Prva knjiga o kraljevima (8. glava)

  1. Tada je kralj Solomon okupio kod sebe u Jerusalimu Izraelove starešine, sve poglavare plemena i knezove otačkih domova Izraelovih sinova, da bi se kovčeg Gospodnjeg saveza doneo iz Davidovog grada, to jest sa Ciona.
  2. Tako su se svi Izraelci sakupili kod kralja Solomona na praznik meseca etanima, a to je sedmi mesec.
  3. Kad su došle sve Izraelove starešine, sveštenici su poneli kovčeg.
  4. Oni su preneli Gospodnji kovčeg, šator od sastanka i sve svete stvari koje su bile u šatoru. Sve su to preneli sveštenici i Leviti.
  5. Kralj Solomon i s njim ceo izraelski zbor koji se okupio oko njega, prineli su na žrtvu pred kovčegom toliko ovaca i goveda da se nije moglo ni izračunati ni izbrojati.
  6. Zatim su sveštenici uneli kovčeg Gospodnjeg saveza na njegovo mesto, u unutrašnju prostoriju doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila heruvima.
  7. Krila heruvima bila su raširena iznad mesta gde je stajao kovčeg, tako da su heruvimi odozgo zaklanjali kovčeg i njegove poluge.
  8. Ali poluge su bile toliko duge da su se njihovi krajevi videli iz Svetinje pred unutrašnjom prostorijom, ali spolja se nisu videli. Tamo stoje sve do današnjeg dana.
  9. U kovčegu nije bilo ničeg osim dve kamene ploče koje je Mojsije stavio u njega na Horevu, kad je Gospod sklopio savez sa Izraelovim sinovima nakon što su izašli iz egipatske zemlje.
  10. Kad su sveštenici izašli iz svetog mesta, oblak je ispunio Gospodnji dom.
  11. Sveštenici zbog oblaka nisu mogli da stoje tamo i da vrše svoju službu, jer je Gospodnji dom bio pun Gospodnje slave.
  12. Tada je Solomon rekao: „Gospode, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.
  13. Ja sam ti sagradio dom da bude tvoje uzvišeno prebivalište, mesto gde ćeš doveka prebivati.“
  14. Zatim se kralj okrenuo prema narodu i blagoslovio ceo izraelski zbor, dok je ceo zbor stajao.
  15. Tada je rekao: „Neka je blagosloven Gospod, Izraelov Bog, koji je svojim ustima govorio s mojim ocem Davidom, i svojom rukom ispunio ono što je rekao:
  16. ‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao nijedan grad među svim Izraelovim plemenima da se u njemu sagradi dom u kom bi bilo moje ime. Ali izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.’
  17. Moj otac David je u svom srcu imao želju da sagradi dom imenu Gospoda, Izraelovog Boga.
  18. Ali Gospod je mom ocu Davidu rekao: ‘Ti u svom srcu imaš želju da sagradiš dom mom imenu, i dobro je što ti je to na srcu.
  19. Ali nećeš ti graditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi. On će sagraditi dom mom imenu.’
  20. Gospod je ispunio reč koju je rekao i ja sam došao na mesto svog oca Davida i seo na Izraelov presto, kao što je rekao Gospod, i sagradio sam dom imenu Gospoda, Izraelovog Boga.
  21. U njemu sam odredio mesto za kovčeg u kome je Gospodnji savez koji je sklopio s našim praočevima kad ih je izveo iz egipatske zemlje.“
  22. Tada je Solomon stao pred Gospodnji oltar pred celim izraelskim zborom, raširio ruke prema nebesima
  23. i rekao: „Gospode, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti, ni gore na nebesima ni dole na zemlji. Ti držiš savez i pokazuješ milost prema svojim slugama koje ti služe svim svojim srcem.
  24. Ispunio si svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao. Što si svojim ustima obećao, to si svojom rukom ispunio, kao što se danas vidi.
