Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (41. glava)

  1. Posle dve godine faraon je sanjao da stoji pored Nila.
  2. I gle, iz Nila je izašlo sedam lepih i debelih krava koje su pasle travu pored Nila.
  3. A posle njih iz Nila je izašlo sedam ružnih i mršavih krava koje su stale pored tih krava na obali Nila.
  4. Tada su krave koje su bile ružne i mršave pojele onih sedam lepih i debelih krava. Onda se faraon probudio.
  5. Ali je opet zaspao i usnio drugi san. I gle, na jednoj stabljici izraslo je sedam krupnih i lepih klasova.
  6. A posle njih izraslo je sedam sitnih klasova, sasušenih zbog istočnog vetra.
  7. I ti sitni klasovi progutali su onih sedam krupnih i punih klasova. Tada se faraon probudio i shvatio da je to bio san.
  8. Ujutru je bio uznemirenog duha. Zato je poslao sluge da pozovu sve egipatske sveštenike koji se bave magijom i sve svoje mudrace, i faraon im je ispričao svoje snove. Ali niko nije mogao da mu ih protumači.
  9. Tada je glavni peharnik rekao faraonu: „Danas ću ti reći svoje grehe.
  10. Kad se faraon bio naljutio na svoje sluge, poslao je u tamnicu u kući zapovednika telesne straže mene i glavnog pekara.
  11. Jedne noći, i on i ja smo usnili san. Svaki san je imao svoje značenje.
  12. S nama je bio jedan mladić, Jevrejin, sluga zapovednika telesne straže. Kad smo mu ispričali snove, on nam ih je protumačio. Svakom je protumačio njegov san.
  13. Onako kako nam ih je protumačio, tako se i dogodilo. Mene je faraon vratio u službu, a onog čoveka je obesio.“
  14. Faraon je poslao po Josifa, da ga brzo dovedu iz zatvora. A on se obrijao i ošišao, presvukao i izašao pred faraona.
  15. Tada je faraon rekao Josifu: „Usnio sam san, ali niko ne može da ga protumači. Čuo sam da ti možeš protumačiti san kad ga čuješ.“
  16. Josif je odgovorio faraonu: „To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobro.“
  17. Faraon je zatim rekao Josifu: „Sanjao sam kako stojim na obali Nila.
  18. I gle, iz Nila je izašlo sedam debelih i lepih krava koje su pasle travu pored Nila.
  19. A posle njih izašlo je sedam slabih, veoma ružnih i mršavih krava. Tako ružne krave nisam video u svoj egipatskoj zemlji.
  20. I te mršave i ružne krave pojele su onih sedam debelih krava.
  21. Ali iako su ih pojele, nije se poznavalo da su im u stomaku, jer su i dalje bile ružne kao i ranije. Tada sam se probudio.
  22. Zatim sam sanjao kako sedam punih i lepih klasova izbijaju na jednoj stabljici.
  23. A posle njih izraslo je sedam klasova uvelih i sitnih, sasušenih zbog istočnog vetra.
  24. I ti sitni klasovi progutali su onih sedam lepih klasova. Ispričao sam ovo sveštenicima koji se bave magijom, ali nijedan nije mogao da mi objasni.“
  25. Tada je Josif rekao faraonu: „Oba faraonova sna imaju isto značenje. Bog javlja faraonu šta će učiniti.
  26. Sedam lepih krava predstavljaju sedam godina. Isto tako, sedam lepih klasova predstavljaju sedam godina. Oba sna imaju isto značenje.
  27. Sedam mršavih i ružnih krava koje su izašle posle njih predstavljaju sedam godina; i sedam praznih klasova, sasušenih zbog istočnog vetra, predstavljaju sedam godina gladi.
  28. Ovo sam već rekao faraonu: Bog je pokazao faraonu šta će učiniti:
  29. Evo, dolazi sedam veoma rodnih godina u svoj egipatskoj zemlji.
  30. Ali posle njih nastaće sedam godina gladi, kada će se zaboraviti sve obilje u egipatskoj zemlji i glad će uništiti zemlju.
  31. A obilje koje je bilo u zemlji neće se spominjati, jer će glad koja će posle toga doći biti zaista velika.
  32. A to što je faraon dva puta usnio san znači da je Bog to čvrsto odlučio i da će Bog to brzo i učiniti.
  33. Zato neka faraon sada potraži razboritog i mudrog čoveka i neka ga postavi nad egipatskom zemljom.
  34. Neka faraon postavi nadglednike u zemlji, pa neka uzima petinu roda egipatske zemlje za tih sedam rodnih godina.
  35. Neka oni sakupljaju sav rod tokom tih sedam rodnih godina što dolaze. Neka pod faraonovom rukom sabiraju žito za hranu, i neka ga čuvaju po gradovima.
  36. Ta hrana će služiti kao zaliha u zemlji za sedam godina gladi koje će nastati u egipatskoj zemlji, da zemlja ne bi propala zbog gladi.“
  37. To se svidelo faraonu i svim njegovim slugama.
  38. Zato je rekao svojim slugama: „Možemo li naći nekoga kao što je ovaj čovek, u kome je Božji Duh?“
  39. Zatim je rekao Josifu: „Pošto ti je Bog dao da sve to znaš, niko nije tako razborit i mudar kao što si ti.
  40. Ti ćeš biti upravitelj mog dvora i ceo moj narod bezuslovno će te slušati. Jedino ću prestolom biti veći od tebe.“
  41. Faraon je još kazao Josifu: „Postavljam te nad svom egipatskom zemljom.“
  42. Tada je faraon skinuo pečatni prsten sa svoje ruke i stavio ga Josifu na ruku, obukao ga u haljine od finog lanenog platna i stavio mu oko vrata zlatan lanac.
  43. I dao je nalog da ga voze u drugim kolima koja je imao i da pred njim viču: „Abrek!“* Tako ga je postavio nad svom egipatskom zemljom.

