Prva knjiga o kraljevima (18. glava)

  1. Posle mnogo vremena, to jest treće godine, Iliji je došla Gospodnja reč: „Idi i pokaži se Ahabu, jer sam odlučio da pustim kišu na zemlju.“
  2. Tako je Ilija otišao da se pokaže Ahabu. A u Samariji je vladala velika glad.
  3. Ahab je pozvao Ovadiju, upravitelja svog dvora. (Ovadija se mnogo bojao Gospoda.
  4. Kad je Jezebela ubijala Gospodnje proroke, Ovadija je uzeo sto proroka i sakrio ih u dve pećine, po pedeset u svakoj, i donosio im je hleba i vode.)
  5. Ahab reče Ovadiji: „Obiđi sve izvore i potoke u zemlji. Možda ćemo pronaći malo zelene trave da sačuvamo život konjima i mazgama, da nam ne ugine sva stoka.“
  6. Tako su se među sobom dogovorili kuda će ići. Ahab je sam otišao jednim putem, a Ovadija je otišao drugim putem, isto sam.
  7. Dok je Ovadija bio na putu, u susret mu je došao Ilija. Kad ga je Ovadija prepoznao, pade ničice i reče: „Jesi li to ti, moj gospodaru Ilija?“
  8. On mu odgovori: „Ja sam. Idi i reci svom gospodaru: ‘Evo Ilije.’“
  9. Ali on reče: „Šta sam zgrešio da svog slugu predaješ u ruke Ahabu da me pogubi?
  10. Tako živ bio Gospod, tvoj Bog, nema naroda ni kraljevstva kuda moj gospodar nije slao da te traže. Kad bi mu rekli: ‘Nije ovde,’ tražio bi od tog kraljevstva ili naroda da se zakunu da te nisu našli.
  11. A ti sad kažeš: ‘Idi i reci svom gospodaru: ‘Evo Ilije.’
  12. Ali kad odem od tebe, Gospodnji Duh će te odneti ko zna gde. Ako odem i kažem Ahabu, a on te ne nađe, sigurno će me ubiti. A tvoj sluga boji se Gospoda od svoje mladosti.
  13. Zar moj gospodar nije čuo šta sam učinio kad je Jezebela ubijala Gospodnje proroke, kako sam sakrio sto Gospodnjih proroka, po pedeset u svakoj pećini, i donosio im hleba i vode?
  14. A ti sada kažeš: ‘Idi i reci svom gospodaru: ‘Evo Ilije.’ On će me sigurno ubiti.“
  15. Ali Ilija reče: „Tako živ bio Gospod nad vojskama pred kojim stojim, danas ću mu se pokazati.“
  16. Tada je Ovadija pošao u susret Ahabu i javio mu vest, a Ahab je krenuo pred Iliju.
  17. Čim Ahab ugleda Iliju, reče mu: „Jesi li ti onaj što donosi nevolju Izraelu?“
  18. On odgovori: „Ne donosim ja nevolju Izraelu, nego ti i dom tvog oca, jer ste ostavili Gospodnja uputstva i pošli za likovima Bala.
  19. A sada daj nalog da se k meni na goru Karmel skupi ceo Izrael zajedno s četiristo i pedeset Balovih proroka i četiristo proroka koji se klanjaju obrednom deblu, koji jedu za Jezebelinim stolom.“
  20. Ahab je pozvao sve Izraelove sinove i skupio proroke na gori Karmel.
  21. Tada Ilija pristupi celom narodu i reče: „Dokle ćete hramati na dve strane? Ako je Gospod istiniti Bog, idite za njim, a ako je Bal, idite za njim.“ Ali narod mu ne odgovori ni reči.
  22. Ilija reče narodu: „Još sam samo ja ostao od Gospodnjih proroka, a Balovih proroka ima četiristo i pedeset.
  23. Neka nam sada daju dva junca pa neka oni izaberu sebi jednog junca, neka ga iseku na komade i stave na drva, ali neka ne pale vatru. A ja ću pripremiti drugog junca i staviću ga na drva, ali neću paliti vatru.
