Prva knjiga o kraljevima (1. glava)

Pisac: Jeremija
Mesto pisanja: Jerusalim i Judeja
Pisanje završeno: oko 580. pre n. e.
Obuhvata vreme: 1040-901. pre n. e.

  1. Kralj David je ostario i zašao u godine, i premda su ga pokrivali mnogim haljinama, nije mogao da se ugreje.
  2. Zato su mu njegove sluge rekle: „Neka se potraži devojka za našeg gospodara, kralja, devica koja će posluživati kralja i negovati ga. Neka mu leži u krilu, pa će se naš gospodar, kralj, sigurno ugrejati.“
  3. Tako su pošli da traže lepu devojku po svoj izraelskoj zemlji. Na kraju su našli Abisagu Šunemku i doveli je kralju.
  4. Ta devojka je bila izuzetno lepa. Ona je negovala kralja i posluživala ga, ali kralj nije imao odnose s njom.
  5. U to vreme je Adonija, Agitin sin, uzdizao sebe govoreći: „Ja ću biti kralj!“ On je sebi nabavio kola s konjanicima i pedeset ljudi koji su kao njegova straža trčali pred njim.
  6. Da ga ne bi povredio, otac ga nikada nije ukorio niti ga je pitao: „Zašto to radiš?“ Osim toga, bio je veoma lep, a rodio se posle Abšaloma.
  7. Adonija se povezao s Joabom, Serujinim sinom, i sa sveštenikom Abijatarom, koji su mu pomagali i koji su pristali uz njega.
  8. Ali sveštenik Sadok i Benaja, Jojadin sin, zatim prorok Natan, Šimej, Rej i Davidovi junaci nisu pristali uz Adoniju.
  9. Posle nekog vremena Adonija je kod kamena Zoeleta, koji je blizu En-Rogila, prineo na žrtvu ovce i goveda i utovljenu telad, i pozvao je svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude u Judi, kraljeve sluge.
  10. Ali nije pozvao proroka Natana, ni Benaju, ni Davidove junake, ni svog brata Solomona.
  11. Tada Natan reče Batšebi, Solomonovoj majci: „Zar nisi čula da je Adonija, Agitin sin, postao kralj, a naš gospodar David ne zna ništa o tome?
  12. Zato dođi da ti dam savet, da izbaviš svoju dušu i dušu svog sina Solomona.
  13. Idi i uđi kod kralja Davida i reci mu: ‘Zar se ti, moj gospodaru, kralju, nisi zakleo svojoj robinji kad si rekao: ‘Tvoj sin Solomon biće kralj posle mene i on će sedeti na mom prestolu?’ Zašto je onda Adonija postao kralj?’
  14. I dok budeš razgovarala s kraljem, ja ću ući za tobom i potvrdiću tvoje reči.“
  15. Tako je Batšeba otišla kod kralja u njegovu odaju. Kralj je bio veoma star i posluživala ga je Abisaga Šunemka.
  16. Batšeba se poklonila i pala ničice pred kraljem, a kralj je upita: „Šta želiš?“
  17. Ona mu odgovori: „Moj gospodaru, ti si se Gospodom, svojim Bogom, zakleo svojoj robinji: ‘Tvoj sin Solomon biće kralj posle mene i on će sedeti na mom prestolu.’
  18. Ali evo, sad je Adonija postao kralj, a moj gospodar, kralj, ne zna ništa o tome.
  19. Prineo je na žrtvu mnogo goveda, utovljene teladi i ovaca, i pozvao je sve kraljeve sinove, sveštenika Abijatara i Joaba, zapovednika vojske, ali Solomona, tvog slugu, nije pozvao.
  20. Sada su moj gospodaru, kralju, u tebe uprte oči svih Izraelaca, da im kažeš ko će posle tebe sesti na presto mog gospodara, kralja.
  21. Inače će se, kad moj gospodar, kralj, počine kod svojih praočeva, na mene i na mog sina Solomona gledati kao na prestupnike.“
  22. Dok je ona još razgovarala s kraljem, ušao je prorok Natan.
  23. Odmah su javili kralju: „Prorok Natan je ovde.“ On je ušao pred kralja i poklonio se pred kraljem licem do zemlje.
  24. Zatim Natan reče: „Moj gospodaru, kralju, jesi li ti rekao: ‘Adonija će biti kralj posle mene i on će sedeti na mom prestolu?’
  25. Jer je on danas otišao da prinese na žrtvu mnogo goveda, utovljene teladi i ovaca, i pozvao je sve kraljeve sinove, vojne zapovednike i sveštenika Abijatara. I eno, oni jedu i piju s njim i govore: ‘Živeo kralj Adonija!’
  26. Ali nije pozvao ni mene, tvog slugu, ni sveštenika Sadoka, ni Benaju, Jojadinog sina, ni Solomona, tvog slugu.
  27. Ako je tako naredio moj gospodar, kralj, tada nisi obavestio svog slugu ko će posle tebe sesti na presto mog gospodara, kralja.“
  28. Kralj David reče: „Pozovite mi Batšebu.“ Ona uđe i stade pred kralja.
  29. Tada se kralj zakleo: „Tako živ bio Gospod koji je moju dušu izbavio iz svih nevolja!
  30. Danas ću učiniti ono za šta sam ti se zakleo Gospodom, Izraelovim Bogom, kad sam rekao: ‘Tvoj sin Solomon biće kralj posle mene i on će sedeti na mom prestolu umesto mene.’“
  31. Tada se Batšeba pokloni pred kraljem i pade ničice, licem do zemlje, i reče: „Neka je moj gospodar, kralj David, živ doveka!“
  32. Kralj David reče: „Pozovite mi sveštenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, Jojadinog sina.“ I oni su došli pred kralja.
  33. Kralj im reče: „Uzmite sa sobom sluge svog gospodara, stavite mog sina Solomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.
  34. Neka ga tamo sveštenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. A vi zatrubite u rog i vičite: ‘Živeo kralj Solomon!’
  35. Zatim se vratite za njim, a on neka dođe i sedne na moj presto. On će kraljevati umesto mene i njega ću postaviti za vođu Izraelu i Judi.“
  36. Tada Benaja, Jojadin sin, odgovori kralju: „Neka bude tako!* Tako neka potvrdi Gospod, Bog mog gospodara, kralja.

