Prva knjiga o kraljevima (21. glava)

  1. Posle toga dogodilo se ovo: Nabot Jezraelac imao je vinograd u Jezraelu, pored dvora Ahaba, kralja Samarije.
  2. Ahab reče Nabotu: „Daj mi svoj vinograd da mi služi kao bašta, jer je blizu moje kuće, a ja ću ti za njega dati bolji vinograd. Ili ako više voliš, daću ti novac za njega.“
  3. Ali Nabot odgovori Ahabu: „Nikada ti ne bih dao nasledstvo svojih praočeva jer znam da bi to u Gospodnjim očima bilo neispravno.“
  4. Tako se Ahab vratio kući zlovoljan i potišten zbog odgovora koji mu je dao Nabot Jezraelac kada mu je rekao: „Neću ti dati nasledstvo svojih praočeva.“ Legao je na postelju, okrenuo lice na stranu i nije hteo ništa da jede.
  5. Onda je došla njegova žena Jezebela i upitala ga: „Zašto ti je duh žalostan i nećeš da jedeš?“
  6. A on joj odgovori: „Zato što sam razgovarao s Nabotom Jezraelcem i rekao mu: ‘Daj mi svoj vinograd za novac. Ili ako više voliš, daću ti za njega drugi vinograd.’ Ali on je rekao: ‘Neću ti dati svoj vinograd.’“
  7. Tada mu njegova žena Jezebela reče: „Zar nisi ti kralj nad Izraelom? Ustani, jedi i neka ti srce bude veselo. Ja ću ti dati vinograd Nabota Jezraelca.“
  8. Zatim je u Ahabovo ime napisala pisma, zapečatila ih njegovim pečatom pa ih poslala starešinama i velikašima koji su živeli u istom gradu s Nabotom.
  9. U pismima je napisala ovako: „Proglasite post i postavite Nabota da sedi na čelu naroda.
  10. Neka naspram njega sednu dva pokvarena čoveka koja će svedočiti protiv njega i reći: ‘Ti si prokleo Boga i kralja!’ Tada ga izvedite napolje i kamenujte ga da umre.“
  11. Ljudi iz njegovog grada, starešine i velikaši koji su živeli u njegovom gradu, učinili su kako im je poručila Jezebela i kako je pisalo u pismima koja im je poslala.
  12. Proglasili su post i postavili Nabota da sedi na čelu naroda.
  13. Zatim su došla dva pokvarena čoveka i sela naspram njega. Ti pokvareni ljudi su pred narodom svedočili protiv Nabota i rekli su: „Nabot je prokleo Boga i kralja!“ Zatim su ga izveli van grada i zasuli kamenjem, tako da je umro.
  14. Onda su poručili Jezebeli: „Nabot je kamenovan i mrtav je.“
  15. Kad je Jezebela čula da je Nabot kamenovan i da je mrtav, rekla je Ahabu: „Ustani i uzmi vinograd Nabota Jezraelca koji on nije hteo da ti da za novac, jer Nabot više nije živ nego je mrtav.“
  16. Kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, odmah je ustao i otišao u vinograd Nabota Jezraelca da ga uzme.
  17. Gospodnja reč došla je Iliji Tišbićaninu:
  18. „Ustani i pođi u susret Ahabu, kralju Izraela, koji je u Samariji. Eno ga u Nabotovom vinogradu. Otišao je da ga uzme.
  19. I reci mu: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Jesi li ubio čoveka i oteo tuđi posed?’ I još mu reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Na mestu gde su psi lizali Nabotovu krv, lizaće i tvoju krv.’“
  20. Ahab reče Iliji: „Jesi li me našao, neprijatelju moj?“ A ovaj odgovori: „Našao sam te. Zato što si se prodao da činiš ono što je zlo u Gospodnjim očima,
  21. pustiću zlo na tebe. Počistiću te i istrebiću u Ahabovom domu sve što je muško,* čak i one najmanje i bezvredne u Izraelu.

    * Doslovno: „sve što mokri uza zid“.

  22. Učiniću s tvojim domom kao s domom Jeroboama, Nebatovog sina, i kao s domom Baše, Ahijinog sina, zbog uvreda kojima ste me vređali i naveli Izrael na greh.’
  23. I za Jezebelu ovako kaže Gospod: ‘Psi će pojesti Jezebelu na jezraelskom polju.
  24. Ko iz Ahabovog doma umre u gradu, poješće ga psi, a ko umre u polju, poješće ga ptice nebeske.’“
  25. Nikada se niko nije prodao kao Ahab da čini ono što je zlo u Gospodnjim očima, na šta ga je navela njegova žena Jezebela.
  26. On je činio gadna dela tako što je išao za odvratnim idolima, kao što su činili Amoreji, koje je Gospod oterao ispred Izraelovih sinova.
  27. Kad je Ahab čuo te reči, razderao je svoje haljine i stavio kostret na svoje telo. Postio je, spavao u kostreti i hodao potišteno.
  28. Gospodnja reč došla je Iliji Tišbićaninu:
  29. „Jesi li video kako se Ahab ponizio preda mnom? Zato što se ponizio preda mnom, neću pustiti ono zlo za njegovog života. U vreme njegovog sina pustiću zlo na njegov dom.“