Dela apostolska (7. glava)

  1. Tada je prvosveštenik upitao: „Je li to tako?“
  2. A Stefan je rekao: „Ljudi, braćo i očevi, čujte! Bog slave pojavio se našem praocu Abramu dok je on bio u Mesopotamiji, pre nego što se nastanio u Haranu,
  3. i rekao mu: ‘Idi iz svoje zemlje i od svog roda i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.’
  4. Tada je izašao iz haldejske zemlje i nastanio se u Haranu. Odande ga je Bog, posle smrti njegovog oca, uputio da se preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
  5. Ali mu nije dao nasledstva u njoj, nijednu stopu, nego mu je obećao, dok još nije imao dece, da će je dati u posed njemu i njegovom potomstvu posle njega.
  6. Bog je zatim rekao da će njegovi potomci biti stranci u tuđoj zemlji i da će biti porobljeni i tlačeni četiristo godina.
  7. ‘A narodu kojem će robovati ja ću suditi,’ rekao je Bog, ‘a posle toga će izaći i služiti mi na ovom mestu.’*

    * Vidi: 2. Mojsijeva 3:12.

  8. Dao mu je i savez obrezanja. Tako mu se rodio Isak, koga je obrezao osmog dana, a Isaku Jakov, a Jakovu dvanaest naših praočeva.
  9. A praočevi su iz ljubomore prodali Josifa u Egipat. Ali Bog je bio s njim,
  10. i izbavio ga iz svih njegovih nevolja i dao mu da stekne naklonost faraona, egipatskog kralja, i da se pred njim pokaže mudrim. A on ga je postavio da upravlja Egiptom i celim njegovim dvorom.
  11. Ali ceo Egipat i Hanan zahvatila je glad, velika nevolja, pa naši praočevi nisu mogli da nađu hranu.
  12. Ali Jakov je čuo da u Egiptu ima hrane i poslao je tamo naše praočeve prvi put.
  13. A kad su otišli drugi put, Josif se otkrio svojoj braći, pa je faraon saznao Josifovo poreklo.
  14. Tada je Josif poslao po svog oca Jakova, i pozvao odande njega i svu rodbinu, ukupno sedamdeset i pet duša.*

    * U 1. Mojsijevoj 46:27 i 2. Mojsijevoj 1:5, reč je o sedamdeset duša – potomstvu Jakovljevu – koje je Josif doveo u Egipat. U 1. Mojsijevoj 46:26 nalazimo 66 osoba, bez žena Jakovljevih sinova, te pošto su Josif i Benjamin, njegovi unuci Jefrem i Manasija, kao i 5 praunuka (vidi 1. Dnevnika 7:14-21) već bili u Egiptu, to je ukupno 75 članova na koje se poziva Stefan.

  15. Tako je Jakov otišao u Egipat. I umrli su i on i naši praočevi,
  16. i bili su preneseni u Šekem i položeni u grob koji je Abram srebrom kupio od Emorovih sinova u Šekemu.
  17. Kako se približavalo vreme da se ispuni obećanje koje je Bog dao Abramu, narod u Egiptu je rastao i množio se.
  18. Tada je Egiptom zavladao drugi kralj, koji nije poznavao Josifa.
  19. Lukavo je koristio svoju moć protiv našeg roda i prisiljavao naše očeve da svoju novorođenu decu predaju da budu pogubljena.
  20. Baš u to vreme rodio se Mojsije. On je bio ugodan u Božjim očima. Tri meseca bio je odgajan u domu svog oca.
  21. A kad je bio ostavljen, uzela ga je faraonova kći i odgajila ga kao svog sina.
  22. Tako je Mojsije bio poučen svoj egipatskoj mudrosti. Bio je silan u rečima i delima.
  23. Kad je navršio četrdeset godina, došlo mu je u srce da obiđe svoju braću, Izraelove sinove.
  24. Kad je video kako se čini nepravda jednom Izraelcu, on je skočio u odbranu i osvetio zlostavljanog, ubivši Egipćanina.
  25. Mislio je da će njegova braća shvatiti da im Bog daje spasenje njegovom rukom, ali oni to nisu shvatili.
  26. A sutradan se pojavio pred njima dok su se dvojica tukla. On je pokušao da ih pomiri, govoreći: ‘Ljudi, braća ste. Zašto zlostavljate jedan drugog?’
  27. Ali ga je onaj koji je zlostavljao svog bližnjeg odbio rečima: ‘Ko je tebe postavio za vladara i sudiju nad nama?
  28. Hoćeš li i mene da ubiješ isto kao što si juče ubio onog Egipćanina?’
  29. Kad je to Mojsije čuo, pobegao je i naselio se u madijanskoj zemlji, gde su mu se rodila dva sina.
  30. Nakon četrdeset godina, pojavio mu se anđeo Gospodnji u pustinji kod gore Sinaj u plamenu gorućeg grma.
  31. Kad je to Mojsije video, začudio se tom prizoru. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuo se Gospodnji glas:
  32. ‘Ja sam Bog tvojih praočeva, Bog Abramov, Isakov i Jakovljev.’* Drhteći od straha, Mojsije se više nije usudio da pogleda.