  25. A sada, Gospode, Bože Izraelov, ispuni svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ‘Neće ti nestati naslednika koji će preda mnom sedeti na Izraelovom prestolu, samo ako tvoji sinovi budu pazili na svoj put, služeći mi kao što si mi ti služio.’
  26. A sada, Bože Izraelov, molim te, neka se obistini obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu.
  27. Ali da li će Bog zaista prebivati na zemlji? Gle, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!
  28. Ali ipak Gospode, Bože moj, saslušaj molitvu svog sluge i njegovu molbu za milost, i poslušaj vapaj i molitvu koju ti danas upućuje tvoj sluga.
  29. Neka tvoje oči noć i dan budno motre ovaj dom, ovo mesto za koje si rekao: ‘Tu će prebivati moje ime.’ Poslušaj molitvu koju ti tvoj sluga upućuje okrenut prema ovom mestu.
  30. Poslušaj molbu za milost koju tvoj sluga i tvoj narod Izrael upućuju okrenuti prema ovom mestu. Čuj s mesta gde prebivaš, s nebesa, čuj i oprosti.
  31. Ako neko zgreši svom bližnjem, pa se od njega traži da se zakune i izloži prokletstvu, i on pod zakletvom dođe pred tvoj oltar u ovom domu,
  32. tada čuj s nebesa i budi sudija svojim slugama. Zlog proglasi zlim, vraćajući njegova dela na njegovu glavu, a pravednog proglasi pravednim, nagrađujući ga po njegovoj pravednosti.
  33. Ako tvoj narod Izrael bude poražen pred svojim neprijateljima zato što ti je zgrešio, pa se obrati k tebi i da hvalu tvom imenu, pomoli se i uputi molbu za milost u ovom domu,
  34. tada čuj s nebesa, oprosti greh svom narodu Izraelu i vrati ih u zemlju koju si dao njihovim praočevima.
  35. Kad se zatvori nebo i ne bude kiše jer su ti zgrešili, pa se pomole okrenuti prema ovom mestu i daju hvalu tvom imenu i odvrate se od svog greha, jer si im nanosio nevolje,
  36. tada čuj s nebesa i oprosti greh svojim slugama, svom narodu Izraelu, koje učiš pravom putu kojim treba da idu, i pusti kišu na svoju zemlju koju si svom narodu dao u nasledstvo.
  37. Ako u zemlji zavlada glad ili se pojavi pošast, suša, buđ ili navale skakavci ili bubašvabe, ako ih opkoli neprijatelj u zemlji gde su njihovi gradovi, ako ih snađe bilo kakva nevolja ili bolest,
  38. pa ako neko iz naroda ili ceo tvoj narod Izrael uputi molitvu ili molbu za milost, jer svako zna bol svog srca, i raširi ruke prema ovom domu,
  39. ti čuj s nebesa, s mesta gde prebivaš, i oprosti, postupi po tome i daj svakome prema svim njegovim putevima, ti koji znaš svačije srce, jer samo ti dobro znaš srce svih sinova ljudskih,
  40. da bi te se bojali sve dane dok žive u zemlji koju si dao našim praočevima.
  41. Isto tako, kad tuđinac koji ne pripada tvom narodu Izraelu, nego je došao iz daleke zemlje zbog tvog imena –
  42. jer će se čuti za tvoje veliko ime, za tvoju snažnu ruku i podignutu mišicu – dođe i pomoli se okrenut prema ovom domu,
  43. tada čuj s nebesa, s mesta gde prebivaš, i učini sve za šta te moli taj tuđinac, da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime i bojali se tebe kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom koji sam sagradio nosi tvoje ime.
  44. Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga ti pošalješ, i pomole se tebi, Gospode, okrenuti prema gradu koji si izabrao i prema ovom domu koji sam sagradio tvom imenu,
  45. tada čuj s nebesa njihovu molitvu i njihovu molbu za milost i daj im pravdu.
