Dela apostolska (2. glava)

  1. Na dan Pedesetnice,* svi su bili zajedno na istom mestu jednodušno.

    * U pitanju je Praznik Sedmica ili hebrejski Šavuot, koji se obeležavao pedeset dana nakon Praznika Prvina. Vidi: 3. Mojsijeva 23. glava.

  2. Odjednom je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vetra, i ispunila je celu kuću u kojoj su sedeli.
  3. Tada su ugledali nešto poput plamenih jezika, koji su se razdelili, i po jedan je sišao na svakog od njih.
  4. Svi su se ispunili Duhom svetim i počeli da govore raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore.
  5. A u Jerusalimu su u to doba boravili bogobojazni Judejci iz svakog naroda pod nebom.
  6. Kad se začuo taj zvuk, okupilo se mnoštvo ljudi. Bili su zbunjeni, jer je svako čuo učenike kako govore njegovim jezikom.
  7. Svi su bili van sebe i čudili su se, govoreći: „Gle, zar nisu svi ovi što govore Galilejci?
  8. Pa kako to da svako od nas čuje svoj maternji jezik?
  9. Parćani, Međani, Elamljani, stanovnici Mesopotamije, Judeje, Kapadokije, Ponta i Azije,
  10. Frigije, Pamfilije, Egipta i delova Libije oko Kirene, putnici iz Rima, i Judejci i prozeliti,*

    * To jest „obraćenici na jevrejsku veru“.

  11. Krićani i Arapi – svi ih čujemo kako našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim delima.“
  12. Svi su bili van sebe i zbunjeno su jedan drugog pitali: „Šta bi to moglo biti?“
  13. Drugi su im se rugali i govorili: „Napili su se vina.“
  14. Tada je Petar s jedanaestoricom ustao i snažnim glasom obratio se mnoštvu: „Ljudi Judejci i svi što živite u Jerusalimu, ovo znajte i poslušajte moje reči!
  15. Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite, jer tek je treći* sat dana.

    * Oko 9 sati ujutru, prema savremenom računanju vremena. Jevreji su sate brojali od izlaska sunca.

  16. Nego je to ono što je rekao prorok Joel:
  17. ‘U poslednje dane,’ govori Bog, ‘izliću svoj Duh na svako telo, i prorokovaće vaši sinovi i vaše kćeri, a vaši mladići imaće vizije i vaši starci sanjaće snove.
  18. I na svoje sluge i na svoje sluškinje u te dane izliću svog Duha, i oni će prorokovati.
  19. Učiniću da se znakovi pojave gore na nebesima i čuda dole na zemlji, krv i vatra i oblaci dima.
  20. Sunce će se pretvoriti u tamu i mesec u krv pre nego što dođe veliki i slavni Gospodnji dan.
  21. A svako ko prizove Gospodnje ime biće spasen.’*

    * Vidi: Joel 2:28-32.

  22. Ljudi Izraelci, čujte ove reči: Isusa Nazarećanina, čoveka koga je Bog pred vama potvrdio moćnim delima, znacima i čudima koje je kroz njega učinio među vama, kao što i sami znate,
  23. njega, koji je predat prema odlučnoj nameri i predznanju Božjem, vi ste, preko ruku bezakonika, prikovali i ubili.
  24. Ali Bog ga podiže oslobodivši ga okova smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži.
  25. Jer David o njemu kaže: ‘Gospod mi je uvek pred očima. On mi je s desne strane da ne posrnem.
  26. Zato se srce moje razveselilo i moj se jezik silno obradovao. A moje će telo počivati u nadi,
  27. jer dušu moju nećeš ostaviti u grobu, niti ćeš dozvoliti da tvoj ljubazni raspadanje vidi.
  28. Obznanio si mi puteve života, lice tvoje ispuniće me veseljem.’*

    * Vidi: Psalam 16:8-11.

  29. Ljudi, braćo, dozvolite da vam otvoreno govorim o praocu Davidu. On je umro i bio sahranjen i njegov je grob među nama sve do današnjeg dana.
  30. Dakle, pošto je bio prorok i znao da mu se Bog zakleo zakletvom da će od roda bedara njegovih po telu podignuti Pomazanika* i postaviti ga na njegov presto,*

    * 1) Ili Hrista – Mesiju. 2) Vidi: 2. Samuelova 7:13; Psalam 132:11.

  31. on je unapred video i nagovestio Hristovo uskrsenje, da on neće biti ostavljen u grobu niti će njegovo telo videti raspadanje.*

    * Vidi: Psalam 16:10.

  32. Ovog Isusa Bog podiže, čemu smo svi mi svedoci.
  33. Dakle, pošto ga je Bog Otac uzvisio i dao mu da sedi njemu zdesna i dao mu obećani Duh sveti, izlio je na nas taj Duh, kao što vidite i čujete.
  34. Jer David nije uzašao na nebo, nego sam kaže: ‘Gospod je rekao mom Gospodu: ‘Sedi meni s desne strane,
  35. dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.’*

    * Vidi: Psalam 110:1.

  36. Zato neka sav Izraelov dom pouzdano zna da ga je Bog učinio i Gospodom i Hristom, tog Isusa koga ste vi razapeli.“
  37. Kad su to čuli, to ih je pogodilo u srce, pa su rekli Petru i ostalim apostolima: „Ljudi, braćo, šta treba da činimo?“
  38. A Petar im reče: „Pokajte se i neka se svako od vas krsti* u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih greha, i primićete dar svetog Duha.

    * Grčka reč „baptizo“ javlja se oko 60 puta u značenju „uroniti“ (pod vodu). Obred krštenja predstavlja ulazak u Novi savez u Hristovo ime: simboličkom smrću (umiranjem grehu) i uskrsenjem u novi život (Rim. 6:1-11) sa primljenim darom Duha svetoga. Treba zapaziti da je Petar uputio ovaj poziv na krštenje „u ime Isusa Hrista“ svega desetak dana nakon Hristovog završnog naloga (vidi: Dela 1:3) zapisanog u Mateju 28:19-20 (ref. Marko 16:15, 16). Čak i bez ikakvih istorijskih dokaza, to otklanja svaku sumnju oko validne kršteničke formule koja se postojano ponavlja kroz iskustvo rane hrišćanske zajednice (Dela 8:16; 10:48; 19:3-5)!

  39. Jer to je obećanje dato vama i vašoj deci i svima onima koji su daleko, koliko ih god Gospod, naš Bog, pozove k sebi.“
  40. Tako je i mnogim drugim rečima temeljno svedočio i podsticao ih, govoreći: „Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.“
  41. Tako su se krstili oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio, i tog dana se učenicima pridružilo oko tri hiljade duša.
  42. Oni su bili postojani u apostolskom učenju i zajedništvu, i lomljenju hleba i molitvi.
  43. Strah je obuzeo svaku dušu, a apostoli su činili mnoga čuda i znakove.
  44. A svi koji su prihvatili Božju nauku bili su zajedno i sve im je bilo zajedničko.
  45. Prodavali su svoja dobra i imovinu i prihod delili svima, koliko je kome trebalo.
  46. Svaki dan su jednako jednodušno bili u hramu, lomili hleb po kućama i uzimali hranu s radošću i u prostoti srca,
  47. hvaleći Boga i uživajući naklonost svih ljudi. A Gospod je svakodnevno pridodavao skupštini one koji su spasavani.