Dela apostolska (4. glava)

  1. Dok su njih dvojica još govorili narodu, prišli su im sveštenički glavari i hramski zapovednik i sadukeji,
  2. ljuti što oni poučavaju narod i na primeru Isusa objavljuju uskrsenje iz mrtvih.
  3. Uhvatili su ih i bacili u zatvor do sledećeg dana, jer je već bilo veče.
  4. Ali mnogi od onih koji su slušali njihove reči poverovali su, pa je broj ljudi koji su poverovali dostigao oko pet hiljada.
  5. Sutradan su se u Jerusalimu okupili njihovi poglavari, starešine i pismoznalci.
  6. Tamo je bio Ana, sveštenički glavar, zatim Kajafa, Jovan i Aleksandar i svi od prvosvešteničkog roda.
  7. Zatim su ih postavili na sredinu i ispitivali: „Kojom ste silom ili u čije ime to učinili?“
  8. Tada im Petar, pun Duha svetog, reče: „Poglavari naroda i starešine!
  9. Ako nas danas, zbog dobrog dela učinjenog bolesnom čoveku, ispitujete ko je izlečio ovog čoveka,
  10. znajte svi vi i sav izraelski narod: u ime Isusa Hrista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog podigao iz mrtvih, zahvaljujući njemu ovaj čovek stoji ovde pred vama zdrav!
  11. On je ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrednim, a koji je postao ugaoni kamen.’*

    * Vidi: Psalam 118:22.

  12. I ni u kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom datog među ljudima kojim bi se mi mogli spasiti.“
  13. Kad su videli Petrovu i Jovanovu odvažnost i kad su uvideli da su to ljudi neuki i obični, začudili su se. Shvatili su da su oni bili s Isusom.
  14. Ali pošto su videli da s njima stoji izlečeni čovek, nisu mogli ništa prigovoriti.
  15. Zato su im zapovedili da izađu iz dvorane Sanhedrina,* pa su se savetovali međusobno:

    * Jevrejski vrhovni sud.

  16. „Šta da radimo s ovim ljudima? Jer su učinili zapažen znak, koji je poznat svim stanovnicima Jerusalima. To ne možemo poreći.
  17. Ali da se to ne bi i dalje širilo među narodom, zapretimo im da više nikom ne govore u to ime.“
  18. Tada su ih pozvali i zapovedili im da nipošto ne govore niti uče u Isusovo ime.
  19. Na to su Petar i Jovan rekli: „Sami prosudite da li je pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga.
  20. Mi ne možemo, a da ne govorimo o onome što smo videli i čuli.“
  21. Opet su im zapretili, a zatim ih oslobodili, pošto nisu našli ništa zbog čega bi ih kaznili, a i plašili su se naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
  22. Jer je čovek koji je čudom bio izlečen imao preko četrdeset godina.
  23. Kad su bili pušteni, otišli su kod braće i ispričali im šta su rekli sveštenički glavari i starešine.
  24. A kad su to oni čuli, jednodušno su se obratili Bogu: „Gospodaru, ti si onaj koji je stvorio nebesa i zemlju i more i sve što je u njima!
  25. Ti si kroz svetog Duha rekao ustima našeg praoca Davida, svog sluge: ‘Zašto su se narodi uskomešali i plemena razmišljaju o ispraznim stvarima?
  26. Kraljevi se zemaljski podižu i vladari kao jedan ustaju protiv Gospoda i protiv njegovog pomazanika.’*

    * Vidi: Psalam 2:1.

  27. Tako su se i Herod i Pontije Pilat s ljudima iz drugih naroda i s izraelskim narodom zaista udružili u ovom gradu protiv tvog svetog dečaka Isusa, koga si pomazao,
  28. da učine ono što su tvoja ruka i volja unapred odredile da bude.
  29. A sada, Gospode, obrati pažnju na njihove pretnje, i daj svojim slugama da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju reč!
  30. Pruži ruku i nek se dogode izlečenja, čuda i znakovi kroz ime tvog svetog dečaka Isusa.“
  31. Kad su se usrdno pomolili, zatreslo se mesto na kom su bili okupljeni, i svi su se ispunili svetim Duhom pa su odvažno govorili Božju reč.
  32. A mnoštvo onih koji su primili veru bilo je jednog srca i jedne duše, i niko nije govorio da je nešto od onoga što poseduje njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.
  33. Isto tako, apostoli su s velikom sposobnošću svedočili o uskrsenju Gospoda Isusa, i blagodat je u velikoj meri bila na svima njima.
  34. U stvari, niko među njima nije bio u oskudici, jer svi koji su posedovali njive ili kuće prodavali su ih i dobijeni novac donosili
  35. i stavljali pred noge apostolima. Zatim se svakome delilo koliko mu je trebalo.
  36. Tako je i Josija, koga su apostoli prozvali Barnaba, što znači „sin utehe,“ Levit, rodom sa Kipra,
  37. posedovao komad zemlje, pa ga je prodao, doneo novac i stavio ga pred noge apostolima.