  46. Ako ti zgreše, jer nema čoveka koji ne greši, i ti se razgneviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,
  47. a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, obrate se i upute ti molbu za milost u zemlji onih koji su ih zarobili, govoreći: ‘Zgrešili smo, loše smo postupali, zlo smo činili,’
  48. ako se u zemlji svojih neprijatelja koji su ih zarobili zaista obrate k tebi svim svojim srcem i svom svojom dušom i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim praočevima, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio tvom imenu,
  49. tada s nebesa, s mesta gde prebivaš, čuj njihovu molitvu i njihovu molbu za milost, i daj im pravdu,
  50. i oprosti svom narodu koji ti je zgrešio, oprosti im sve prestupe, sve što su ti skrivili. Daj da nađu milost pred onima koji su ih zarobili i da im se oni smiluju,
  51. jer su oni tvoj narod i tvoje nasledstvo koje si izveo iz Egipta, iz te peći za topljenje gvožđa.
  52. Neka tvoje oči budu otvorene na molbu za milost koju ti upućuje tvoj sluga i na molbu za milost koju ti upućuje tvoj narod Izrael, i usliši ih kad god te prizovu.
  53. Jer si ih ti, Gospode, odvojio kao svoje nasledstvo od svih naroda na zemlji, kao što si rekao preko Mojsija, svog sluge, kada si naše praočeve izveo iz Egipta.“
  54. Kad je Solomon završio celu ovu molitvu i molbu za milost koju je uputio Gospodu, ustao je ispred Gospodnjeg oltara gde je klečao ruku raširenih prema nebesima,
  55. i stojeći tako blagoslovio je ceo izraelski zbor, govoreći jakim glasom:
  56. „Neka je blagosloven Gospod, koji je svom narodu Izraelu dao mesto počinka, ispunivši sve što je obećao. Od svih dobrih obećanja koja je dao preko Mojsija, svog sluge, nije ostalo neispunjeno nijedno obećanje.
  57. Neka Gospod, naš Bog, bude s nama kao što je bio i s našim praočevima. Neka nas nikad ne ostavi i ne napusti,
  58. nego neka prikloni naše srce k sebi da bismo hodili svim njegovim putevima i držali se njegovih uputstava, njegovih odredbi i njegovih propisa, koje je dao našim praočevima.
  59. Neka ove moje reči kojima sam Gospoda molio za milost pamti Gospod, naš Bog, dan i noć, da daje pravdu svojim slugama i svom narodu Izraelu, dan za danom kako bude potrebno,
  60. da bi svi narodi na zemlji znali da je Gospod istiniti Bog i da nema drugog.
  61. Celim svojim srcem budite odani Gospodu, našem Bogu, hodeći po njegovim uredbama i držeći se njegovih uputstava, kao što se danas vidi.“
  62. Tada su kralj i svi Izraelci prineli veliku žrtvu pred Gospodom.
  63. Kao žrtvu pomirenja koju je trebalo da prinese Gospodu, Solomon je prineo dvadeset i dve hiljade goveda i sto dvadeset hiljada ovaca. Tako su kralj i svi Izraelovi sinovi održali svečanost povodom posvećenja Gospodnjeg doma.
  64. Tog dana kralj je morao da posveti sredinu dvorišta ispred Gospodnjeg doma, zato što je tamo morao da prinese žrtve paljenice, prinose od žita i salo od žrtava pomirnica, jer je bakarni oltar, koji je bio pred Gospodom, bio premali za tako mnogo žrtava paljenica, prinosa od žita i sala od žrtava pomirnica.
  65. U to vreme Solomon, a s njim i ceo Izrael, mnoštvo naroda koji je došao od granice Emata do doline reke Egipat, slavio je praznik pred Gospodom, našim Bogom, sedam dana i još sedam dana, ukupno četrnaest dana.
  66. Osmog dana on je otpustio narod, a oni su blagoslovili kralja i otišli svojim kućama radosni i veselog srca zbog sve dobrote koju je Gospod pokazao prema svom sluzi Davidu i prema svom narodu Izraelu.