Prva knjiga o kraljevima (22. glava)

  1. Tri godine nije bilo rata između Sirije i Izraela.
  2. Treće godine Josafat, Judin kralj, došao je kod kralja Izraela.
  3. Kralj Izraela reče svojim slugama: „Znate li da Ramot u Giladu pripada nama? A mi oklevamo da ga uzmemo iz ruke kralja Sirije.“
  4. Zatim upita Josafata: „Hoćeš li ići sa mnom da napadnemo Ramot u Giladu?“ A Josafat odgovori kralju Izraela: „Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj narod, moji su konji kao i tvoji konji.“
  5. Ali Josafat još reče kralju Izraela: „Molim te, najpre pitaj Gospoda šta će reći.“
  6. Tako je kralj Izraela okupio proroke, oko četiristo ljudi, i upitao ih: „Da li da krenem u bitku protiv Ramota u Giladu ili da odustanem od toga?“ A oni su odgovorili: „Idi, jer će ga Gospod predati kralju u ruke.“
  7. Ali Josafat upita: „Zar ovde nema još nekog od Gospodnjih proroka? Da pitamo i preko njega.“
  8. Na to kralj Izraela reče Josafatu: „Ima još jedan čovek preko kog bismo mogli da pitamo Gospoda za savet, ali ja ga mrzim jer mi ne proriče dobro, nego zlo. To je Miheja, Imlin sin.“ Ali Josafat reče: „Neka kralj ne govori tako.“
  9. Tada je kralj Izraela pozvao jednog dvoranina i rekao mu: „Dovedi brzo Miheju, Imlinog sina.“
  10. Kralj Izraela i Josafat, Judin kralj, sedeli su svaki na svom prestolu, odeveni u kraljevske haljine, na gumnu kod samarijskih vrata, a svi proroci prorokovali su pred njima.
  11. Sedekija, Hananijev sin, načinio je sebi gvozdene rogove i rekao: „Ovako kaže Gospod: ‘Ovim ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrebiš.’“
  12. I svi drugi proroci prorokovali su isto tako: „Idi na Ramot u Giladu i pobedićeš, jer će ga Gospod predati kralju u ruke.“
  13. Glasnik koji je otišao da pozove Miheju reče mu: „Evo, proroci složno objavljuju dobro kralju. Molim te, neka tvoja reč bude kao i njihova i proreci dobro.“
  14. Ali Miheja reče: „Tako živ bio Gospod, šta mi Gospod kaže to ću govoriti.“
  15. Kad je došao pred kralja, kralj ga upita: „Miheja, da li da krenemo u bitku protiv Ramota u Giladu ili da odustanemo od toga?“ A on mu odgovori: „Idi i pobedićeš, jer će ga Gospod predati kralju u ruke.“
  16. Na to mu kralj reče: „Koliko ću te puta zaklinjati da mi govoriš samo istinu u Gospodnje ime?“
  17. Tada on reče: „Vidim sve Izraelce rasejane po gorama kao ovce koje nemaju pastira. Gospod je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se u miru vrate svaki svojoj kući.’“
  18. Tada kralj Izraela reče Josafatu: „Zar ti nisam rekao da mi neće prorokovati dobro, nego zlo?“
  19. Miheja još reče: „Zato čuj Gospodnju reč: Vidim Gospoda kako sedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s leve strane.
  20. Gospod je rekao: ‘Ko će prevariti Ahaba da krene na Ramot u Giladu i da tamo padne?’ Jedan je rekao ovako, a drugi onako.
  21. Na kraju je došao jedan duh, stao pred Gospoda i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ Gospod ga je upitao: ‘Kako?’
  22. On je odgovorio: ‘Otići ću i biću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’“ A on je rekao: ‘Uspećeš da ga prevariš. Idi i učini tako.’
