Druga knjiga Samuelova (24. glava)

  1. Gnev Gospodnji ponovo se razgori protiv Izraela, te podstače Davida protiv njih govoreći: „Idi, popiši Izrael i Judu.“*

    * Popis u Izraelu mogao se vršiti samo prema Gospodnjim uputima (vidi 2. Mojsijeva 30:11-16). Isti događaj opisan je i u 1. Dnevnika 21:1, gde se umesto Boga, Sotona navodi kao neposredni agent koji je naveo Davida na popis. Gospod predočava opcije (5. Mojsijeva 28. glava), ali ne nameće izbor (Rimljanima 1:26) i dopušta kušanje svog naroda uglavnom u vaspitno-popravne svrhe (vidi Luka 22:31-32; 1. Korinćanima 5:1-5; 2. Korinćanima 12:7-10).

  2. Tako je kralj rekao Joabu, svom zapovedniku vojske: „Obiđi sva Izraelova plemena, od Dana do Beršebe, i popišite narod da znam koliko ga ima.“
  3. Ali Joab je rekao kralju: „Neka Gospod, tvoj Bog, doda ovom narodu još sto puta ovoliko koliko ga sad ima i neka to moj gospodar, kralj, vidi svojim očima. Ali zašto moj gospodar, kralj, želi da učini tako nešto?“
  4. Ali kraljeva reč je bila jača od Joabove reči i od reči vojnih zapovednika, i tako su Joab i vojni zapovednici otišli od kralja da popišu izraelski narod.
  5. Prešli su Jordan i ulogorili se kod Aroira, desno od grada koji se nalazio u dolini, a zatim su krenuli prema Gadovim sinovima i Jaziru.
  6. Onda su došli u Gilad i zemlju Tahtih-Odsiju, nastavili do Dan-Jana, a onda skrenuli prema Sidonu.
  7. Zatim su došli u utvrđeni grad Tir i u sve gradove Hiveja i Hananaca, a svoj su put završili u Judinom Negevu, u Beršebi.
  8. Tako su obišli svu zemlju i posle devet meseci i dvadeset dana stigli u Jerusalim.
  9. Joab je dao kralju broj popisanog naroda: Izraelovih sinova bilo je osamsto hiljada ratnika naoružanih mačem, a Judinih ljudi petsto hiljada.
  10. Ali Davidu je zadrhtalo srce nakon što je prebrojao narod. Zato David reče Gospodu: „Mnogo sam zgrešio što sam to učinio. Molim te, Gospode, oprosti ovaj greh svom sluzi, jer sam veoma bezumno postupio.“
  11. Kad je David ujutru ustao, Gospodnja reč je došla proroku Gadu, Davidovom videocu:
  12. „Idi i reci Davidu: ‘Ovako kaže Gospod: Tri stvari stavljam pred tebe, a ti izaberi šta da ti od toga učinim.’“
  13. Gad je došao kod Davida i rekao mu: „Hoćeš li da u tvojoj zemlji bude sedam godina gladi ili da tri meseca bežiš pred svojim neprijateljima, a da te oni progone, ili da tri dana bude pošast u tvojoj zemlji? Sada dobro razmisli šta ću odgovoriti onom ko me šalje.“
  14. David je rekao Gadu: „Na velikoj sam muci. Neka padnemo u Gospodnje ruke, jer je njegovo milosrđe veliko, samo da ne padnem ljudima u ruke!“
  15. Gospod je pustio pošast na Izrael od jutra do određenog vremena, tako da je pomrlo sedamdeset hiljada ljudi od Dana do Beršebe.
  16. Anđeo je pružio ruku prema Jerusalimu da ga opustoši, ali je Gospodu bilo žao zbog te nevolje, pa je rekao anđelu koji je ubijao narod: „Dosta! Spusti sada svoju ruku.“ Gospodnji anđeo bio je kod gumna Avarne* Jevusejina.

    * Ime izvedeno iz glagola „aran“ (agilan) koje se javlja u četiri različita spelovanja: Avarna, Aranija, Aruna (2. Samuelova 24) i Ornan (1. Dnevnika 21 i 2. Dnevnika 3:1).

  17. Kada je David video anđela kako ubija narod, rekao je Gospodu: „Ja sam zgrešio i ja sam zlo učinio. Ali šta su ove ovce učinile? Molim te, neka tvoja ruka dođe na mene i na dom mog oca.“
  18. Tada je Gad još istog dana došao kod Davida i rekao mu: „Idi i podigni Gospodu oltar na gumnu Aranije Jevusejina.“
  19. David je otišao po Gadovoj reči, kako ga je Gospod uputio.
  20. Kad je Aruna pogledao i video kralja i njegove sluge kako idu prema njemu, odmah je došao i poklonio se kralju licem do zemlje.
  21. Aruna je upitao: „Zašto je moj gospodar, kralj, došao kod svog sluge?“ A David je odgovorio: „Da od tebe kupim to gumno i podignem oltar Gospodu, kako bi prestala pošast u narodu.“
  22. Tada Aruna reče Davidu: „Neka ga uzme moj gospodar, kralj, i neka prinese na žrtvu šta god želi. Evo goveda za žrtvu paljenicu, a za drva uzmi vršalicu, plug i jaram.
  23. Sve to tebi, kralju, Aruna poklanja.“ Zatim Aruna reče kralju: „Neka ti Gospod, tvoj Bog, bude milostiv.“
  24. Ali kralj reče Aruni: „Ne, hoću to da kupim od tebe za novac. Neću prinositi Gospodu, svom Bogu, žrtve paljenice koje ništa ne koštaju.“ Tako je David kupio gumno i goveda za pedeset sikala srebra.
  25. David je tu podigao oltar Gospodu i prineo mu žrtve paljenice i žrtve pomirnice. Tako je Gospod uslišio usrdne molitve za zemlju i prestala je pošast u Izraelu.