Dela apostolska (19. glava)

  1. Dok je Apolo bio u Korintu, Pavle je proputovao unutrašnjost i došao do Efesa. Tamo je pronašao neke učenike
  2. i upitao ih: „Jeste li primili Duh sveti kad ste postali religiozni?“ Oni su mu odgovorili: „Nismo ni čuli da postoji Duh sveti.“
  3. Tada im je on rekao: „Kojim ste se krštenjem onda krstili?“ A oni su odgovorili: „Jovanovim krštenjem.“
  4. Pavle je zatim rekao: „Jovan je zaista krštavao krštenjem pokajanja, govoreći ljudima da veruju u onoga koji dolazi posle njega, to jest u Hrista Isusa.“
  5. Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospoda Isusa.
  6. A kad je Pavle položio ruke na njih, Duh sveti je došao na njih, pa su govorili jezicima* i proricali.

    * Ili: „na jezicima drugih naroda kojima su propovedali“.

  7. Ukupno ih je bilo oko dvanaest ljudi.
  8. Pavle je tri meseca dolazio u sinagogu i odvažno propovedao, diskutujući i uveravajući o Božjem kraljevstvu.
  9. Ali kad su neki otvrdnuli i nisu verovali, već govorili zlo o ovom Putu pred mnoštvom, on je odstupio od njih i odvojio učenike, pa je svakodnevno debatovao u školi jednog Tirana.
  10. To je trajalo dve godine, tako da su svi koji su živeli u Aziji, i Judejci i Grci, čuli reč Gospoda Isusa.
  11. A Bog je preko Pavla činio neobična moćna dela,
  12. tako da su čak maramice i kecelje s njegovog tela odnosili bolesnicima, i njihove su bolesti nestajale, a zli duhovi su izlazili.
  13. A i neki od Judejaca koji su naokolo obilazili, egzorcista, prizivali su nad opsednutima zlim duhovima ime Gospoda Isusa, govoreći: „Zaklinjem vas Isusom kojeg Pavle propoveda!“
  14. Bilo je tako sedam sinova nekog Skeve, judejskog svešteničkog glavara, koji su to činili.
  15. Ali zli duh im je rekao: „Poznajem Isusa i znam Pavla, ali ko ste vi?“
  16. Tada je čovek koji je bio opsednut zlim duhom skočio na njih, sve ih savladao i pretukao, tako da su goli i izranjavani pobegli iz te kuće.
  17. To su svi čuli, i Judejci i Grci koji su živeli u Efesu, pa ih je sve obuzeo strah, i veličalo se ime Gospoda Isusa.
  18. I mnogi koji su poverovali, dolazili su i ispovedali se, prenoseći šta su upražnjavali.
  19. A mnogi koji su se bavili magijom sakupili su svoje knjige i spalili ih pred svima. Procenjeno je da su vredele pedeset hiljada srebrnika.*

    * Kovanica koja se ovde pominje verovatno je grčka srebrna drahma težine 3,4 gr.

  20. Tako je po vlasti Gospodnjoj reč rasla i jačala.
  21. Posle ovih događaja, Pavle je naumio da otputuje za Jerusalim preko Makedonije i Ahaje, pa je rekao: „Nakon što budem tamo, moram da vidim i Rim.“
  22. Tako je u Makedoniju poslao dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a on se još neko vreme zadržao u Aziji.
  23. A u to vreme nastao je veliki nemir zbog ovog Puta.
  24. Jer jedan čovek po imenu Dimitrije, srebrar, koji je izrađivao male srebrne Artemidine* hramove, donosio je veliku dobit zanatlijama.

    * Artemida među Grcima ili Dijana u rimskoj mitologiji smatrala se boginjom lova, meseca i rađanja. Njen hram u Efesu važio je za jedno od sedam svetskih čuda antičkog doba, i očito bio centar velikog religijskog biznisa. Po svemu sudeći, Artemis ili Dijana samo su varijacije imena vavilonske Semiramis, majke-žene Nimroda, poznate u biblijskim spisima i kao Astarta, tim pre što se Dijana smatra majkom Kupidona, što u prevodu znači „želja“. Žene su žudile za Nimrodom koji je izazivao njihovu ljubomoru kao narodni heroj i silan lovac, Luperkus, Pan ili Saturn, latinski Valentin (latinska reč „valens“ doslovno znači „biti snažan, jak, moćan, silan“).

  25. On je okupio njih, i sve koji su se bavili takvim poslom, pa im je rekao: „Ljudi, dobro znate da naše blagostanje zavisi od ovog posla.
  26. A i vidite i čujete da je taj Pavle ne samo u Efesu nego i u celoj Aziji uverio mnoštvo ljudi i preobratio ih, govoreći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.
  27. A osim toga, preti opasnost da će ovo naše zanimanje doći na zao glas. I ne samo to, nego će se obezvrediti hram velike boginje Artemide i nestaće veličanstvo te boginje koju obožava cela Azija i ceo svet.“
  28. Kad su to čuli, razgnevili su se i vikali govoreći: „Velika je Artemida efeška!“
  29. I tako se grad uskomešao, pa su svi zajedno nagrnuli u pozorište vukući sa sobom Pavlove saputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.
  30. Pavle je hteo da uđe među narod, ali učenici mu nisu dopustili.
  31. Čak su mu i neki visoki službenici u toj pokrajini, koji su bili prijateljski naklonjeni prema njemu, poslali poruku moleći ga da se ne izlaže opasnosti ulazeći u pozorište.
  32. A na skupu* su jedni vikali jedno, a drugi drugo, jer je na skupu vladao metež i većina nije ni znala zašto su se okupili.

    * Za ovaj skup tj. protesni miting Efežana u originalu stoji reč „eklesija“ (takođe u retku 41). Vidi fusnotu za Matej 16:18.

  33. Tako su zajedno izveli Aleksandra, koga su Judejci izgurali napred, a Aleksandar je dao znak rukom i hteo da iznese svoju odbranu pred narodom.
  34. Ali kad su shvatili da je Judejac, svi su jednoglasno zavikali: „Velika je Artemida efeška!“ Tako su vikali oko dva sata.
  35. Gradski pisar je na kraju umirio narod i rekao: „Ljudi Efežani! Ko to od ljudi ne zna da je grad Efes čuvar hrama velike Artemide i lika koji je pao s neba?
  36. Dakle, pošto je to neosporno, treba da se smirite i da ništa brzopleto ne činite.
  37. Jer doveli ste ove ljude koji niti su ukrali nešto iz hrama, niti su hulili na našu boginju.
  38. A ako Dimitrije i zanatlije koje su s njim imaju neku tužbu protiv nekoga, postoje dani kada zaseda sud, a tu su i prokonzuli, pa neka tuže jedni druge.
  39. Ali ako tražite nešto više od toga, o tome se mora odlučiti na zakonitoj skupštini.
  40. Jer smo u opasnosti da zbog današnjeg događaja budemo optuženi za pobunu, jer ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli da opravdamo ovu razuzdanu rulju.“
  41. Kad je to rekao, raspustio je skup.