  23. I evo, Gospod je stavio prevaran duh u usta svim tvojim prorocima, ali Gospod ti najavljuje nevolju.“
  24. Tada Sedekija, Hananijev sin, priđe Miheji, udari ga po obrazu i reče: „Kako to da je Gospodnji Duh otišao od mene da bi govorio tebi?“
  25. Miheja odgovori: „Evo, videćeš to onog dana kad uđeš u najskrovitiju sobu da se sakriješ.“
  26. Tada kralj Izraela reče: „Uzmi Miheju i odvedi ga Amonu, gradskom zapovedniku, i Joašu, kraljevom sinu.
  27. I reci im: ‘Ovako kaže kralj: ‘Stavite ovog čoveka u zatvor i dajte mu po malo hleba i po malo vode dok se ne vratim u miru.’“
  28. Miheja na to reče: „Ako se zaista vratiš u miru, onda Gospod nije govorio preko mene.“ I još reče: „Čujte to svi narodi.“
  29. Tako su kralj Izraela i Josafat, Judin kralj, krenuli na Ramot u Giladu.
  30. Kralj Izraela reče Josafatu: „Ja ću se prerušiti kad pođem u bitku, a ti obuci svoje kraljevske haljine.“ Tako se kralj Izraela prerušio i pošao u bitku.
  31. Kralj Sirije dao je nalog trideset i dvojici zapovednika bojnih kola i rekao im: „Ne napadajte ni malog ni velikog, nego samo kralja Izraela.“
  32. Kad su zapovednici kola videli Josafata, pomislili su: „To je sigurno kralj Izraela.“ I krenuli su na njega, ali kad je Josafat povikao tražeći pomoć
  33. zapovednici nad kolima videli su da to nije kralj Izraela, pa su prestali da ga gone.
  34. Tada je jedan čovek odapeo strelu i slučajno pogodio kralja Izraela tamo gde se oklop sastavlja. Kralj reče svom vozaču: „Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen.“
  35. Bitka je tog dana bivala sve žešća, i kralja su morali da drže u uspravnom položaju u kolima nasuprot Sirijcima, ali uveče je umro. Krv iz njegove rane tekla je u kola.
  36. Kad je sunce zalazilo, kroz logor je odjeknuo povik: „Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!“
  37. Tako je kralj umro. Odneli su ga u Samariju gde su ga i sahranili.
  38. Kad su prali bojna kola pored samarijskog jezera, psi su lizali njegovu krv (a i bludnice su se tamo kupale), po reči koju je Gospod rekao.
  39. Ostala Ahabova dela, sve što je činio i kako je izgradio kuću od slonovače i sve svoje gradove, zar nije sve to zapisano u dnevnicima kraljeva Izraela?
  40. Ahab je počinuo kod svojih praočeva. Umesto njega vladao je njegov sin Ahazija.
  41. Josafat, Asin sin, postao je kralj nad Judom četvrte godine vladanja Ahaba, kralja Izraela.
  42. Josafat je imao trideset i pet godina kad je počeo da vlada i vladao je dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Azuba i bila je Šilhijeva kći.
  43. On je u svemu hodio putem svog oca Ase. Nije odstupio od njegovog puta, nego je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima. Samo što obredne uzvišice nisu bile uklonjene. Narod je još uvek prinosio žrtve i kâd na obrednim uzvišicama.
  44. Josafat je bio u miru s kraljem Izraela.
  45. Ostala Josafatova dela, njegovi poduhvati i ratovi koje je vodio, zar nije sve to zapisano u dnevnicima Judinih kraljeva?
  46. On je uklonio iz zemlje hramske bludnike koji su ostali od vremena njegovog oca Ase.
  47. U Edomu tada nije bilo kralja; namesnik je služio kao kralj.
  48. Josafat je izgradio tarsiske brodove da idu u Ofir po zlato. Ali brodovi nisu otišli, jer su se razbili kod Esion-Gebera.
  49. Tada je Ahazija, Ahabov sin, rekao Josafatu: „Neka moje sluge idu s tvojim slugama na brodove,“ ali Josafat nije pristao.
  50. Josafat je počinuo kod svojih praočeva i bio je sahranjen kod svojih praočeva u gradu svog praoca Davida. Umesto njega vladao je njegov sin Jehoram.
  51. Ahazija, Ahabov sin, postao je kralj nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Josafatovog vladanja nad Judom, i vladao je nad Izraelom dve godine.
  52. On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima i hodio je putem svog oca i svoje majke i putem Jeroboama, Nebatovog sina, koji je naveo Izrael na greh.
  53. Služio je Balu i klanjao mu se, vređajući Gospoda, Izraelovog Boga, i činio je sve što je činio i njegov otac.