Prva poslanica Korinćanima (15. glava)

  1. Ali vam napominjem, braćo, dobru vest, koju vam objavih, koju i primiste, u kojoj i stojite.
  2. Kojom se i spasavate, ako držite kako vam objavih; osim ako ne verovaste uzalud.
  3. A među najvažnijim poukama koje sam primio i vama predao jeste ovo: Hristos umrije za naše grehe, kao što piše u Pismima;*

    * Vidi: 1. Mojsijeva 3:15; Isaija 53. glava.

  4. bi sahranjen i uskrsnuo je treći dan, kao što piše u Pismima;*

    * Vidi: Osija 6:2; Jona 2. glava.

  5. pokazao se Kefi, a zatim dvanaestorici.
  6. Zatim se pokazao pred više od petsto braće istovremeno. Većina njih još je živa, a neki su pomrli.
  7. Zatim se pokazao Jakovu, a onda svim apostolima.
  8. A poslednjem od svih pokazao se i meni, kao nekom nedonoščetu.
  9. Jer ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan da se nazovem apostolom, jer sam progonio Božje pozvane.
  10. Ali Božjom blagodaću jesam to što jesam. I blagodat njegova što je u meni nije bila uzaludna, nego sam se trudio više od svih njih – ali za to nisam zaslužan ja, nego Božja blagodat koja je sa mnom.
  11. Dakle, tako propovedamo – bio to ja ili oni – i tako ste poverovali.
  12. A ako se propoveda da je Hristos uskrsnuo iz mrtvih, kako to da neki među vama govore da nema uskrsenja mrtvih?
  13. Jer ako nema uskrsenja mrtvih, onda ni Hristos nije uskrsnuo.
  14. A ako Hristos nije uskrsnuo, naše propovedanje je zaista uzaludno i naša vera je uzaludna.
  15. A onda smo i lažni svedoci Božji, jer smo svedočili protiv Boga da je uskrsnuo Hrista, koga nije uskrsnuo ako mrtvi zaista ne uskrsavaju.
  16. Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Hristos nije uskrsnuo.
  17. A ako Hristos nije uskrsnuo, vaša vera je uzaludna – još ste u svojim gresima.
  18. Onda su propali i oni koji su umrli u Hristu.
  19. Ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, od svih ljudi nas treba najviše žaliti.
  20. Ali činjenica je da je Hristos ustao iz mrtvih, i on je prvina* od onih koji su umrli.

    * Pavle ovde ukazuje da je Hrist svojim uskrsenjem ispunio Praznik prvina (kao prvina plodova Plana spasenja) koji je uvek padao u prvi dan sedmice (vidi 3. Mojsijeva 23:11, 16) kao i poslednji prolećni praznik – Pedesetnica, koja je svoje ispunjenje našla u događaju opisanom u Delima apostolskim 2. glava. Uporedi sa 1. Korinćanima 5:7; Otkrivenje 1:5.

  21. Jer pošto je smrt došla kroz čoveka, i uskrsenje mrtvih dolazi kroz čoveka.
  22. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživeti.
  23. Ali svako u svom redu: Hristos kao prvina, a zatim, za vreme njegovog dolaska, oni koji su Hristovi.
  24. Zatim će, na kraju, kad uništi svaku upravu i svaku vlast i silu, predati kraljevstvo Bogu i svom Ocu.
  25. Jer on treba da vlada sve dok Bog ne položi sve neprijatelje pod njegove noge.
  26. Kao poslednji neprijatelj biće uništena smrt.
  27. Jer Bog je sve „pokorio pod njegove noge.“* A kad kaže da je „sve pokoreno,“ jasno je da je pokoreno sve osim onoga koji mu je sve pokorio.

    * Vidi: Psalam 8:6.

  28. A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve svima.
  29. Inače, šta čine oni koji se krštavaju radi mrtvih? Ako mrtvi uopšte ne uskrsavaju, zašto se onda oni krštavaju zbog njih?*

    * Hrišćani nisu praktikovali krštenje zbog mrtvih, ali jesu pagani. „Oni“ na koje upućuje ovaj redak bili su stanovnici mesta zvanog Eleus koje se nalazilo severno od Korinta, a njihovu praksu krštavanja u moru za dobar „zagrobni život“ pominje Homer u svojoj „Himni Demetri“ (Bible Knowledge Commentary on 1 Cor. 15:29). Pavlova poenta je da je uskrsenje realnost u koju veruju čak i pagani.

