Druga knjiga Samuelova (17. glava)

  1. Ahitofel je zatim rekao Abšalomu: „Molim te, dopusti mi da odaberem dvanaest hiljada ljudi, pa da još noćas krenem u poteru za Davidom.
  2. Napašću ga dok je umoran i iznemoglih ruku i uplašiću ga. Kad se razbeže svi koji su s njim, ubiću kralja,
  3. a ceo narod dovešću nazad k tebi. Od smrti čoveka koga tražiš zavisi povratak svih ljudi. Tada će se ceo narod umiriti.“
  4. To se dopalo Abšalomu i svim Izraelovim starešinama.
  5. Ali Abšalom reče: „Pozovite i Husaja Arhijanina da čujemo šta će nam on reći.“
  6. Kada je Husaj došao pred Abšaloma, Abšalom mu reče: „Ahitofel je savetovao tako i tako. Da li da činimo kako je rekao ili da ne činimo? Šta ti kažeš?“
  7. Tada Husaj reče Abšalomu: „Savet koji je dao Ahitofel ovog puta nije dobar.“
  8. Husaj još reče: „Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvedica koja je izgubila svoje mladunce u polju. Tvoj otac je ratnik i neće noćiti s narodom.
  9. On se sada krije u nekoj jami ili na nekom drugom mestu. Ako u prvi mah padnu neki od naših ljudi, ko god to čuje reći će: ‘Poražen je narod koji je pristao uz Abšaloma!’
  10. Tada će se uplašiti i najhrabriji ljudi, kojima je srce kao u lava. Jer svi u Izraelu znaju da je tvoj otac junak i da su oni koji su s njim hrabri ljudi.
  11. Zato ja savetujem ovako: neka se svi Izraelci, od Dana do Beršebe, sakupe oko tebe, tako da ih bude mnogo kao peska na morskoj obali, a i ti sam kreni u boj.
  12. Tada ćemo krenuti na njega tamo gde se nalazi i napašćemo ga, kao što rosa pada na zemlju. Nećemo poštedeti život ni njemu niti bilo kome od ljudi koji su s njim.
  13. Ako se povuče u neki grad, svi Izraelci doneće uža pod taj grad, pa ćemo ga odvući u dolinu, tako da ni kamenčić neće ostati od njega.“
  14. Tada su Abšalom i svi Izraelci rekli: „Savet Husaja Arhijanina bolji je od Ahitofelovog saveta!“ Gospod je bio odredio da se osujeti Ahitofelov savet, iako je bio dobar. Gospod je to učinio kako bi navukao zlo na Abšaloma.
  15. Zatim je Husaj rekao sveštenicima Sadoku i Abijataru: „Ahitofel je tako i tako savetovao Abšaloma i Izraelove starešine, a ja sam ih savetovao tako i tako.
  16. Zato sada brzo poručite Davidu: ‘Noćas nemoj noćiti u pustim ravnicama, nego odmah pređi na drugu stranu, da ne bi nastradali kralj i svi koji su s njim.’“
  17. Jonatan i Ahimas nalazili su se kod En-Rogila. Jedna sluškinja je došla kod njih i prenela im vesti, a oni su zatim otišli da to jave kralju Davidu. Oni nisu smeli da ulaze u grad da ih neko ne bi video.
  18. Ali, opazio ih je jedan mladić i javio to Abšalomu. Njih dvojica su brzo pobegla i došla u kuću jednog čoveka u Bahurimu koji je u dvorištu imao bunar, pa su se spustili u taj bunar.
  19. Onda je došla žena tog čoveka, uzela jedan pokrivač, raširila ga preko otvora bunara i prostrla po njemu zdrobljeno zrnevlje, tako da se ništa nije moglo primetiti.
  20. Abšalomove sluge su došle u kuću te žene i upitali je: „Gde su Ahimas i Jonatan?“ A žena im je odgovorila: „Odavde su otišli prema reci.“ Oni su ih tražili, ali ih nisu našli pa su se vratili u Jerusalim.
  21. Kada su oni otišli, Ahimas i Jonatan su izašli iz bunara i otišli da obaveste kralja Davida. Rekli su Davidu: „Ustanite i brzo pređite preko reke, jer je tako i tako savetovao Ahitofel protiv vas.“
  22. David je odmah ustao i sa svim narodom koji je bio s njim prešao Jordan. Kada je svanulo, svi do zadnjeg prešli su Jordan.
  23. Kada je Ahitofel video da nisu postupili prema njegovom savetu, osamario je magarca i pošao svojoj kući u svoj grad. Nakon što je dao potrebne upute svom domu, obesio se i tako umro. Sahranjen je u grobu svojih praočeva.
  24. David je došao u Mahanaim. Abšalom je prešao Jordan sa svim Izraelcima koji su bili s njim.
  25. Abšalom je postavio Amasu nad vojskom umesto Joaba. Amasa je bio sin jednog Izraelca koji se zvao Itra, koji je legao s Abigejom, Nahašovom kćeri, sestrom Joabove majke Seruje.
  26. Izrael i Abšalom ulogorili su se u giladskoj zemlji.
  27. Kada je David stigao u Mahanaim, tada su Šobi, Nahašov sin iz Rave koja je pripadala Amonovim sinovima, zatim Mahir, Amielov sin iz Lodevara, i Barzelaj iz Rogelima u Giladu,
  28. doneli svoje postelje, posude, zemljano posuđe, pšenicu, ječam, brašno, prženo zrnevlje, bob, sočivo, pečeno semenje,
  29. med, maslac, ovce i kravlji sir. Sve su to doneli za jelo Davidu i narodu koji je bio s njim, jer su mislili: „Narod je u pustinji ogladneo, umorio se i ožedneo.“