Prva knjiga o kraljevima (13. glava)

  1. Jedan Božji čovek je po Gospodnjoj reči došao iz Jude u Bet-El kad je Jeroboam stajao pored oltara da prinosi kâd.
  2. On je po Gospodnjoj reči povikao prema oltaru: „Oltare, oltare! Ovako kaže Gospod: ‘Evo, u Davidovom domu rodiće se sin koji će se zvati Josija. On će na tebi žrtvovati sveštenike koji služe na obrednim uzvišicama i koji na tebi prinose kâd, i na tebi će spaliti ljudske kosti.’“
  3. Tog je dana dao i znak: „Ovo je znak koji je Gospod dao: Evo, oltar će se raspasti, i prosuće se masni pepeo koji je na njemu.“
  4. Kad je kralj Jeroboam čuo reči koje je Božji čovek objavio protiv oltara u Bet-Elu, ispruži ruku stojeći pored oltara i reče: „Uhvatite ga!“ I čim je ispružio ruku prema onom čoveku, ruka mu se osušila i više nije mogao da je privuče k sebi.
  5. Oltar se raspao, a masni pepeo s oltara prosuo se, prema znaku koji je po Gospodnjoj reči dao Božji čovek.
  6. Kralj ovako reče Božjem čoveku: „Molim te, umilostivi lice Gospoda, svog Boga, i moli se za mene da mi ozdravi ruka.“ Tada je Božji čovek umilostivio Gospodnje lice i kralju je ozdravila ruka tako da je bila kao i ranije.
  7. Kralj reče Božjem čoveku: „Pođi sa mnom mojoj kući da se okrepiš, a daću ti i dar.“
  8. Ali Božji čovek odgovori kralju: „Da mi daš i polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom niti bih jeo hleb niti bih pio vodu na ovom mestu.
  9. Jer ovako sam upućen po Gospodnjoj reči: ‘Ne jedi hleb i ne pij vodu niti se vraćaj putem kojim si došao.’“
  10. Tako je otišao drugim putem i nije se vratio putem kojim je došao u Bet-El.
  11. U Bet-Elu je živeo jedan stari prorok. Njegovi sinovi došli su kod njega i ispričali mu sve što je Božji čovek učinio tog dana u Bet-Elu i šta je rekao kralju. Kad su sve to ispričali svom ocu,
  12. on ih upita: „Kojim je putem otišao?“ Njegovi sinovi su mu pokazali kojim je putem otišao Božji čovek koji je bio došao iz Jude.
  13. A on reče svojim sinovima: „Osamarite mi magarca.“ Oni su mu osamarili magarca i on ga je uzjahao.
  14. Zatim je pošao za Božjim čovekom i našao ga kako sedi pod jednim velikim drvetom. Tada ga upita: „Jesi li ti Božji čovek koji je došao iz Jude?“ A on odgovori: „Jesam.“
  15. On mu reče: „Pođi sa mnom mojoj kući da pojedeš malo hleba.“
  16. Ali on odgovori: „Ne mogu se vratiti s tobom niti mogu ući u tvoju kuću. Ne mogu jesti hleb niti piti vodu s tobom u ovom mestu,
  17. jer sam po Gospodnjoj reči upućen: ‘Ne jedi hleb niti pij vodu tamo i ne vraćaj se putem kojim si došao.’“
  18. On mu na to reče: „I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je po Gospodnjoj reči kazao: ‘Vrati ga sa sobom kući da jede hleb i da pije vodu.'“ Ali on ga je prevario.
  19. Taj prorok se vratio s njim da jede hleb i pije vodu u njegovoj kući.
  20. Dok su sedeli za stolom, Gospodnja reč došla je proroku koji ga je doveo nazad.
  21. On povika Božjem čoveku koji je došao iz Jude: „Ovako kaže Gospod: ‘Zato što si se pobunio protiv Gospodnjeg naloga i nisi izvršio uput koji ti je dao Gospod, tvoj Bog,
  22. nego si se vratio da jedeš hleb i piješ vodu u mestu za koje ti je bilo rečeno: ‘Ne jedi hleb niti pij vodu tamo,’ tvoje mrtvo telo neće biti sahranjeno u grob tvojih praočeva.’“
  23. Nakon što se prorok koji se vratio najeo hleba i napio vode, prorok koji ga je doveo nazad osamario mu je magarca.
  24. On je otišao, ali ga je na putu napao lav i usmrtio ga. Njegovo telo ležalo je bačeno na putu, a magarac i lav stajali su pored njega.
  25. Ljudi koji su prolazili tuda videli su mrtvo telo kako leži na putu i lava kako stoji pored tela. Otišavši odande, ispričali su to u gradu u kom je živeo stari prorok.
  26. Kad je to čuo prorok koji ga je doveo nazad, rekao je: „To je Božji čovek koji se pobunio protiv Gospodnjeg naloga. Gospod je dao da ga lav rastrgne i ubije, po reči koju mu je Gospod rekao.“
  27. Zatim reče svojim sinovima: „Osamarite mi magarca.“ Oni su ga osamarili.
  28. Onda je otišao i našao njegovo mrtvo telo bačeno na putu i magarca i lava kako stoje pored njega. Lav nije pojeo telo niti je rastrgao magarca.
  29. Prorok je podigao telo Božjeg čoveka, stavio ga na magarca i odneo nazad. Tako je stari prorok došao u grad da ga oplače i sahrani.
  30. Položio je telo u svoj grob, a onda su ga oplakivali: „Jao, brate moj!“
  31. Kada ga je sahranio, svojim sinovima je rekao: „Kad umrem sahranite me u grob u kom je sahranjen Božji čovek. Moje kosti položite pored njegovih kostiju.
  32. Jer će se sigurno ispuniti ono što je on po Gospodnjoj reči objavio protiv oltara u Bet-Elu i protiv svih svetilišta, svih uzvišica u samarijskim gradovima.“
  33. Posle ovog događaja Jeroboam se nije vratio sa svog zlog puta, već je i dalje ljude iz običnog naroda postavljao za sveštenike na obrednim uzvišicama. Svakoga ko je to hteo opunomoćio je da služi kao sveštenik i rekao mu: „Budi i ti sveštenik na obrednim uzvišicama.“
  34. To je Jeroboamov dom odvelo u greh i to je bio razlog da se njegov dom zatre i istrebi s lica zemlje.