Dela apostolska (8. glava)

  1. Saul je odobravao njegovo ubistvo. Onog dana nastalo je veliko progonstvo zajednice u Jerusalimu, pa su se svi osim apostola rasuli po judejskim i samarijskim krajevima.
  2. Bogobojazni ljudi odneli su Stefana da ga sahrane, i mnogo su za njim plakali.
  3. A Saul je progonio pozvane: upadao u kuće i odvodio i muškarce i žene pa ih predavao u zatvor.
  4. Ali oni koji su se rasuli po drugim krajevima objavljivali su Božju reč, svuda kuda su prolazili.
  5. Tako je Filip otišao u grad Samariju i propovedao im Hrista.
  6. Mnoštvo je jednodušno i pažljivo pratilo ono što je Filip govorio, slušajući ga i gledajući znake koje je činio.
  7. Jer je bilo mnogo ljudi opsednutih nečistim duhovima, koji su izlazili vičući na sav glas. Mnogi paralizovani i hromi bili su izlečeni.
  8. Tako je nastala velika radost u tom gradu.
  9. U njemu je bio jedan čovek koji se zvao Simon, koji se ranije bavio magijom i izazivao divljenje samarijskog naroda, tvrdeći za sebe da je nešto veliko.
  10. I svi, od najmanjeg do najvećeg, slušali su ga pažljivo i govorili: „Ovaj čovek je Božja sila, sila velika.“
  11. Pristajali su uz njega jer je već duže vreme izazivao njihovo divljenje svojim magijskim umećem.
  12. Ali kad su poverovali Filipu, koji je objavljivao dobru vest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Hrista, krštavali su se i muškarci i žene.
  13. I sam Simon prihvatio je Božju nauku i nakon krštenja stalno bio uz Filipa. Bio je zadivljen gledajući znake i velika i moćna dela koja su se događala.
  14. Kad su apostoli u Jerusalimu čuli da je Samarija prihvatila Božju reč, poslali su k njima Petra i Jovana,
  15. koji su došli i molili se za njih da dobiju Duh sveti.
  16. Naime, Duh još nije bio sišao ni na koga od njih, nego su samo bili kršteni u ime Gospoda Isusa.
  17. Tada su položili ruke na njih i oni su primili Duh sveti.
  18. Videvši da ljudi primaju Duh kad apostoli na njih polože ruke, Simon im je ponudio novac
  19. i rekao: „Dajte i meni tu moć da svako na koga položim ruke primi Duh sveti.“
  20. Ali Petar mu reče: „Neka tvoje srebro propadne zajedno s tobom, jer si mislio da novcem stekneš Božji dar!
  21. Ti nemaš ni najmanjeg udela u ovome, jer tvoje srce nije pravo u Božjim očima.
  22. Pokaj se, dakle, zbog te svoje zloće i usrdno moli Gospoda da ti se oprosti što si u srcu imao tu zamisao,
  23. jer vidim da si pun otrovne žuči i nepravednosti.“
  24. A Simon mu na to reče: „Usrdno se molite Gospodu za mene da me ne zadesi ništa od onoga što ste rekli.“
  25. Kad su dali temeljno svedočanstvo i izneli Gospodnju reč, vratili su se u Jerusalim i objavljivali dobru vest mnogim samarićanskim selima.
  26. A Gospodnji anđeo reče Filipu: „Ustani i idi prema jugu, na put koji se spušta iz Jerusalima u Gazu.“ (Taj put je pust.)
  27. Na to je on ustao i pošao. Usput je sreo jednog Etiopljanina evnuha,* dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake,* etiopske kraljice, koji je bio nad svom njenom riznicom. On je bio u Jerusalimu da se pokloni Bogu,

    * 1) Kako je ovaj čovek izgleda bio obraćenik u judaizam i vraćao se iz Jerusalima sa bogosluženja, ne može biti reč o evnuhu, jer Tora zabranjuje uškopljenicima kako konverziju u judaizam tako i službu u hramu (vidi 5. Mojsijeva 23:1). Pre će biti da je aramejska reč „m'haimna“ prevedena kao „evnuh“, umesto „vernik“, jer ima i to značenje. 2) „Kandaka“ je titula etiopskih kraljica (kao što je „faraon“ titula egipatskih vladara).

  28. a sada se vraćao. Sedeo je u svojim kolima i naglas čitao proroka Isaiju.
  29. A Duh je rekao Filipu: „Idi do tih kola i ne udaljuj se od njih.“*

    * „Duh“ koji direktno „govori“ Filipu verovatno je anđeo (uporedi sa Dela 8:26, 39) nevidljiv za Filipove oči – duhovno biće. Sličan slučaj beleže Dela 10:19-20, kada se „duh“ identifikuje kao anđeo koji se prethodno pojavio centurionu Korneliju (Dela 10:3-7).

  30. Na to je Filip pritrčao i čuo kako on čita proroka Isaiju, pa ga je upitao: „Razumeš li to što čitaš?“
  31. A on je rekao: „Kako bih mogao ako mi neko ne objasni?“ I zamolio je Filipa da se popne i sedne pored njega.
  32. A čitao je ove reči iz Pisma: „Odveli su ga kao ovcu na klanje. Kao što je jagnje nemoćno pred onim koji ga striže, tako ni on nije otvorio svoja usta.
  33. U njegovom poniženju uskraćen mu je bio pravedan sud. Ko će ispričati pojedinosti o njegovom poreklu? Jer se njegov život istrže sa zemlje.“*

    * Vidi: Isaija 53. glava.

  34. A dvoranin je tada rekao Filipu: „Molim te, reci mi o kome ovo govori prorok? O sebi ili o nekom drugom?“
  35. Tada je Filip progovorio pa mu je počevši od tih reči iz Pisma, objavio dobru vest o Isusu.
  36. Dok su išli putem, došli su do neke vode, a dvoranin reče: „Evo vode! Šta me sprečava da se krstim?“
  37. A Filip mu reče: „Ako veruješ svim svojim srcem, možeš.“ A on reče: „Verujem da je Isus Hristos Sin Božji.“
  38. Tada je zapovedio da kola stanu, pa su obojica sišli u vodu, i Filip i dvoranin, i Filip ga je krstio.
  39. Kad su izašli iz vode, Gospodnji Duh je uzeo Filipa,* i dvoranin ga više nije video, nego je radosno produžio svojim putem.*

    * Ovaj „transport“ najverovatnije obavljaju anđeli, nevidljivi za ljudske oči. Uporedi sa 1. Kraljevima 18:11-12; Ezekiel 8:3; 11:1, 24; Matej 28:8-10; Luka 24:31, 36-37, 51; Dela 1:9-11.

  40. A Filip se našao u Azotu,* i prolazeći tuda, objavljivao je dobru vest svim gradovima dok nije stigao u Cezareju.

    * Grčki naziv za Ašdod.