  30. I zašto se mi svaki čas izlažemo opasnosti?
  31. Svakodnevno umirem hvale vaše radi, braćo, koju imam u Hristu Isusu, Gospodu našem.
  32. Ako sam se borio sa zverima u Efesu, kako to ljudi čine, kakva mi je korist od toga? Ako mrtvi ne uskrsavaju, „jedimo i pijmo, jer ćemo sutra umreti.“*

    * Vidi: Isaija 22:13.

  33. Nemojte da zastranite! Zli razgovori kvare dobre navike.
  34. Otreznite se čineći što je pravo i ne grešite, jer neki ne poznaju Boga. Govorim vam to da biste se postideli.
  35. Ali neko će reći: „Kako će mrtvi uskrsnuti? I kakvo će telo imati?“
  36. Bezumniče! Ono što seješ neće oživeti ako najpre ne umre.
  37. I kad seješ, ne seješ onakvo telo kakvo će se pojaviti, nego golo zrno, na primer, pšenice ili nečeg drugog.
  38. A Bog mu daje telo kakvo hoće, i to svakom semenu njegovo telo.
  39. Nije svako telo isto telo: drugačije je čovečije telo, a drugačije telo stoke, drugačije je telo ptica, a drugačije riba.
  40. I ima nebeskih tela i zemaljskih tela, ali drugačija je slava nebeskih, a drugačija slava zemaljskih.
  41. Drugačija je slava sunca, drugačija slava meseca, a drugačija slava zvezda. A i zvezda se od zvezde razlikuje po slavi.
  42. Tako je i uskrsenje mrtvih. Seje se u raspadljivosti, a uskrsava u neraspadljivosti.
  43. Seje se u sramoti, a uskrsava u slavi. Seje se u slabosti, a uskrsava u sili.
  44. Seje se telesno telo, a uskrsava duhovno telo. Postoji zemaljsko telo, a postoji i duhovno telo.
  45. Tako je i napisano: „Prvi čovek, Adam, postao je živa duša,“* poslednji Adam u duhu koji daje život.

    * Vidi: 1. Mojsijeva 2:7.

  46. Ali prvo nije duhovno, nego telesno, pa onda duhovno.
  47. Prvi čovek je od zemlje i zemaljski, a drugi čovek je Gospod sa nebesa.
  48. Kakav je zemaljski, takvi su i drugi koji su zemaljski, a kakav je onaj koji je nebeski, takvi su i drugi koji su nebeski.
  49. I kao što nosimo obličje onoga koji je zemaljski, nosićemo i obličje onoga koji je nebeski.
  50. Ali ovo kažem, braćo: Telo i krv ne mogu naslediti Božje kraljevstvo, niti raspadljivost nasleđuje neraspadljivost.
  51. Evo, govorim vam tajnu: Nećemo svi zaspati smrtnim snom, ali svi ćemo se preobraziti,
  52. u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk poslednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti.
  53. Jer ovo raspadljivo mora da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno mora da se obuče u besmrtnost.
  54. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti reči koje su napisane: „Smrt je uništena* u pobedi.“

    * Doslovno: „progutana“. Vidi: Isaija 25:8.

  55. „Smrti, gde je tvoj žalac? Grobe,* gde je tvoja pobeda?“*

    * 1) Grčka reč za „grob“ je „had“. Takođe se koristi u Delima 2:31 za Isusov boravak u grobu. 2) Vidi: Osija 13:14.

  56. Žalac smrti je greh, a sila greha je Zakon.*

    * Drugim rečima, ono što donosi smrt je greh (Postanje 2:17), a „greh“ je prekršaj Božjeg Zakona života (1. Jovanova 3:4). Greh sam po sebi ne bi imao „silu“ da donese smrt (Rimljanima 7:8-11) da ne postoji Zakon koji definiše okvire održivog života i štiti odnose stvorenih bića sa Tvorcem kao i njihove međusobne odnose (Izlazak 20:2-17). Odatle sledi prosta logika da je Zakon večan (Psalam 111:7-8; 119:142) kao i sam Bog, te da isključuje održivost bilo kakvog alternativnog poretka (zamisao Lucifera).

  57. Ali hvala Bogu što nam daje pobedu kroz našeg Gospoda Isusa Hrista!
  58. Zato, braćo moja voljena, budite postojani, nepokolebljivi, uvek zaokupljeni Gospodovim delom, znajući da vaš trud u Gospodu nije uzaludan.