Prva knjiga o kraljevima (19. glava)

  1. Ahab je ispričao Jezebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve proroke.
  2. Tada je Jezebela poslala glasnika kod Ilije i poručila mu: „Neka mi bogovi učine tako i neka mi još dodaju, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojom dušom ono što si ti učinio s dušom svakog od njih!“
  3. Ilija se uplašio, pa je ustao i otišao da bi spasao svoju dušu. Kad je došao u Beršebu, koja je u Judi, ostavio je tamo svog slugu.
  4. Onda je sam otišao u pustinju, jedan dan hoda, i kad je došao tamo, seo je pod jedno drvo i zatražio da umre: „Dosta mi je! Gospode, uzmi moju dušu, jer nisam ništa bolji od svojih praočeva.“
  5. Zatim je legao i zaspao pod tim drvetom. Ali gle, jedan anđeo ga dotače i reče mu: „Ustani i jedi.“
  6. On je pogledao i gle, kod glave mu je bila pogača pečena na užarenom kamenju i krčag vode. Tako je jeo i pio, pa je opet legao.
  7. Gospodnji anđeo dođe još jednom, dotače ga i reče: „Ustani i jedi, jer te čeka težak put.“
  8. Tako je on ustao, jeo je i pio, pa je okrepljen tom hranom pešačio četrdeset dana i četrdeset noći dok nije došao na goru Božju, na Horev.
  9. Tamo je ušao u jednu pećinu da u njoj prenoći. Onda mu dođe Gospodnja reč: „Šta radiš tu Ilija?“
  10. On odgovori: „Revnovao sam za Gospoda, Boga nad vojskama, jer su Izraelovi sinovi ostavili tvoj savez, srušili tvoje oltare, a tvoje proroke pobili mačem. Samo sam ja ostao, a sada i moju dušu traže da uzmu.“
  11. Ali glas mu reče: „Izađi i stani na goru pred Gospodom.“ I gle, Gospod je prolazio, a silan i jak vetar kidao je gore i lomio stene pred Gospodom. Ali Gospod nije bio u vetru. Posle vetra došao je zemljotres. Ali Gospod nije bio u zemljotresu.
  12. Posle zemljotresa došla je vatra. Ali Gospod nije bio u vatri. Posle vatre došao je glas, tih i blag.
  13. Kad ga je Ilija čuo, pokrio je lice ogrtačem pa je izašao iz pećine i stao na ulaz. I gle, taj glas mu reče: „Šta radiš tu Ilija?“
  14. On odgovori: „Revnovao sam za Gospoda, Boga nad vojskama, jer su Izraelovi sinovi ostavili tvoj savez, srušili tvoje oltare, a tvoje proroke pobili mačem. Samo sam ja ostao, a sada i moju dušu traže da uzmu.“
  15. Tada mu Gospod reče: „Idi, vrati se istim putem u pustinju blizu Damaska i kad dođeš tamo, pomaži Hazaela za kralja nad Sirijom.
  16. Jehua, Nimsijevog unuka, pomaži za kralja nad Izraelom, a Elišu, Safatovog sina iz Abel-Meola, pomaži za proroka umesto sebe.
  17. Ko umakne Hazaelovom maču, pogubiće ga Jehu, a ko umakne Jehuovom maču, pogubiće ga Eliša.
  18. A ja sam u Izraelu ostavio sedam hiljada koji nisu savili kolena pred Balom i nisu ga svojim ustima poljubili.“
  19. Kad je otišao odande, našao je Elišu, Safatovog sina, kako ore. Pred njim je bilo dvanaest jarmova, a on je bio kod dvanaestog. Ilija mu je prišao i stavio na njega svoj proročki ogrtač.
  20. A on ostavi bikove, potrča za Ilijom i reče mu: „Molim te, pusti me da poljubim svog oca i svoju majku, pa ću onda poći za tobom.“ Ilija mu odgovori: „Idi, zar te ja sprečavam u tome?“
  21. Tako je on otišao od njega, uzeo par bikova i prineo ih na žrtvu, a na drvima od pluga i jarma u koji su bili upregnuti bikovi skuvao je njihovo meso i dao ga narodu da jede. Zatim je ustao, otišao za Ilijom i postao mu sluga.