Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (50. glava)

  1. Tada je Josif pao na lice svog oca, briznuo u plač nad njim i poljubio ga.
  2. Zatim je Josif dao nalog svojim slugama, lekarima, da balsamuju njegovog oca. Tako su lekari balsamovali Izraela,
  3. i za to im je trebalo punih četrdeset dana, jer im je obično toliko bilo potrebno za balsamovanje. Egipćani su ga sedamdeset dana oplakivali.
  4. Kad su prošli dani oplakivanja, Josif je rekao onima na faraonovom dvoru: „Molim vas, ako sam našao milost u vašim očima, ovako recite faraonu:
  5. ‘Moj otac me je zakleo rečima: ‘Ja ću uskoro umreti. Sahrani me u grobu koji sam za sebe iskopao u hananskoj zemlji.’ Zato te sada molim, dozvoli mi da odem i sahranim svog oca, a onda ću se vratiti.’“
  6. A faraon mu je na to rekao: „Idi i sahrani svog oca kao što te je zakleo.“
  7. Tako je Josif otišao da sahrani svog oca, a s njim su pošle sve faraonove sluge, starešine njegovog dvora i sve starešine egipatske zemlje,
  8. i ceo Josifov dom, njegova braća i dom njegovog oca. Samo su svoju decu i svoju sitnu i krupnu stoku ostavili u zemlji Gošen.
  9. S njim su pošla i kola i konjanici, tako da je povorka bila veoma velika.
  10. Onda su stigli na gumno Atad, koje je na području oko Jordana, i tu su mnogo i bolno naricali. Tu je Josif još sedam dana oplakivao svog oca.
  11. Kad su stanovnici te zemlje, Hananci, videli to oplakivanje na gumnu Atad, uzviknuli su: „To je velika žalost za Egipćane!“ Zato je to mesto, koje se nalazi na području oko Jordana, nazvano Abel-Misraim.*

    * „Abel-Misraim“ znači „tugovanje Egipćana“. „Misraim“ je hebrejsko ime za Egipćane (vidi: Postanje 10:6). Na arapskom Egipat se zove Misr, a na turskom Misir, naziv prihvaćen u starom srpskom jeziku.

  12. Tako su njegovi sinovi učinili upravo onako kako ih je uputio.
  13. Odneli su ga u hanansku zemlju i sahranili u pećini u polju Makpeli, koja je ispred Mamrije, u polju koje je Abram kupio od Efrona Hetejina za grob.
  14. Kad je sahranio svog oca, Josif se vratio u Egipat, on i njegova braća i svi oni koji su pošli s njim da sahrane njegovog oca.
  15. Kad su Josifova braća videla da im je otac umro, rekla su: „Možda Josif gaji mržnju prema nama, pa će nam vratiti za sve zlo što smo mu učinili.“
  16. Zato su Josifu preneli uput ovim rečima: „Pred svoju smrt tvoj otac je dao upute:
  17. ‘Ovako recite Josifu: ‘Molim te, oprosti svojoj braći prestup i greh kojim su ti naneli zlo.’ I zato te sada molimo, oprosti prestup slugama Boga tvog oca.“ Josif je briznuo u plač kad su mu to rekli.
  18. Posle toga došla su i njegova braća, pala su pred njim i rekla: „Evo, tvoji smo robovi.“
  19. Tada im je Josif rekao: „Ne bojte se, zar sam ja na mestu Boga?
  20. Vi ste mi mislili zlo, ali je Bog mislio dobro da bi uradio ono što danas čini i da bi mnogim ljudima sačuvao život.
  21. Zato se sada ne bojte. Ja ću snabdevati hranom vas i vašu decu.“ Tako ih je utešio ohrabrujućim rečima.
  22. Josif je ostao da živi u Egiptu, on i dom njegovog oca. On je živeo sto i deset godina.
  23. Josif je video Jefremove sinove do trećeg pokolenja, a i sinove Mahira, Manasijinog sina, koji su se rodili na Josifovim kolenima.
  24. Na kraju je Josif rekao svojoj braći: „Ja ću uskoro umreti. Ali Bog će vas zasigurno pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abramu, Isaku i Jakovu.“
  25. Josif je zakleo Izraelove sinove rečima: „Bog će vas zasigurno pohoditi. I odnesite moje kosti odavde.“
  26. Josif je umro kad je imao sto deset godina. Balsamovali su ga i stavili u kovčeg u Egiptu.