Prva knjiga o kraljevima (20. glava)

  1. Ben-Hadad, kralj Sirije, skupio je svu svoju vojsku, a s njim su bila i trideset i dva kralja s konjima i kolima. On je krenuo na Samariju, podigao opsadu oko nje i napao je.
  2. U grad je poslao glasnike kod Ahaba, kralja Izraela, i poručio mu: „Ovako kaže Ben-Hadad:
  3. ‘Tvoje srebro i tvoje zlato meni pripada, a i tvoje najlepše žene i najlepši sinovi meni pripadaju.’“
  4. Kralj Izraela je odgovorio: „Kao što si rekao, moj gospodaru, kralju, ja pripadam tebi sa svim što imam.“
  5. Glasnici su opet došli i rekli: „Ovako kaže Ben-Hadad: ‘Poslao sam glasnike k tebi i poručio sam ti: ‘Daćeš mi svoje srebro, svoje zlato, svoje žene i svoje sinove.’
  6. Ali ja ću sutra u ovo doba poslati svoje sluge k tebi da dobro pretraže tvoj dvor i kuće tvojih slugu. Oni će uzeti i odneti sve što je dragoceno u tvojim očima.“
  7. Tada je kralj Izraela sazvao sve starešine u zemlji i rekao im: „Molim vas, pogledajte i vidite kako ovaj čovek traži nevolju, jer je poslao ljude k meni po moje žene, moje sinove, moje srebro i moje zlato, i ja mu sve to nisam uskratio.“
  8. Sve starešine i ceo narod rekli su mu: „Nemoj ga poslušati i nemoj pristati.“
  9. Zato on reče Ben-Hadadovim glasnicima: „Ovako recite mom gospodaru, kralju: ‘Sve što si prvi put poručio svom sluzi učiniću, ali ovo ne mogu da učinim.’“ Glasnici su otišli i odneli mu odgovor.
  10. Tada je Ben-Hadad poslao k njemu glasnike i poručio mu: „Neka mi bogovi učine tako i neka mi još dodaju ako praha od Samarije bude dosta da ceo narod koji je sa mnom dobije po šaku!“
  11. Kralj Izraela mu je odgovorio: „Ovako mu recite: ‘Neka se onaj ko se opasuje ne hvali kao onaj ko se već raspasuje.’“
  12. Kad je Ben-Hadad čuo taj odgovor dok je s kraljevima pio u šatorima, rekao je svojim slugama: „Spremite se za napad!“ I namestili su se da napadnu grad.
  13. Tada jedan prorok pristupi Ahabu, kralju Izraela, i reče: „Ovako kaže Gospod: ‘Jesi li video sve ovo veliko mnoštvo? Evo, danas ću ga predati tebi u ruke, i znaćeš da sam ja Gospod.’“
  14. Na to Ahab reče: „Preko koga?“ A on odgovori: „Ovako kaže Gospod: ‘Preko mladića koji su u službi knezova pokrajina.’“ Na kraju Ahab još upita: „Ko će započeti bitku?“ A on odgovori: „Ti!“
  15. Tada je Ahab prebrojao mladiće koji su u službi knezova pokrajina i bilo ih je dvesta trideset i dva. Zatim je prebrojao ceo narod, sve Izraelove sinove, i bilo ih je sedam hiljada.
  16. Oni su izašli u podne dok se Ben-Hadad opijao u šatorima zajedno s trideset i dva kralja koji su došli da mu pomognu.
  17. Najpre su izašli mladići koji su u službi knezova pokrajina. Ben-Hadad je poslao svoje ljude, i oni su mu javili: „Izašli su neki ljudi iz Samarije.“
  18. Na to on reče: „Ako su izašli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izašli radi bitke, opet ih pohvatajte žive.“
  19. Iz grada su izašli mladići koji su u službi knezova pokrajina i vojska koja je išla za njima.
  20. Svaki je napao svog protivnika, i Sirijci su pobegli, a Izraelci su krenuli u poteru za njima. Ali Ben-Hadad, kralj Sirije, uspeo je da pobegne na konju zajedno s konjanicima.
  21. Tada je izašao i kralj Izraela i udario na konje i kola, tako da su Sirijci pretrpeli veliki poraz.
  22. Posle toga prorok je došao kod kralja Izraela i rekao mu: „Idi, ojačaj svoje snage, razmisli pa vidi šta ćeš činiti, jer će početkom godine kralj Sirije opet doći na tebe.“
  23. Sluge kralja Sirije rekle su svom kralju: „Njihov Bog je Bog gora. Zato su bili jači od nas. Ali ako se budemo borili protiv njih u ravnici, videćeš da ćemo biti jači od njih.