    * Ili: „Amin!“ na hebrejskom.

  37. Kao što je Gospod bio s mojim gospodarem, kraljem, tako neka bude i sa Solomonom, i neka uzvisi njegov presto još više nego presto kralja Davida, mog gospodara.“
  38. Tako su sveštenik Sadok, prorok Natan, Benaja, Jojadin sin, Hereteji i Feleteji otišli, stavili Solomona na mazgu kralja Davida i odveli ga do Gihona.
  39. Sveštenik Sadok je uzeo iz šatora rog s uljem i pomazao Solomona. Zatim su zatrubili u rog, a ceo narod je povikao: „Živeo kralj Solomon!“
  40. Onda je ceo narod pošao za njim. Narod je svirao frule i veoma se radovao, tako da se zemlja tresla od njihove vike.
  41. Adonija i sve zvanice koje su bile s njim čuli su tu viku upravo kad su završili s jelom. Kad je Joab čuo zvuk roga, upitao je: „Kakva je to vika i vreva u gradu?“
  42. Dok je on još govorio, došao je Jonatan, sin sveštenika Abijatara. Adonija reče: „Dođi, jer si ti čestit čovek i nosiš dobru vest.“
  43. Ali Jonatan odgovori Adoniji: „Ne nosim dobru vest! Naš gospodar, kralj David, postavio je Solomona za kralja.
  44. Kralj je poslao s njim sveštenika Sadoka, proroka Natana, Benaju, Jojadinog sina, Hereteje i Feleteje, i oni su ga stavili na kraljevu mazgu.
  45. Sveštenik Sadok i prorok Natan pomazali su ga kod Gihona za kralja, a zatim su svi otišli odande radujući se, i sav se grad uskomešao. To je vika koju ste čuli.
  46. Solomon je već seo na kraljevski presto.
  47. A i kraljeve sluge došle su da požele dobro našem gospodaru, kralju Davidu, govoreći: ‘Neka tvoj Bog proslavi Solomonovo ime više od tvog imena i neka uzvisi njegov presto više od tvog prestola!’ Tada se kralj poklonio na svojoj postelji.
  48. Kralj je još rekao: ‘Neka je blagosloven Gospod, Izraelov Bog, koji je danas dao da svojim očima vidim ko će sedeti na mom prestolu!’“
  49. Tada su sve Adonijine zvanice zadrhtale od straha. Onda su ustali i otišli svaki svojim putem.
  50. I Adonija se uplašio Solomona. Zato je ustao i otišao pa se uhvatio za rogove oltara.
  51. Tada su Solomonu javili: „Adonija se uplašio kralja Solomona, i eno ga, uhvatio se za rogove oltara i rekao: ‘Neka mi se kralj Solomon najpre zakune da svog slugu neće pogubiti mačem.’“
  52. A Solomon reče: „Ako se pokaže kao čestit čovek, neće mu ni dlaka s glave pasti na zemlju. Ali ako se zlo nađe na njemu, poginuće.“
  53. Tada je kralj Solomon poslao svoje sluge da ga odvedu od oltara. On je došao i poklonio se kralju Solomonu, a Solomon mu reče: „Idi svojoj kući.“