  24. Tada vi prizovite ime svog boga, a ja ću prizvati Gospodnje ime. Bog koji odgovori vatrom, to je istiniti Bog.“ Na to ceo narod odgovori: „Dobro si rekao.“
  25. Zatim Ilija reče Balovim prorocima: „Najpre vi izaberite jednog junca i pripremite ga, jer vas je više. I prizovite ime svog boga, ali ne palite vatru.“
  26. Oni su uzeli junca kog im je dao i pripremili ga, a zatim su od jutra do podne prizivali Balovo ime: „Bale, usliši nas!“ Ali nije bilo ni glasa ni odgovora. A oni su hramajući igrali oko oltara koji su načinili.
  27. U podne Ilija poče da im se ruga: „Vičite iz svega glasa, jer je on bog. Mora da se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu. Ili možda spava pa ga treba probuditi!“
  28. A oni su zavikali iz svega glasa i sekli se po svom običaju bodežima i kopljima dok ih nije oblila krv.
  29. Kad je prošlo podne, prorokovali su sve dok nije došlo vreme da se prinese prinos od žita, ali nije bilo ni glasa ni odgovora niti znaka da iko sluša.
  30. Na kraju Ilija reče celom narodu: „Pristupite k meni.“ Kad mu je pristupio ceo narod, on je popravio Gospodnji oltar koji je bio srušen.
  31. Ilija je uzeo dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakova, kome je došla Gospodnja reč: „Ime će ti biti Izrael.“
  32. Od tih kamenova podigao je oltar u Gospodnje ime. Onda je oko oltara načinio jarak koji je obuhvatao toliko zemlje da se moglo zasejati dve sea mere semena.
  33. Zatim je naslagao drva, isekao junca na komade i stavio ga na drva. Tada reče: „Napunite četiri krčaga vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva.“
  34. Zatim reče: „Učinite to još jednom.“ I učinili su to još jednom. Onda opet reče: „Učinite to i treći put.“ I učinili su to i treći put.
  35. Voda se razlila svuda oko oltara, a i jarak se napunio vodom.
  36. Kad je došlo vreme da se prinese prinos od žita, prorok Ilija pristupi i reče: „Gospode, Bože Abramov, Isakov i Izraelov, neka se danas obznani da si ti Bog u Izraelu, da sam ja tvoj sluga i da sam sve ovo učinio po tvojoj reči.
  37. Usliši me, Gospode, usliši me da bi ovaj narod znao da si ti, Gospode, istiniti Bog, i da ti obraćaš njihovo srce.“
  38. Tada dođe vatra od Gospoda i spali žrtvu paljenicu, drva, kamenje i prašinu, i upi vodu iz jarka.
  39. Kad to vide, sav narod pade ničice i reče: „Gospod je istiniti Bog! Gospod je istiniti Bog!“
  40. A Ilija im reče: „Pohvatajte Balove proroke! Ne dajte nijednom da pobegne!“ Oni su ih pohvatali, a Ilija ih je zatim odveo u dolinu Kišon i tamo ih pobio.
  41. Zatim Ilija reče Ahabu: „Idi gore, jedi i pij, jer se čuje huka koja najavljuje kišu.“
  42. Ahab je otišao gore da jede i pije, a Ilija se popeo na vrh Karmela, sagnuo se do zemlje i stavio lice među kolena.
  43. Zatim svom sluzi reče: „Molim te, idi gore i pogledaj prema moru.“ On je otišao i pogledao, a zatim rekao: „Ništa se ne vidi.“ A on reče: „Idi opet,“ i tako sedam puta.
  44. Sedmi put sluga reče: „Eno, mali oblak kao čovečiji dlan diže se s mora.“ Tada Ilija reče: „Idi i reci Ahabu: ‘Preži konje i idi da te ne uhvati pljusak!’“
  45. U međuvremenu nebo se zamračilo od oblaka i vetra, i počeo je jak pljusak. Ahab se popeo na kola i odvezao u Jezrael.
  46. Gospodnja ruka bila je nad Ilijom, i on je podvio rubove haljine svoje i trčao pred Ahabom sve do Jezraela.