  24. Učini dakle ovako: Ukloni kraljeve s njihovih mesta i umesto njih postavi namesnike.
  25. A ti skupi sebi vojsku kao što je bila ona koju si izgubio, i isto toliko konja i kola. Onda povedimo bitku s njima u ravnici, pa ćeš videti da ćemo biti jači od njih.“ On ih je poslušao i učinio tako.
  26. Početkom godine Ben-Hadad je skupio Sirijce i krenuo u Afek u bitku protiv Izraela.
  27. Izraelovi sinovi su se takođe sakupili, snabdeli se svim što im je bilo potrebno i izašli pred njih. Izraelovi sinovi ulogorili su se ispred njih kao dva mala stada koza, a Sirijci su prekrili zemlju.
  28. Tada je Božji čovek došao kod kralja Izraela i rekao mu: „Ovako kaže Gospod: ‘Zato što Sirijci kažu: ‘Gospod je Bog gora, a ne Bog ravnica,’ sve ovo veliko mnoštvo predaću tebi u ruke, i znaćete da sam ja Gospod.’“
  29. Sedam dana bili su ulogoreni jedni naspram drugih. A sedmog dana počela je bitka i Izraelovi sinovi su u jednom danu pobili sto hiljada Sirijaca pešaka.
  30. Oni koji su ostali pobegli su u grad Afek, ali zidine su se srušile na dvadeset i sedam hiljada ljudi koji su ostali. Ben-Hadad je pobegao u grad i sakrio se u najskrovitiju sobu.
  31. Njegove sluge su mu rekle: „Evo, čuli smo da su kraljevi Izraelovog doma milostivi kraljevi. Molimo te, hajde da opašemo kostret oko bedara i stavimo sebi konopce oko vrata, pa da izađemo pred kralja Izraela. Možda će ti poštedeti dušu.“
  32. Tako su opasali kostret oko bedara i stavili sebi konopce oko vrata, pa su došli pred kralja Izraela i rekli: „Tvoj sluga Ben-Hadad rekao je: ‘Molim te, poštedi mi dušu.’“ A on reče: „Je li on još živ? To mi je brat.“
  33. Oni su to shvatili kao dobar znak i zaključili su da zaista tako misli, pa su rekli: „Ben-Hadad ti je brat.“ A on reče: „Idite i dovedite ga.“ Tada je Ben-Hadad došao k njemu i on ga je pozvao u svoja kola.
  34. Ben-Hadad mu reče: „Vratiću gradove koje je moj otac uzeo tvom ocu, a ti izaberi sebi ulice u Damasku kao što je moj otac sebi izabrao u Samariji.“ Tada Ahab odgovori: „Sklopimo savez pod tim uslovima pa ću te pustiti da ideš.“ Tako je sklopio savez s njim i pustio ga da ide.
  35. Jedan od proročkih sinova reče svom drugu po Gospodnjoj reči: „Molim te, udari me.“ Ali ovaj nije hteo da ga udari.
  36. A on mu reče: „Zato što nisi poslušao Gospodnji glas, kad odeš od mene, ubiće te lav.“ I kad je ovaj otišao od njega, napao ga je lav i ubio ga.
  37. Zatim nađe drugog čoveka i reče mu: „Molim te, udari me.“ I ovaj ga je udario i ranio.
  38. Tada je prorok otišao i stao pored puta da dočeka kralja, a preko očiju je stavio povez da ga ne prepoznaju.
  39. Kad je kralj prolazio, on povika kralju: „Tvoj sluga se našao usred bitke, i gle, jedan čovek je istupio iz bojnih redova, doveo mi nekog čoveka i rekao: ‘Čuvaj ovog čoveka. Ako nestane, tvoja duša biće umesto njegove duše ili ćeš platiti talant srebra.’
  40. I dok je tvoj sluga radio ovo i ono, ovaj je nestao.“ Na to mu kralj Izraela reče: „To ti je presuda. Sam si je doneo.“
  41. Tada je prorok brzo skinuo povez s očiju i kralj Izraela je prepoznao da je on jedan od proroka.
  42. Onda reče kralju: „Ovako kaže Gospod: ‘Zato što si pustio iz svoje ruke čoveka koga sam odredio da se pogubi, tvoja duša biće umesto njegove duše i tvoj narod umesto njegovog naroda.’“
  43. Tako se kralj Izraela uputio svojoj kući zlovoljan i potišten, i došao je u Samariju.