    * Ovaj izraz na hebrejskom bi značio: „Na kolena!“ ili „Klanjajte se!“, a na egipatskom: „Pažnja!“

  44. Zatim je faraon rekao Josifu: „Ja sam faraon, ali bez tvog odobrenja niko ne sme da podigne ni ruku ni nogu u svoj egipatskoj zemlji.“
  45. Posle toga faraon je dao Josifu ime Safnat-Paneh* i dao mu je za ženu Asenetu, kćer Potifere, sveštenika iz Ona.* I Josif je izišao da obiđe egipatsku zemlju.

    * 1) „Safnat-Paneh“ izvorno znači „otkrivač skrivenog i tumač onog što dolazi.“ 2) Ili: „iz Heliopolisa,“ čiji naziv znači „grad sunca“, zato što se u tamošnjem hramu obožavao Ra, bog Sunca.

  46. Josif je imao trideset godina kad je stao pred faraona, kralja Egipta. Zatim je Josif otišao od faraona i obišao svu egipatsku zemlju.
  47. Tokom sedam rodnih godina zemlja je bogato rađala.
  48. A on je sakupljao sav rod tokom tih sedam godina koje su nastupile u egipatskoj zemlji, i taj rod je čuvao po gradovima. U svaki grad stavljao je rod s okolnih njiva.
  49. Josif je sakupio velike količine žita, kao peska morskoga, dok na kraju nisu prestali da ga mere jer se nije moglo izmeriti.
  50. Pre nego što je nastupila prva godina gladi, Josifu su se rodila dva sina, koja mu je rodila Aseneta, kći Potifere, sveštenika iz Ona.
  51. Josif je svom prvencu dao ime Manasija,* jer je rekao: „Bog mi je dao da zaboravim svu svoju nevolju i ceo dom mog oca.“

    * „Manasija“ znači „uzročnik zaborava; onaj zbog kog se zaboravlja“.

  52. A drugom sinu je dao ime Jefrem,* jer je rekao: „Bog me je učinio plodnim u zemlji moje nevolje.“

    * „Jefrem“ (Efraim na hebrejskom) znači „dvostruko plodan“.

  53. Tako je prošlo sedam rodnih godina u egipatskoj zemlji,
  54. i nastupilo je sedam godina gladi, baš kao što je Josif i rekao. U svim zemljama nastala je glad, a u svoj egipatskoj zemlji bilo je hleba.
  55. A kad je i u svoj egipatskoj zemlji zavladala glad, narod je zavapio faraonu tražeći hleb. Tada je faraon rekao svim Egipćanima: „Idite kod Josifa. Šta god vam kaže, to učinite.“
  56. I glad je zahvatila celu zemlju. Tada je Josif otvorio sve žitnice koje su imali i prodavao hranu Egipćanima, jer je velika glad zahvatila egipatsku zemlju.
  57. U Egipat su dolazili i ljudi iz svih zemalja da kupuju hranu od Josifa, jer je velika glad zahvatila sve zemlje.