    * Vidi: 2. Mojsijeva 3:7-10.

  33. Tada mu je Gospod rekao: ‘Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mesto na kome stojiš sveta zemlja.
  34. Video sam kako se moj narod zlostavlja u Egiptu i čuo sam njihov vapaj, pa sam sišao da ih izbavim. A sad idi, šaljem te u Egipat!’*

    * Vidi: 2. Mojsijeva 3:5.

  35. Tog Mojsija, koga su se odrekli rečima: ‘Ko je tebe postavio za vladara i sudiju?,’* njega je Bog rukom anđela koji mu se pojavio u grmu poslao kao vladara i izbavitelja.

    * Vidi: 2. Mojsijeva 2:14.

  36. Taj čovek ih je izveo čineći čuda i znakove u Egiptu i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
  37. To je onaj Mojsije koji je rekao Izraelovim sinovima: ‘Gospod naš Bog će vam podići proroka između vaše braće kao što sam ja, njega ćete slušati.’*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 18:15.

  38. To je onaj koji je bio među narodom u pustinji s anđelom koji mu je govorio na gori Sinaj, i s našim praočevima. On je primio božanske objave života, da ih preda nama.
  39. Njemu naši praočevi nisu hteli biti poslušni, nego su ga odbacili i u svojim se srcima vratili u Egipat,
  40. pa su rekli Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama. Jer ne znamo šta se desilo s tim Mojsijem, koji nas je izveo iz egipatske zemlje.’*

    * Vidi: 2. Mojsijeva 32:1.

  41. Tako su tih dana napravili tele i prineli žrtvu tom idolu, pa su se veselili zbog dela svojih ruku.
  42. Zato se Bog okrenuo od njih i pustio ih da obožavaju nebesku vojsku, kao što je napisano u proročkoj knjizi: ‘Zar ste meni četrdeset godina u pustinji prinosili životinjske i druge žrtve, dome Izraelov?
  43. Ne, nego ste nosili Molohov šator i zvezdu boga Remfana,* likove koje ste napravili da im se klanjate. Zato ću vas prognati dalje od Vavilona.’

    * Vidi: Amos 5:25-26.

  44. Naši praočevi imali su šator svedočanstva u pustinji, kao što je on odredio kad je rekao Mojsiju da ga izradi po uzoru koji je video.
  45. Taj šator su naši praočevi preuzeli od svojih očeva i uneli ga pod vođstvom Jošue Nunova u zemlju koju su posedovali drugi narodi, koje je Bog oterao pred našim praočevima. Tamo je ostao sve do Davidovih dana.
  46. A David je uživao naklonost u Božjim očima i molio se da mu dopusti da sagradi boravište Jakovljevom Bogu.
  47. Ipak, Njegov dom je sagradio Solomon.
  48. Ali Najviši ne prebiva u građevinama koje su sagrađene rukama, kao što govori prorok:
  49. ‘Nebo je moj presto, a zemlja je podnožje mojim nogama. Kakav ćete mi dom sagraditi?,’ govori Gospod. ‘Gde je mesto mog počinka?
  50. Zar nije moja ruka sve to načinila?’*

    * Vidi: Isaija 66:1.

  51. Vi tvrdokorni ljudi neobrezanih srca i ušiju! Vi se stalno opirete Duhu svetom – kako su činili vaši praočevi, tako i vi činite.
  52. Koga od proroka nisu progonili vaši praočevi? Čak su i poubijali one koji su ukazivali na dolazak Pravednika, čiji ste vi sada izdajnici i ubice postali,
  53. vi koji ste primili Zakon preko anđela, ali ga se niste držali.“
  54. Kad su to čuli, razljutili su se u srcu i škrgutali zubima na njega.
  55. A on je, pun Duha svetog, upro pogled u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji s desne strane Bogu,
  56. pa rekao: „Evo, vidim otvorena nebesa i Sina čovečijeg kako stoji s desne strane Bogu.“
  57. Na to su oni iz sveg glasa povikali i zapušili uši rukama pa svi zajedno navalili na njega.
  58. Onda su ga izbacili iz grada i zasuli ga kamenjem. A svedoci toga odložili su svoje ogrtače do nogu mladića koji se zvao Saul.
  59. Dok su ga kamenovali, Stefan je rekao: „Gospode Isuse, primi moj duh.“
  60. Zatim je kleknuo i iz sveg glasa povikao: „Gospode, ne uzmi im ovo za greh!“ Kad je to rekao, izdahnuo* je.

    * Doslovno: „zaspao“.