Dela apostolska (27. glava)

  1. Kad je odlučeno da otplovimo u Italiju, Pavla i neke druge zatvorenike predali su stotniku Avgustove kohorte, koji se zvao Julije.
  2. Mi smo se ukrcali na adramitski brod koji je trebalo da plovi u mesta duž azijskog primorja i otplovili. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.
  3. Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije je s Pavlom postupao čovečno i dopustio mu da poseti svoje prijatelje i da se oni pobrinu za njega.
  4. Kad smo odande isplovili, plovili smo u zavetrini Kipra, jer su duvali suprotni vetrovi,
  5. i plovili smo otvorenim morem duž Kilikije i Pamfilije i tako stigli u Miru u Likiji.
  6. Tamo je stotnik našao jedan aleksandrijski brod koji je plovio za Italiju, pa nas je ukrcao na njega.
  7. Danima smo sporo plovili i jedva smo stigli u Knid. Kako zbog vetra nismo mogli ići napred, doplovili smo u zavetrini Krita do Salmone.
  8. Jedva ploveći uz obalu, stigli smo do jednog mesta zvanog Dobra pristaništa, blizu kog je grad Laseja.
  9. Pošto je prošlo mnogo vremena i plovidba je već postala opasna, jer je već prošao i Post,* Pavle ih je upozorio

    * Reč je o jevrejskom postu za Dan očišćenja (Jom Kipur) koji je padao 10. tišrija (te godine oko 25. septembra).

  10. rekavši: „Ljudi, vidim da će plovidba biti opasna i s velikim gubitkom ne samo tereta i broda nego i naših duša.“
  11. Ali stotnik je više verovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlovim rečima.
  12. Pošto luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je predlagala da otplove odande ne bi li nekako stigli do Feniksa, kritske luke koja gleda prema severoistoku i prema jugoistoku, pa tamo prezimili.
  13. Kad je dunuo blagi južni vetar, pomislili su da mogu ostvariti ono što su zamislili, pa su podigli sidro i zaplovili uz Krit.
  14. Ali ubrzo nakon toga, na ostrvo se obrušio olujni vetar zvan severoistočnjak.*

    * „Euroklidon“ na grčkom, doslovno ciklon sa severoistoka (na savremenom jeziku „gregalia“ ili „levanter“).

  15. Tako kad je brod bio uhvaćen i nije se mogao boriti protiv vetra, prepustili smo ga da nas nosi.
  16. Dok smo plovili u zavetrini jednog malog ostrva koje se zove Kauda, jedva smo uspeli da dohvatimo čamac koji smo vukli za sobom.
  17. Kad su podigli čamac na palubu, upotrebili su uža da podvežu brod. Plašeći se da se ne nasuču u Sirti,* spustili su opremu i pustili da ih dalje nosi.

    * Dva velika plitka zaliva sa peščanim sprudovima koji se pomeraju. Nalaze se uz obalu Libije na severu Afrike.

  18. Pošto nas je zahvatila žestoka oluja, sutradan su rasteretili brod,
  19. a trećeg su dana ručno izbacili brodsku opremu.
  20. Pošto se danima nije videlo ni sunce ni zvezde, i kako je besnela snažna oluja, već se počela gubiti svaka nada da ćemo se spasti.
  21. A već dugo se nije ni jelo, pa je Pavle ustao usred njih i rekao: „Ljudi, trebalo je da me poslušate i da ne isplovite s Krita, pa biste izbegli ovo stradanje i štetu.
  22. Ali sada vam savetujem da se razvedrite, jer niko od vas neće izgubiti život, samo će brod stradati.
  23. Jer ove noći pristupio mi je anđeo Boga kom pripadam i kom služim,
  24. i rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Treba da staneš pred cezara i evo, Bog ti poklanja sve koji s tobom plove.’
  25. Zato se, ljudi, razvedrite, jer verujem Bogu da će biti baš onako kako mi je rečeno.
  26. Ali moramo da se nasučemo na jedno ostrvo.“
  27. Bila je već četrnaesta noć otkako smo plovili po Adriji,* kad su u ponoć mornari naslutili da se približavaju nekom kopnu.

    * Adrija je u staro doba obuhvatala ne samo današnje Jadransko more, nego i današnje Jonsko more i deo Sredozemnog mora između Sicilije i Krita.

  28. Tada su bacili visak za merenje dubine i izmerili su dvadeset hvati.* Malo kasnije opet su ga bacili i izmerili petnaest hvati.

    * Uopšteno se smatra da je hvat četiri lakta (oko 1,8 metara). Vidi dodatak na kraju knjige.

  29. Pošto su se plašili da ne udarimo negde na grebene, s krme su bacili četiri sidra, iščekujući da svane.
  30. A kad su mornari pokušali da pobegnu s broda, pa su spustili čamac u more, pod izgovorom da nameravaju spustiti sidra s pramca,
  31. Pavle se obratio stotniku i vojnicima: „Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasti.“
  32. Tada su vojnici presekli uža na čamcu i pustili ga da padne.
  33. Pred svanuće, Pavle im je rekao da nešto pojedu, govoreći: „Danas je četrnaesti dan otkako čekate u neizvesnosti, bez jela, ništa ne okusivši.
  34. Zato vas molim da nešto pojedete, jer je to za vaše dobro. Jer nikome od vas ni dlaka s glave neće pasti.“
  35. Kad je to rekao, uzeo je hleb, pred svima zahvalio Bogu, izlomio ga i počeo da jede.
  36. Tako su se svi razvedrili, pa i sami jeli.
  37. A na brodu nas je ukupno bilo dvesta sedamdeset i šest duša.
  38. Kad su se nasitili, rasteretili su brod bacivši žito u more.
  39. U svanuće nisu mogli da prepoznaju kopno, ali su zapazili jedan zaliv s peščanom obalom, pa su odlučili da, ako bude moguće, tamo navuku brod.
  40. Zato su odsekli sidra i pustili ih da padnu u more. Istovremeno su otpustili uža sa vesala za kormilarenje, podigli prednje jedro prema vetru, pa zaplovili prema obali.
  41. Kad su naleteli na sprud, nasukali su brod tako da je pramac nalegao i ostao nepomičan, a krma se polomila pod silinom talasa.
  42. Tada su vojnici odlučili da pobiju zatvorenike, da nijedan ne bi otplivao i pobegao.
  43. Ali stotnik je želeo da spase Pavla, pa ih je sprečio u njihovoj nameri. Tako je zapovedio da oni koji znaju plivati skoče u more i prvi doplivaju do kopna,
  44. a ostali da to učine na daskama i drugim stvarima s broda. Tako su svi živi i zdravi stigli na kopno.