
  2. Sara je zatrudnela i Abramu rodila sina u njegovoj starosti, u vreme za koje mu je Bog rekao.
  3. Tako je Abram svom sinu koji mu se rodio, koga mu je rodila Sara, dao ime Isak.
  4. Kada je njegov sin Isak imao osam dana Abram ga je obrezao, kao što ga je Bog uputio.
  5. Abram je imao sto godina kad mu se rodio sin Isak.
  6. Tada je Sara rekla: „Bog mi je dao da se smejem, i svako ko čuje za ovo smejaće se sa mnom.“
  7. Zatim je dodala: „Ko bi rekao da će Sara Abramu dojiti decu? A ipak sam Abramu rodila sina u njegovoj starosti.“
  8. A dete je raslo i prestalo da sisa. Abram je priredio veliku gozbu onog dana kad je Isak prestao da sisa.
  9. A Sara je primetila kako se sin Egipćanke Hagare, koga je ona rodila Abramu, ruga Isaku,
  10. zato je rekla Abramu: „Oteraj ovu robinju i njenog sina, jer sin ove robinje neće biti naslednik s mojim sinom Isakom!“
  11. Ali Abramu je to bilo vrlo mučno jer se radilo o njegovom sinu.
  12. Tada je Bog rekao Abramu: „Nemoj da se žalostiš zbog onoga što ti Sara govori o dečaku i o tvojoj robinji. Poslušaj njen glas, jer će preko Isaka doći ono što će se nazvati tvojim potomstvom.
  13. A i od sina robinje načiniću narod, jer je tvoj potomak.“
  14. Abram je ustao rano ujutru, uzeo hleb i meh* vode i dao Hagari stavivši joj na rame. Dao joj je i dete, pa ju je otpustio. Ona je otišla i lutala po pustinji Beršebi.

    * Meh ili mešina je cela koža oderane životinje (ovce, koze, govečeta…) obrađena solju, štavljenjem i slično da bude gipka. Vezana i zašivena s jedne strane upotrebljavala se na različitim stranama sveta za čuvanje i prenošenje tekućina i sipkih tvari, kao na primer grožđa, vode, vina (tj. grožđanog soka), te za sir ili kajmak.

  15. Kad je na kraju nestalo vode u mehu, spustila je dete pod jedan grm.
  16. Zatim se udaljila koliko se može strelom dobaciti i sela, pa je rekla: „Da ne gledam kako dete umire.“ Dok je tako podalje sedela, iz sveg glasa je zaplakala.
  17. Tada je Bog čuo dečakov glas, i Božji anđeo s neba zovnu Hagaru i reče joj: „Šta ti je, Hagara? Ne boj se, jer je Bog čuo dečakov glas s mesta gde se nalazi.
  18. Ustani, podigni dečaka i čvrsto ga drži, jer ću od njega načiniti velik narod.“
  19. Tada joj je Bog otvorio oči i ona je ugledala bunar s vodom, pa je otišla, napunila meh i dala dečaku da pije.
  20. A Bog je bio s dečakom, i on je rastao, živeo u pustinji i postao strelac.
  21. On se nastanio u pustinji Faran, a majka mu je dovela ženu iz egipatske zemlje.
  22. U to vreme Abimeleh, zajedno sa zapovednikom svoje vojske Fikolom, reče Abramu: „Bog je s tobom u svemu što radiš.
  23. Zato mi se sada ovde zakuni Bogom da nećeš prevariti ni mene ni moje potomstvo ni moja buduća pokolenja, nego da ćeš meni i zemlji u kojoj si stranac činiti dobro kao što sam ja činio tebi.“
  24. Abram mu odgovori: „Zaklinjem se.“
  25. Kad je Abram oštro prekorio Abimeleha zbog bunara koji su Abimelehove sluge na silu prisvojile,
  26. Abimeleh mu reče: „Ne znam ko je to uradio, a ni ti mi o tome ništa nisi rekao, i tek sam danas za to čuo.“
  27. Tada je Abram uzeo ovaca i goveda i dao ih Abimelehu, i njih dvojica su sklopili savez.
  28. Kad je Abram odvojio sedam ženskih jaganjaca iz stada,
  29. Abimeleh mu reče: „Šta znače ovih sedam jaganjaca koje si odvojio?“
  30. A on odgovori: „Primi ovih sedam jaganjaca iz moje ruke da mi to služi kao svedočanstvo da sam ja iskopao ovaj bunar.“
  31. Zato je on to mesto nazvao Beršeba, jer su se tamo obojica zaklela.
  32. Tako su oni sklopili savez u Beršebi. Zatim su Abimeleh i Fikol, zapovednik njegove vojske, ustali i vratili se u filistejsku zemlju.
  33. Zatim je Abram zasadio stablo tamariska u Beršebi i tamo je prizvao ime Gospoda, večnog Boga.
  34. Abram je duže vreme proveo u filistejskoj zemlji kao stranac.