Druga knjiga Samuelova (1. glava)

Pisci: Gad i Natan
Mesto pisanja: Izrael
Pisanje završeno: oko 1040. pre n. e.
Obuhvata vreme: 1059-1040. pre n. e.

  1. *Posle Saulove smrti, David se vratio pobivši Amaličane i proveo je dva dana u Siklagu.

    * U hebrejskim spisima 1. i 2. Samuelova bile su originalno jedna knjiga, a sadašnja podela je prvi put napravljena u Septuaginti.

  2. Trećeg dana došao je jedan čovek iz Saulovog logora, razderanih haljina i glave posute prašinom. Kad je došao pred Davida, pao je ničice i poklonio se do zemlje.
  3. David ga je upitao: „Odakle dolaziš?“ A on mu je odgovorio: „Pobegao sam iz izraelskog logora.“
  4. Tada ga David upita: „Šta se desilo? Molim te, ispričaj mi.“ A on mu odgovori: „Ljudi su pobegli s bojnog polja i mnogo ih je palo i izginulo. Poginuli su i Saul i njegov sin Jonatan.“
  5. Tada David upita mladića koji mu je javio tu vest: „Kako znaš da su Saul i njegov sin Jonatan poginuli?“
  6. A mladić mu odgovori: „Slučajno sam se našao na gori Gilboi i ugledao sam Saula kako se oslanja na svoje koplje, a kola i konjanici samo što ga nisu bili stigli.
  7. Kada se okrenuo, ugledao me je i pozvao, a ja sam se odazvao: ‘Evo me!’
  8. Zatim me je upitao: ‘Ko si ti?’ A ja sam mu odgovorio: ‘Ja sam Amaličanin.’
  9. Tada mi je rekao: ‘Molim te, dođi ovamo i ubij me, jer sam u smrtnom grču, a život je još u meni.’
  10. Tada sam mu prišao i ubio ga, jer sam znao da neće ostati živ nakon što je pao ranjen. Zatim sam uzeo krunu s njegove glave i narukvicu s njegove ruke da ih donesem ovamo svom gospodaru.“
  11. Tada je David uhvatio svoje haljine i razderao ih, a tako i svi njegovi ljudi.
  12. Naricali su, plakali i postili do večeri za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za Gospodnjim narodom i za Izraelovim domom, jer su izginuli od mača.
  13. Zatim je David upitao mladića koji mu je to javio: „Odakle si?“ A on je odgovorio: „Ja sam sin jednog stranca, Amaličanina.“
  14. Tada mu je David rekao: „Kako se nisi bojao da digneš ruku na Gospodnjeg pomazanika i da ga ubiješ?“
  15. David je pozvao jednog od svojih ljudi i zapovedio mu: „Dođi i pogubi ovog čoveka!“ On ga je udario tako da je taj čovek umro.
  16. Tada je David još rekao: „Tvoja krv neka padne na tvoju glavu, jer su tvoja usta svedočila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio Gospodnjeg pomazanika.’“
  17. Tada je David ispevao tužnu pesmu za Saulom i njegovim sinom Jonatanom,
  18. i dao uput da Judini sinovi nauče „Pesmu o luku,“ koja se zapisa u knjizi Istinitoga:*

    * „Jašer“ znači „pravedni, čestiti, istiniti“.

  19. „Lepota je tvoja, o Izraele, pogubljena na gorama tvojim! Padoše junaci!
  20. Ne pričajte o tome u Gatu. Ne objavljujte to po ulicama Aškelona, da se ne bi radovale kćeri filistejske, da ne bi klicale kćeri neobrezanih.
  21. Gore gilboske, ne padala rosa ni kiša na vas, ne bilo roda na njivama vašim s kojih biste Bogu prinose davali! Jer je tu okaljan štit junaka, pa i Saulov štit; nema više štita uljem pomazanog.
  22. Bez krvi pobijenih, bez sala junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je bez uspeha mač Saulov bio.
  23. Saul i Jonatan, mili i dragi za života svoga, ni u smrti razdvojili se nisu. Od orlova brži behu, od lavova jači.
  24. Kćeri izraelske, oplakujte Saula, on vas je u raskošan skerlet oblačio, zlatom je haljine vaše ukrašavao.
  25. Padoše junaci u boju! Poginu Jonatan na gorama tvojim!
  26. Žalim za tobom, brate Jonatane! Kako si mi drag bio! Tvoja mi ljubav beše snažnija od ljubavi žene!
  27. Padoše junaci, propade oružje ubojito!“