Rimljanima poslanica (1. glava)

Pisac: Pavle
Mesto pisanja: Korint
Pisanje završeno: oko 56. n. e.

  1. Pavle – sluga* Isusa Hrista, pozvan za apostola, određen za propovedanje Božje dobre vesti,*

    * 1) U originalu „rob“, reč za osobu koja je u vlasništvu druge osobe, pri čemu pisac misli na njegovu vezanost za život u službi Bogu. 2) Ili: jevanđelja.

  2. koju je Bog unapred obećao preko svojih proroka u svetim Pismima,
  3. o svom Sinu, koji je po telu Davidov potomak,
  4. Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu svetome za Sina Božjega uskrsenjem iz mrtvih,
  5. preko koga smo primili blagodat* i apostolstvo za poslušnost vere među svim narodima, imena njegova radi;

    * Ili: Božju nezasluživu dobrotu i milost.

  6. a među njima ste i vi pozvani da pripadate Isusu Hristu –
  7. svima Božjim voljenima koji su u Rimu, pozvanima svetim: Blagodat i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.
  8. Najpre, zahvaljujem svom Bogu kroz Isusa Hrista za sve vas, jer se o vašoj veri govori po celom svetu.
  9. Jer svedok mi je Bog, kome u svom duhu služim u dobroj vesti o njegovom Sinu, da vas uvek spominjem u svojim molitvama,
  10. moleći da konačno uspem da nekako dođem k vama, ako bude Božja volja.
  11. Jer čeznem da vas vidim, da bih vam dao kakav duhovni dar da ojačate,
  12. to jest, da se uzajamno ohrabrimo, ja vašom verom, a vi mojom.
  13. A ne želim da ne znate, braćo, da sam mnogo puta nameravao da dođem k vama – ali do sada sam bio sprečen – da i među vama uberem kakav plod kao i među ostalim narodima.
  14. Dužnik sam i Grcima i ostalim narodima, i mudrima i neukima.
  15. Otuda moja žarka želja da i vama u Rimu objavim dobru vest.
  16. Naime, ne stidim se dobre vesti Hristove, jer ona je sila Božja na spasenje svakome ko veruje, najpre Judejcu, a onda i Grku.
  17. Jer se u njoj otkriva pravda Božja iz vere u veru, kao što je napisano: „A pravednik će živeti od vere.“*

    * Vidi: Havakuk 2:4.

  18. Jer Božji gnev se otkriva s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji zadržavaju istinu u nepravdi,
  19. jer im je očigledno ono što se može znati o Bogu – Bog im je to učinio očiglednim.
  20. Jer njegova nevidljiva svojstva, naime njegova večna moć i božanstvo, jasno se vide još od stvaranja sveta, budući da se prepoznaju po onome što je stvoreno, tako da nemaju izgovora.
  21. Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno srce im se pomračilo.
  22. Tvrdili su da su mudri, ali su postali bezumni
  23. i zamenili su slavu neraspadljivog Boga likovima načinjenim po obličju raspadljivog čoveka i ptica i četvoronožaca i gmizavaca.
  24. Zato ih je Bog, po strastima njihovog srca, predao nečistoti da sami obeščašćuju svoje telo.
  25. Oni su Božju istinu promenili u laž, pa su poštovali i obožavali ono što je stvoreno umesto Stvoritelja, koji je blagosloven u svu večnost. Amin.
  26. Zato ih je Bog prepustio sramnim strastima: njihove žene su prirodne odnose zamenile protivprirodnim,
  27. a tako su i muškarci ostavili prirodne odnose sa ženom i u svojoj požudi uspalili se jedni za drugima, pa muškarci s muškarcima čine ono što je sramno i primaju zasluženu platu za svoje pokvarene postupke.
  28. I pošto nisu želeli da znaju za Boga, Bog ih je predao* umnoj pokvarenosti, i da čine ono što je nedolično,

    * Pavle objašnjava šta se događa ljudima kad insistiraju da žive bez Boga, koji dopušta da se pokažu rezultati tog izbora.

  29. ispunivši se svakom nepravdom, bludom, zlobom, lakomstvom, pokvarenošću. Puni zavisti, ubistva, svađe, prevare, zlonamernosti, šire glasine,
  30. kleveću, mrze Boga, drski su, oholi, umišljeni, smišljaju zlo, neposlušni su roditeljima,
  31. nerazumni, ne poštuju dogovore, bezosećajni su prema drugima, nemilosrdni.
  32. Iako dobro poznaju Božju pravednu odredbu – da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt – oni ne samo da tako postupaju nego i odobravaju takve postupke onima koji ih čine.