Dela apostolska (1. glava)

Pisac: Luka
Mesto pisanja: Dela apostolska Luka je pisao kao hroničar
Pisanje završeno: oko 62. n. e.
Obuhvata vreme: 31-62. n. e.

  1. Prvi sam izveštaj, Teofile, sastavio o svemu što je Isus od početka radio i učio
  2. sve do dana kad je bio uznesen, usmeravajući apostole kroz Duha svetog koje je izabrao.
  3. Njima je nakon svog stradanja takođe mnogim neospornim dokazima pokazao da je živ. Pojavljivao im se četrdeset dana i govorio o Božjem kraljevstvu.
  4. Kad su se okupili, obavezao ih je: „Ne idite iz Jerusalima, nego čekajte ono što je Otac obećao, o čemu ste čuli od mene.
  5. Jer Jovan je krštavao vodom, a vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni u Duhu svetom.“
  6. I tako kad su se sastali, upitali su ga: „Gospode, hoćeš li u ovo vreme Izraelu obnoviti kraljevstvo?“
  7. On im je odgovorio: „Nije vaše da znate vremena ili razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti,
  8. nego ćete primiti silu kad sveti Duh dođe na vas i bićete mi svedoci u Jerusalimu, po celoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“
  9. Kada je to rekao, bio je podignut pred njihovim očima, i oblak ga je zaklonio od njihovog pogleda.
  10. Dok su netremice gledali u nebo kako on odlazi, gle, dva čoveka u belim haljinama stala su pored njih
  11. i rekla: „Ljudi Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo doći će na isti način kao što ste ga videli da odlazi na nebo.“
  12. Tada su se vratili u Jerusalim s gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima, udaljena subotni dan hoda.*

    * Prema rabinskim izvorima, temeljenim na knjizi Jošue Nunova 3:4, ta udaljenost je iznosila oko 2.000 lakata (nešto manje od 900 metara). U pitanju su rabinski propisi kojima su opteretili subotu (Marko 2:23-28).

  13. Kada su ušli, popeli su se u gornju sobu, gde su boravili. Bili su to Petar i Jovan i Jakov i Andrej, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, Alfejev sin, i Simon zilot i Juda, Jakovljev sin.
  14. Svi su oni jednodušno bili ustrajni u molitvi, zajedno s nekim ženama i Marijom, Isusovom majkom, i njegovom braćom.
  15. Tih dana Petar je ustao među braćom (a sakupilo se oko sto i dvadeset osoba) i rekao:
  16. „Ljudi, braćo, trebalo je da se ispune reči iz Pisma, koje je Duh sveti prorekao preko Davidovih usta o Judi,* koji je doveo one što su uhvatili Isusa.

    * Vidi: Psalam 41:9.

  17. Jer on je bio ubrajan među nas i dobio je udeo u ovoj službi.
  18. (On je, naime, stekao njivu od plate za nepravedno delo, a zatim je strmoglavce pao, raspukao se po sredini i sva mu se utroba prosula.
  19. To je postalo poznato i svim stanovnicima Jerusalima, tako da je ta njiva na njihovom jeziku nazvana Akeldama, to jest Krvna njiva.)
  20. Naime, u knjizi Psalama stoji napisano: ‘Neka njegovo prebivalište opusti i neka u njemu nikoga ne bude’* i njegovu nadgledničku službu neka drugi preuzme.

    * Vidi: Psalam 69:25.

  21. Dakle, treba da jedan od muškaraca koji su se okupljali s nama sve ovo vreme koje je Gospod Isus proveo s nama –
  22. počevši od njegovog krštenja po Jovanu pa sve do dana kad je bio uzet od nas – bude s nama kao svedok njegovog uskrsenja.“
  23. Tako su izdvojili dvojicu, Josifa zvanog Barsaba, koji je prozvan Just, i Matiju.
  24. Tada su se pomolili: „Gospode, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži koga si od ove dvojice izabrao
  25. da dobije mesto u ovoj službi i apostolstvu, od čega je Juda odstupio da bi otišao svojim putem.“
  26. Tada su bacili žreb za njih i žreb je pao na Matiju, i tako je on bio pridodat jedanaestorici apostola.